Kava i matematika

            Jedan od najpopularnijih napitaka u svijetu, koji se sprema od prženih i mljevenih sjemenki biljke odnosno zrna, a koji mnogi odrasli smatraju jednim od najvažnijih napitaka, svakako je kava. Od kad se ovaj „čudesni“ napitak sprema i konzumira – nije sasvim jasno. Vjerodostojan zapis datira iz 15. stoljeća, a svjedoči o konzumaciji kave u samostanu u državi Arapskog poluotoka, Jemenu. Postoje mnoge priče, legende i mitovi o početcima kave. Podaci o podrijetlu kave preneseni su u legendi iz 6. stoljeća, kad su etiopski pastir Kaldi i njegovo stado koza, tražeći zelene pašnjake i hranu, probali slatke crvene bobice s neobičnih grmova. Svidio im se okus i živahnost koju su osjećali nakon konzumacije. Pastir je svoje iskustvo povjerio svećeniku i vijest o slatkim, crvenim i „poticajnim“ bobicama ubrzo se proširila. Kava je u povijesti često smatrana kontraverznim pićem i bila je zabranjivana. Primjerice, u Turskoj se ograničavala konzumacija kave jer se smatralo da ljudi troše previše vremena na ovaj ritual; talijanski vjernici kavu su smatrali „pićem nevjernika“, pa i „vražjim pićem“, a i Shakespeare ju je nazvao „vrućim i buntovnim pićem.“ Danas je najveći proizvođač kave Brazil.

            Ima li ovaj poznati napitak ikakve veze s matematikom? Pitate li poznatog mađarskog matematičara Paula Erdösa (1913. – 1996.), odgovor bi bio potvrdan. Jednom prilikom je priznao da mu je gotovo nemoguće baviti se matematikom bez konzumacije kave, a njegov kolega Alfred Renyi (1921. – 1970.) čak tvrdi da je matematičar stroj koji kavu pretvara u teoreme.

            Nije samo kava utjecala na „stvaranje“ matematike, već i mjesta na kojima se kava služila to jest kavane. Kavane su tijekom 18. stoljeća postala popularna mjesta i za akademske rasprave; za razliku od formalnih druženja, kavane su nudile opušteniju atmosferu koja je poticala raspravu, razmjenu ideja i promišljanje. Brojne su zanimljive priče vezane uz matematičare i kavane.

            Najpoznatija matematička kavana – Škotska kavana, smještena je u gradu Lavovu (današnja Ukrajina), a veže se uz najvećeg poljskog matematičara Stefana Banacha (1892. – 1945.). U njoj su matematičari s Lwów Matematičke škole zajednički raspravljali o istraživačkim problemima. Stolovi kavane bili su izrađeni od velikih ploča bijeloga mramora i upravo na njima su mogli zapisivati ideje do kojih su došli u žaru rasprave. Tradiciju pisanja po stolu prekinula je Banachova supruga, kupivši matematičkoj družini veliku bilježnicu. Punila se matematičkim teoremima i problemima, a i drugi posjetitelji kavane su je mogli posuditi i okušati se u rješavanju nerješivih matematičkih problema. Nudile su se i nagrade za njihova rješenja. Na kraju je ta bilježnica postala poznata kao škotska bilježnica.

            U Londonu su u 17. i 18. stoljeću postojale brojne kavane u kojima su se susretali matematičari. U Mornarskoj kavani, u blizini Katedrale sv. Pavla, počela su se 1698. godine održavati predavanja o matematici, te su nakon toga kavane postale popularna mjesta za sve stručnija predavanja. Zbog ove obrazovne uloge koju su kavane imale često su ih nazivali „penny“ sveučilištima jer se ulazak u kavanu naplaćivao jedan penny, a unutar te cijene gosti su dobili i šalicu kave. Osim predavanja, u kavanu se moglo doći i po matematički savjet. Primjerice, sir Isac Newton bio je stalni matematičar kavane „Grecian Coffee House“, dok se francuskog matematičara Abrahama de Moivrea moglo naći u kavani „Slaughter´s“.