U posjeti Upravi šuma Sisak

Na ljubazni poziv kolega iz UŠP Sisak, naš ogranak je proveo tri nezaboravna dana na području Sisačko-moslavačke županije. U reprezentativnom šumarskom okruženju Lovačke kuće Brezovica, dočekali su nas voditelj sisačke podružnice Zvonko Rožić, predsjednik HŠD ogranak Sisak, Vlatko Petrović, upraviteljica Šumarije Sisak, Slavica Zemljić i ostali njihovi suradnici.

Nakon ručka su nas domaćini poveli na razgledanje znamenitosti grada Siska u pratnji turističkog vodiča. Stari grad Sisak, prikaz povijesnog boja i pobjede kršćanske alijanse nad osmanlijskim osvajačima ostavio je snažan dojam. Gradski muzej, kao i moderno uređena šetnica uz Kupu, na kojoj je čak i poznati jazz klub, upotpunili su sliku grada. No, to nije još bilo sve. Na kraju vožnja do Hrvatske Kostajnice i smještaj u hotel „Central“, u kojemu smo dočekani od gradonačelnika Hrvatske Kostajnice, gosp. Paunovića, kao i gosp. Galekovića, vlasnika hotela i poslovnog partnera „Hrvatskih šuma“. Ugodnim druženjem uz večeru i glazbu završio je prvi dan.

Nastavak naše ekskurzije vodio nas je u Šumariju Sunja, na mjesto intrigantnoga naziva „Evin Buđak“. U ovoj lugarnici koja je uređena za potrebe lovnog turizma dočekali su nas upravitelj šumarije Drago Domazetović i s. suradnik za lovstvo Darko Abramović . Čuli smo o djelatnosti lovstva i u neposrednoj blizini se upoznali sa obnovom hrastovih sastojina. Naravno, s nestrpljenjem smo čekali i razjašnjenje o čudnovatom imenu lugarnice, koje potječe od šumskog predjela u kojem se nalazi, a neka povijesna vlasnica ovoga „buđaka“ tj.kuta šume zvala se Eva. Put smo nastavili prema Šumariji Lekenik i našem domaćinu upravitelju šumarije Petru Petroviću. Nakon kratkog upoznavanja i dobrodošlice uputili smo se u područje poplavnih šuma lužnjaka i jasena, koje su zbog poremećaja u režimu podzemnih voda u nedavnoj prošlosti bile zahvaćene masovnim propadanjem. Danas je situacija donekle sanirana jer su se sastojine mlađih dobnih razreda uspjele prilagoditi promjeni, ali skupa pouka o osjetljivosti šume na regulaciju vodnih tokova je ostala.

U ugodnom ambijentu šumarske kuće uz rijeku Odru, uživali smo u gostoljubivosti domaćina i slasnome ručku. Kroz labirint šumskih putova proveli su nas domaćini prema selu Trebarjevo Desno, na obali Save. Ovdje smo ispred rodne kuće Stjepana i Antuna Radića, neki naučili a neki obnovili znanje iz hrvatske povijesti.

Druga večer završila je opet u hotelu Central u Hrvatskoj Kostajnici, uz odličnu večeru i još bolje tamburaše, uz riječi zahvale i razmjenu poklona gostiju i domaćina, druženje je trajalo dugo u noć.

Trećega dana bilo je vrijeme da upoznamo i Hrvatsku Kostajnicu, mjesto u kojem smo već dva dana bili a jedva da smo ga i vidjeli. Tu se u pravome svjetlu pokazao domaćin, gradonačelnik Tomislav Paunović, predsjednik turističke zajednice grada, predsjednik DVDa i još mnogo toga u gradu. Pokazao nam je mjesto pogibije ratnog snimatelja HRT-a, Gordana Lederera, s puno znanja i ljubavi govorio nam je o svome gradu, o rijeci Uni, o povijesnim zbivanjima na uvijek nemirnoj granici, o Zrinskom gradu, o junaku Janku Djeteliću, o park šumi Djed iznad grada i još mnogo čemu. Da nije trebalo krenuti kući, ostali bi još tri dana, najmanje.

Ne bi naš dragi kolega Rožić bio ono što jest, da nije za kraj sačuvao asa u rukavu. Odvede nas on u malo mjesto Zebinec, u Vukomeričkim Goricama, to ni s povećalom na karti ne bi pronašao, kad tamo prekrasno obiteljsko imanje i podrum Ivana Fabijankovića. A u kleti Ivekovoj sama čuda neviđena: trofeja lovačkih da ti pamet stane, vrsnoga vina zlatom ovjenčana, gulaša i „veprića na kotlovinu“ da ne možeš odlučiti što je bolje, muzikaš jedan al za deset vrijedan, orehnjače, makovnjače...ali povrh svega i ponajviše: pravih pajdaša, prijatelja koji ne traju „dok se ražanj vrti i pipa okreće“, već onih pravih koji se ne zaboravljaju. I zato smo se jedva rastali na Zebinec bregu, u čvrstom obećanju da se ovakvo prijateljstvo mora čuvati i što prije opet dobro zaliti, da ne uvene, ne dao Bog.