Tekst: Milkica Miletić
Režija: Nataša Radulović
Produkcija: Gradsko pozorište Čačak i FAME solutions Beograd
O PREDSTAVI:
Ova priča smeštena je u Srbiju, na kraju devetnaestog i početak dvadesetog veka u kojoj se, kroz mešavinu turskog nasleđa, tek u naznakama prepoznaje evropski demokratski duh u nastanku nejakog građanstva. U građanskoj porodici učitelja slobodoručnog crtanja, Mite Petrovića i Mileve Petrović, koja je izdanak čuvenih porodica Zorić i Miletić, takođe učiteljice, stasava nesputano, Nadežda Petrović, najstarije od devetoro
njihove dece. Njen talenat roditelji rano prepoznaju i omogućavaju joj da slikanje uči kod najboljih slikara tog vremena, Đorđa Krstića i Kirila Kutlika.
Prelomni trenutak u životu mlade slikarke je kada shvati da su njene najtananije emocije predmet trgovine njenog verenika i nesuđene svekrve, koji od njenog oca, uz nju, traže miraz.
Potom se posvećuje svom radu. Školuje se u Minhenu i Parizu. Neprestana žeđ znanjem i posvećenost umetnosti, daju joj snage za borbu i iscrpljujuće prepiske sa državnim službama i ministrima, prvo za najskromnija sredstva za školovanje, kasnije za iole ravnopravaniji položaj umetnika i žena uopšte.”
Njena prepiska sa roditeljima, sestrama, prijateljima, naročito
Meštrovićem, dirljivo svedoči o emotivnim i ljudskim nedoumicama ove čudesne heroine, toliko važne i blistave u kolektivnom pamćenju srpskog naroda.
Bez suvišnih reči, veliki hrvatski vajar Ivan Meštrović, sa naročitom pažnjom izradio je skulpturu svoje prijateljice Nadežde Petrović i poklonio je građanima Čačka.
***
Milkica Miletić, književnica iz Čačka, inspirisana slojevitom
ličnošću ove znamenite Srpkinje, njenim emotivnim i umetničkim
nedoumicama, položajem umetnika u tadašnjoj Srbiji i ondašnjim
političkim previranjima, oživela je lik Nadežde Petrović u svom tekstu „Nenapisana pisma“.
„Srećan je narod kome se dogodi slikarka, humanista, rodoljub, Nadežda Petrović. Njene slike su žive, njene ideje su sveže, ona je zvezda i inspiracija svim budućim generacijama...“, poručuje Milkica Miletić.
O GLUMICI:
Vanja Milačić rođena je 1977. godine u Podgorici.
Diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Branislava Mićunovića. Završila je nižu školu klasičnog baleta i solo pevanje.
Već na drugoj godini fakulteta dobija svoju prvu pozorišnu ulogu u predstavi “Gorski vijenac”, u režiji svog profesora Branislava Mićunovića na otvaranju nove zgrade Crnogorskog narodnog pozorišta. Za tu ulogu je dobila Nagradu publike i Nagradu „Večernjih novosti“ za najbolju mladu glumicu na Sterijinom pozorju, Godišnju nagradu pozorišta i Nagradu za najboljeg debitanta 1997. godine, kada i zvanično počinje njena pozorišna karijera.
Na Festivalu Grad teatar Budva polaže diplomski rad ulogom None Dubovicke u predstavi “Kokoška” reditelja Jagoša Markovića, nakon čega aktivno igra u pozorištima u Crnoj Gori i Srbiji. Spajenjem talenata za glumu, ples i muziku u Operi i Teatru Madlenianum godinama igra Fridu Kalo. U Narodnom pozorištu u Beogradu igrala je u predstavama “Muke za slobodom” Vide Ognjenović, “Uspavanka za Vuka Ničijeg “,Đurđe Tešić, “San letnje noći projekat Šekspir”, Kokana Mladenovića, "Seksualne neuroze naših roditelja" ,rediteljke Tatjane Mandić Rigonat sa kojom je prvi put sarađivala u Ateljeu 212 u predstavi "Svici",zatim “Velika drama”,Siniše Kovačevića i mnoge druge.
Televizijske uloge imala je u serijama "Vratiće se rode" Gorana Gajića, “Gorki plodovi” Siniše Kovačevića,“Nepobedivo srce” Zdravka Šotre ,“Cvat lipe na Balkanu” i “Samac u braku”,Ivana Stefanovića, “Mamini sinovi” Vladimira Aleksića , “Moj rođak sa sela” Marka Marinkovića" kod koga je igrala i u serijama “Slatke muke” i “Pasjača”, kao i u serijama "Vreme smrti i "48 sati i 1 minut".
Članica je Udruženja dramskih umetnika Srbije.