3.srpajn 2011. Plementaši preslavili 20 let obnovlejna
Skupili se turopolski plemići v Lukafcu gradu da preslave 20 let otkak su napravili novo Turopolsko bractvo. Kuliko je je bilo neznam jel nis tam bil - konvertiti liberalne struje zgleda niš do toga ne držiju da pozoveju one kaj nekaj znaju. Bole se okružiti zonemi male pametnešemi.
Nadam se da sebumu videli na tridesete obetnice obnavlajna turopolskoga bractva.
4.svibanj
Florijanovo 2011.
Po celom Turopolu po se fara vatrgasci su slavili i obeležavali svega zaštitinika Svetoga Florijana, zaštitnika ogna i vatrogascof. Još jemput su vatrgasci pokazali odanost vjeri, tradicije i zaštite ludske imovine.
Svi vatrgasci kretali su ispret svojih vatrogasnih domava, pokloncof ili kipova sv.Florijana k meše, f povorkami i svečanemi odorami.
Tak su i f goričke fare se organizerali vatrogasci z Kurilovca, Kobilića i Gorice, skupili se na Male Gorice pret pokloncem Svetoga Florijana. Plebanuš Vladek razum prečital je Evanđelje po Mateju i sva Društva predvođena goričkum limenom glazbom, krenuli prema cirkve Navješčenja BDM. Tu je bila svečana meša na tere je igrala limena glazba.
I još jemput se videla tradicija i prijatelski odnosi ze svemi društvi.
Buševec, 27.lipanj 2010. Turopolska svadba
Po knige Jože Kovačevića Ženidba Vida pl.Lackovića napravlena je prectava v režije Iveka Rožića. Mogli smu videti kak su se negda pret više ot 100 let održovale svadbe v Buševcu, Mraclinu i Dolne Lomice. Najprije se išlo v snoboke da se pogodiju zadrugari za mladenku i kuliko bu miraza dopelalala k hiže. Svadve su trajale i po nekoliko dan a svadbuvalo se i pri mladenke i mladencu. Miraz kaj je mladenka dopelala moralo je videti celo selo.
Sve te zapise ot stare lude prikupil je naš plemenitaš Joža Kovačević i napisal knigu i ostavil Turopolu nematerijalnu baštinu. Prvi put svadba je napravlena 1967.leta a sat je to več 9.izvedba. nadamu se da bude još puno takve svadbe i da bu ostala nematerijalno dobro ne samo Turopola več i Hrvacke pa i šire.
Gastro Turopole i izložba jabuk 2009.
Po 10.put na Gorice je bila izložba jabuke a po 8.put Gastro Turopola. Manifestacija se je održala 14.i 15.studenoga. Ovo leto se sve skupa održalo v goričkom Srednoškolskomu centru. Bilo je oko 100 izlagačof z cele Rvacke. V šatoru ispret škole bil su folklori z celoga Turopala. Osim turopolske kotlovina pekel se i vol pak se moglo dobro pojesti i popiti. Ugostiteli su se i takmičili i v pripremi jela a najbolši su bli učeniki z Strulovne škole a tu su još bili drugi i trejti restoran Babriga z Kurilolovec i restoran Grof z Male Bune. Osim turopolske specijalitetof došli su i majstori z Korčule i Lastova a došli su ze Siska, Varažnina Kostajnice i Zeline.
Štrudlina ot 10 kvadratne metrof napravile su kuvarice z Dečjeg vrtića Velika Gorica a potrošile su 200 kil jabuk za štrudlu. Bila je i velika izložba jabuk i razne piča, ukupno oko 180 vrst jabuk.
Jožek Pavišić z Korilovca dopelal je tikvajnu tešku 187 kil.
Piši kući – propalo
Baš prek radija poslušam kak stalno reklamiraju jene novine i naslov vujnemi naslova „Piši kući-propalo je“. Zemem v ruke te besplatne goričke novine i vidim teksta de piše da se imovina plemičom i vrbarcom nebu vrnula. Kat se prišlo glasajnu v Grackom veču došli su svi člani poglavarstva samo ni došla gospa Vesnica Ožboltova. I onda su svi z SDP i kompanije zdigli ruke da su za povrat imovine a bilo je 13 ruke a onda su pak ADZ-ovci zdigli svoje 13 ruk ali su bili suzdržani i tak je glasuvajne završilo 13:13. Nigde ne piše da su Turopolci imali jenu plemenitu ruku f koalicije ADZ-Seljaki a ta ruka je ostala suzdržana i ni štela pomoči svojem plemičom.
I tak su plemiči popušili još jemput povratek svojega imajna a za sve veliju da je kriva Vesnica. Očito su pozabili kat je nijof strateg napal još v travnu na vrate Opčine Vesnicu a bilo je tu svega da je imalo celo Turopole kaj videti. Taj isti strateg se još 94.obračunal z delom turopolske plemičof a protif akademika Cvetnića bila je prava hajka samo zato kaj se čovek štel kandiderati za komeša.
