Uz pomoć kolegija dobila sam uvid u primjer rada s učenicima u projektnoj nastavi, ali i timskog rada te suradnje s partnerima. Jedna od rijetkih kritika koju moram spomenuti je vezana uz partnera, a ne kolegij po sebi. Naime, Udruga „DAR“ koju smo odabrali kao našeg partnera nije bila aktivna u cjelokupnoj suradnji i komunikaciji. Vrlo rijetko su odgovarali na e-mailove i većinu obaveza su ostavili nama, tako da bih rekla da sam više ja radila u pogledu komunikacije i organizacije s roditeljima nego oni. Jedino kako su nam pomogli je što su formular kojeg smo mi izradili proslijedili roditeljima. U slučaju da sam imala direktnu vezu s nekom osnovnom školom u Zagrebu mogla sam i to samostalno obaviti. Možda je to jer su navikli na rad uživo, ali ipak sam očekivala neku vrstu potpore i savjeta, pogotovo jer je ovo nama prva interakcija s djecom i roditeljima, dok su oni do sada održali velik broj radionica. Unatoč problema kojima smo bili suočeni s Udrugom, smatram da je sveukupni dojam kolegija vrlo pozitivan. Poradila sam na raznim vještinama kao što su organizacija vremena i sadržaja, ali i timski rad. Preporučujem svim studentima koji žele skupiti iskustva u radu s učenicima i raditi na svojim društvenim i socijalnim vještinama da upišu ovaj kolegij.

Nakon završenog projekta mogu reći da mi se ovo iskustvo svidjelo. U našem standardnom obrazovanju imamo jako malo ili gotovo nemamo predmete koji se bave praktičnim radom te je sve bazirano na teorijskom znanju. Svidjelo mi se što sam na kolegiju mogla iskoristiti neka ranije stečena znanja i primijeniti ih na konkretnom radu, odnosno projektu. Mislim da mi je osobno koristio i rad s učenicima jer razmatram zaposlenje u školskoj knjižnici. Cijelo iskustvo rada na projektu u timu bilo je odlično jer su kolegice korektno i na vrijeme izvršavale svoje obveze i znam da bez njih ovaj projekt ne bi uspio. Prvi dan radionica bio mi je pomalo traumatično iskustvo jer nam je bilo teško pridobiti djecu da surađuju, a i mi same nismo imale nikakvog iskustva u držanju radionica djeci. Cjelokupnu situaciju otežalo je dakako i online okruženje. No, već drugi dan radionica, sve skupa je bilo bolje jer smo i mi same bile spremnije, znajući što nas čeka, a djeca su se malo više opustila pa smo uspjeli uspostaviti i komunikaciju. Sve u svemu mislim da smo dobro odradile taj projekt s obzirom na okolnosti. Osim toga, neka su djeca pitala hoće li biti još radionica što me razveselilo, kao i pozitivni odgovori u završnim anketama.

Već sam prije čula pozitivna i ugodna iskustva svojih kolega koji su pohađali ovaj kolegij, a prethodna odlična iskustva s profesoricom Mikelić Preradović bila su samo dodatna motivacija za upis ovog kolegija. Znala sam da će moje iskustvo biti nešto drugačije od iskustva studenata prijašnjih godina zbog „Školovanja u doba korone“. Jesam li ponekad imala osjećaj da izrađujemo projekt u apokaliptičnom vremenu i koja je svrha svega ovoga? Svakako. Usprkos svim nedaćama, zajedno s odličnim timom kolegica uspjele smo ostvariti zadovoljavajuće rezultate te zahvaljujući tim istim nedaćama prevladale smo i ostvarile dodatne zahtjeve i vještine koje se ne bi pojavile u „normalnim“ uvjetima rada. Online komunikacija i kontinuirani način rada kroz cijeli semestar pokazao se kao odlično iskustvo, ne samo zbog raspoređenog tereta kolegija, već i dobivenog osjećaja svrhe u vremenu gdje smo u potpunosti otuđeni od fizičkog fakultetskog prostora, kolega i profesora od čega se sačinjava dio srži fakultetskog iskustva. Smatram da u prostoru visokog i višeg školovanja postoji određena „napuklina“ koju bi ovakav tip kolegija mogao lako „zakrpati“ – a to je povezanost akademskog znanja s lokalnom zajednicom (stvarnim životnim uvjetima i mogućnostima) gdje bi studenti dobili mogućnost praktične upotrebe višegodišnje kultivacije znanja te zakoračili u područje buduće poslovne sfere.

