sjajne stvari

O PREDSTAVI:

"Imaš sedam godina. Mama je u bolnici. Otac kaže da je ona uradila nešto glupo. Majka ne može da nađe razlog za sreću. Ti počinješ da zapisuješ sve što ti padne na pamet, a što bi bilo vredno življenja. I tu listu ostavljaš na njenom jastuku. Znaš da je čitala, jer je ispravljala pogrešno napisane reči.“

Radi se o toploj i dirljivoj ispovijesti čovjeka koji igra sebe od sedmogodišnjeg dečaka pa do odrasle dobi i njegovoj želji da pomogne majci koja pati od depresije. Može li joj hiljadu razloga za sreću pomoći da se iz nje izvuče?

Dankan Mekmilan je nagrađivani britanski dramatičar i scenarista. Neke od njegovih najpoznatijih drama su Lungs , People, Places and things i Every brillliant thing.

NAGRADE:

XXII TKT FEST U TUZLI, BiH, 2024.
Nagrada za najbolju predstavu prema oceni publike – predstava Sjajne stvari 

3. ZADARSKI FESTIVAL MONODRAME, 2025.

Nagrada za najbolju predstavu prema oceni publike – predstava Sjajne stvari

KRITIKE:

"Tako se predstava iz ludičnosti početka, duhovitosti, smijeha, dijeljenja obilježenih papirića prelijeva u kazališnu seansu u kojoj su svi gledatelji sudionici psihotičnoga, tužnoga i melankoličnoga svijeta dječaka koji je, kako bi zadržao prisebnost i potaknuo sreću koja mu stalno bježi, ispisivao sve riječi koje ga čine sretnim."

"Dječačkom energijom i zaigranošću na tankoj granici kazališnoga i stvarnoga svijeta, ulazeći u publiku izravno i neposredno, gledatelje je umnogome zaintrigirao dramski umjetnik Filip Križan (…)"

Vesna Muhoberac, Kazalište.hr 

“Filip Križan u suradnji s redateljem Matkom Ragužem napravo je predstavu »Sjajne stvari« (2014.), inače veliki europski hit koji se otisnuo u svijet s edinburškog Fringe festivala da bi u deset godina svog postojanja osvojio sve glavne pozornice globalnih metropola, a snimka jedne od predstava postoji čak i na pretplatničkom kanalu HBO.
EXIT ga igra kako je originalno i zamišljen: snažno se oslanjajući na publiku, inzistirajući da lica iz gledališta pročitaju replike s komadića papira ili ponavljaju zadano pitanje (»Zašto?«).
»Sjajne stvari« oblikovane su i kao umekšana dramaturgija psihodrame: svatko iz gledališta može preuzeti funkciju dramskog lika i za nas je odigrati u novom svjetlu, što uvijek donosi sa sobom snažan šarm ljudske interaktivnosti.”
“Filip Križan u »Sjajnim stvarima« probija se zahtjevnom zonom pregovaranja na licu mjesta s publikom, pritom znalački kontrolirajući svoj izvedbeni fokus.”
“Publika surađuje i zdušno i toplo, dakle još jednom se pokazuje ispravnim dobri stari evolucijski princip prema kojemu manje od devedeset i pet posto ljudske vrste istinski uživa u načelu kooperativnosti (što ne znači da ne stradamo od pet posto onih koji pokreću ratove ili su najgori neprijatelji samima sebi), tako da je suradnja glumac/publika ujedno i metoda koja pretvara ovu izvedbu u izgradnju male zajednice.
Predstava ne nudi laka rješenja, niti je čak naročito poetska u listi »sjajnih stvari« u kojima uživamo (stalno ih nadopisujući), ali velika joj je vrlina propitivanje što to znači živjeti s depresivnim roditeljem ili osobno stradati od depresije.
U oba slučaja, kako je to zapisala spisateljica Karen Blixen, »sve usamljenosti, tuge i povrede mogu se podnijeti kad se o njima počne pripovijedati«. Osim toga, nije slučajno da je stara grčka riječ za osobu persona, u značenju: maska. Svi mi neprekidno dijelimo socijalne maske, a na primjeru »Sjajnih stvari« vidi se da smo voljni i spremni razmijeniti čak i maske bolesti.
“Ovako je naglasak na »socijalnom koncertu« suigre glumca s publikom, što također donosi toplu i slojevitu umjetničku vrijednost.”

Nataša Govedić, Novi list