Duromeri

Ana Karin, 4.c

Duromeri (lat. durus: tvrd, čvrst + -mer), jedna od temeljnih skupina sintetskih polimernih materijala (uz plastomere, elastomere i vlakna).

Nazivaju se i duroplastima.

Mrežasti su polimeri, sastoje se od gusto prostorno umreženih makromolekula, a makromolekule su im povezane kovalentnom vezom.

Svojsta duromera:

velike su čvrstoće, tvrdoće i toplinske postojanosti
polikondenzacijom monomera prvo nastaju viskozni ili lakotaljivi pretpolimeri (smole), pogodni za oblikovanje i preradbu
zagrijavanjem i dodatkom reaktivnih spojeva (umreživala) smole nepovratno otvrdnu, stvarajući netopljive i netaljive proizvode
netopljivi, netaljivi i ne mogu bubriti
ne mogu se plastično oblikovati i ponovno preoblikovati jer zagrijavanjem dolazi do njihove tzv. termodegradacije, tj. do kidanja kovalentnih veza među makromolekulama
duromeri su napravljeni na temelju fenol-formaldehida (PF), urea-formaldehidnih (UP) i melamin-formaldehidnih (MF) smola, kojima se dodaju potrebni sastojci

Poliuretan

polimerni materijal građen od linearnih, granatih i umreženih makromolekula u kojima su uretanske skupine (–NH–CO–O–) povezane s polieterskim ili poliesterskim segmentima (R2)
najvažnija je tzv. poliuretanska pjena, koja nastaje zbog reakcije krajnjih izocijanatnih skupina s vodom, što uzrokuje umrežavanje uz oslobađanje ugljikova dioksida, koji u polimernoj masi ostavlja šupljine
madraci, jastuci, pjena za fiksiranje i izolaciju

duromerne su smole koje u svojim makromolekulama sadrže nezasićene (dvostruke) veze
nezasićeni poliesteri najviše služe kao konstrukcijski materijali u građevinarstvu, za izradbu čamaca i drugih plovila te u industriji vozila
kade i tuš-kabine te namještaj

polimerni materijal, sintetska smola dobivena kondenzacijom fenola i formaldehida
zbog dobrih izolacijskih i mehaničkih svojstava upotreba bakelita se jako proširila, posebno u elektronici i elektrotehnici
dijelovi električnih instalacija, utičnice i utikači, sklopke za svjetlo

Page updated

Google Sites

Report abuse