Dobra iskustva o ovome kolegiju koja sam čula od svojih kolega su u svakom smislu bila ispunjena jer, ne samo da je ovo bila potpuno drugačija vrsta nastave i projekta od one na ostatku studija, već je i sloboda koju smo imali pri odabiru i izvršavanju našeg zadatka bila osvježavajuća. Sam projekt za mene je bio potpuno novo iskustvo jer do sada nisam radila s djecom niti na radionicama, a znam da će mi u budućnosti, kao studentici muzeologije, takve stvari biti dio profesije. Ono što je olakšalo rad na nečemu što je meni sasvim novo je što sam bila dio ovog izvrsnog tima. Kolegice su za cijelo vrijeme izrade projekta bile potpuno kolegijalne i usprkos svim preprekama na koje smo naišle pri planiranju i održavanju radionica uspjele smo obaviti ono što smo si zacrtale. Ovakvo iskustvo rada u timu je svakako rijetkost na studiju koji je toliko orijentiran radu s ljudima i nadam se da će se u skorijoj budućnosti to promijeniti jer ovime ne samo da radimo na vlastitim vještinama planiranja, komunikacije i organizacije, već i na načinu na koji surađujemo s poznatim, ali i nepoznatim sudionicima projekta. Svakako se nadam da će u budućnosti moji projekti biti jednako uspješni i s ljudima koji su jednako spremni na suradnju.

Kolegij i projekt su na prvu zvučali iznimno komplicirano i zastrašujuće i kao vječiti pesimist sam očekivala da će sve poći po zlu. No, iako je doista mnogo stvari na kraju „pošlo po zlu“ i usprkos raznim problemima, uspjele smo ih premostiti trudom, radom i dobrom komunikacijom. Iznimno sam zadovoljna našim timom i zahvalna sam im na svom trudu koji su uložile u naš zajednički projekt. Naučile su me mnogo o timskom radu i da se uvijek mogu osloniti na njih. Znam da uspješnost projekta mnogo ovisi o odabiru partnera, ali usudila bih se reći, da u našem slučaju to nije bilo tako jer smo usprkos svim nedaćama vezanih uz partnera zajednički uspjele uspješno ostvariti naš projekt. Od mnogih korisnih iskustava iz kojih sam mnogo naučila još bih posebno istaknula pripremu i održavanje nastave. Dobila sam priliku odabrati i pripremiti sadržaj predavanja, pravilno ga rasporediti i prilagoditi dobi polaznika, te na koncu i održati to predavanje učenicima. U ovim online vremenima najčešće je teško procijeniti kako predavanje napreduje i prate li ga učenici i je li im zanimljivo, pa sam i zahvalna učenicima jer su aktivno sudjelovali i postavljali nam pitanja, što nas je obradovalo. Također su i ispunili naše ankete. Ankete su nam pokazale mišljenje učenika o predavanjima i mislim da su od presudne važnosti za evaluaciju našeg projekta, s obzirom na to da su radionice online i da partner nije baš sudjelovao u projektu. Društveno korisno učenje je zbilja jedinstven predmet kojeg bi svakako preporučila svim studentima, a posebice onima koji se možda brinu o praktičnoj primjenjivosti znanja stečenog na fakultetu. Radom na ovom projektu s kolegicama s različitih smjerova našeg odsjeka sam uistinu shvatila koliki raspon znanja stječemo na našem odsjeku i na koje sve raznolike načine ga možemo primijeniti i pomoći društvu i široj zajednici.