Jen plementaš 2006. rekel je na Lucijskom spravišču da nam nedu komanderali dotepenci i nomadi i čovek je zato dobil titulu ašešora. Još je dal taj isti plementaš 2004.na Lucijskom spravišču dal predloga da tužimu Državu ak nebu štela vrnuti imovinu, jer to je imovina samo naša i samo naša, a da oni teri se busaju f prsa to nisu pravi domoljubi a da su to priće za samo malu decu, dvaput je ponovil.
Verovatno plemeniti komeš bu nekaj prifatil ot te velike reči i nekaj poduzel protiv dotepencof i nomadof. Verovatno ima plemičof kaj neveruju mojem pisajnu a ja se nebi toga ni setil, da nis pregledal stare DVD-e z Lucijske spraviščof.
Mala Meša 09 - Dubranec
Jesensko sunce obasjalo je vukomeričke brege a majka Boža dubranska pozvala punu hodočasnikof da dojdu knje.
Ni to bilo kak negda, kat su mnogi Turopolci teri su imali trsje v dubranjske fare došli na prespolovo i v rano jutro se peške zaputili k Majke Bože dubrajnske. Mužike su posle meše igrale na tri meste a prasetina se tržila sekut okolo cirkve.
Breg okoli cirkve bil je pun sveta, pevalo se f cirve i išlo okolo ontara.
Ovo leto bilo je prilično sveta pri meše, cirkva je bila puna a mladi zagorski plebanuš Želko Lovrić imal je propovet o prirodi jel se osečal v našem Gornem Turopolu kak da je doma v svemu Zagorju. Plemenitaši su otišli pret ontar pak je domači plebanuš Štef Barić pozdravil komeša. Jeden plemić z Plemenite opčine nise vufal zajti f cirkvu pak je mešu posluša z cintora, valda čovek misli još navek da se nesme iti f cirkvu. Kat je meša završila mladi plebanuš Želko je rekel da svi idemu oko ontara.
Najprije su išli oko ontara plebanuši a onda ves svet kak je to več tradicija v našem Turopolu a velkom delu Rvacke. Isto je išel oko ontara i jen plebanuš kaj je nedavno zazidal ontara v svoje fare i više se nemre iti okolo njega. Valda je takva navada v negvom kraju a Turopolci na to sve debelo mučiju i nečeju se čoveku zameriti nate samovole. Ak ovo prečita teri klimavec i javi temu plebanušu pak bu došla milicija k meni, ali nebi jem to preporučil jel bu to znal celi rvacki narot.
Inače dubranjska fara dobila je novoga plebanuša Štefa Barića ze Zagorja, posle smrti Jure Gvozdanića i Iveka Lovrića mislim da su dobili još jenog dobrog plebanuša i dabu na hasen turopolskoga roda.
|
|
|
|
Spomen-ploča Franji pl.Lučiću
F subotu 12.prosinca 2008.leta f Kuče, rodnomu selu ot Franje pl.Lučića otkrita je spome-ploča negdašnem turopolskomu komešu a i poznatomu rvackomu glazbeniku.
 |
| Feletar i Kos otpiraju ploču |
Spomen-ploču dali su deti Plemenita opčina turopolska i Družba "Braća Hrvatskog Zmaja" a povod je bil 120-ta obletnica rođejna i 90-.ta. obletnice i imenovajna za turopolskog komeša. Spomen-ploču su skupa otkrili: dr. Dragutin Feletar, Veliki meštar Družbe «Braća Hrvatskog Zmaja» i Franjo pl. Kos komeš Plemenite opčine turopolske. Posle svečanog otrivejna spomen-ploče na stare drvene kučke škole, svečanem mimohodom išlo se v Društveni dom de je je održan svečani koncert. Na početku programa KUD Nova zora z Dolne Lomice, otpevala je rvatsku i turopolsku imnu. Posle toga su bili pozdravni govori. F kulturnom programu nastupili su: Marija Ercegovac, KUD Gradići, Crkveni zbor Župe Pohoda BDM, Vukovina i KUD Nova zora. Franjo pl.Lučić spada met največe turopolske muže a osim kaj je bil komeš ot 1918 do 1927.leta, bil je skladatel, muzikolog i orgulaš. Kao turopolski komeš posvetil se prosvete, kulture, gospodarstvu i kulturnomu napretku svojega Turopola. Za negvogaa mandata otprto je bilo nekuliko škole, knižnice i čitaonica, skoro po svemi seli. Promical je moderno gospodarstvo a negvum zaslugom dodelene su i prve stipendije nadarenim mladičem teri su posle postali turopolski intelektualci. Leta 1927. Vrnul se glazbi teru ni zapuštal niti za vreme sveg mandata. Rodil se 30.ožujka 1889.leta v Kuče a vmrl je v Zagrebu 16. ožujka 1972. V negvu čast i na spomen na negvo delovanje vulica v središtu Velike Gorice nosi negvo ime, a tak i gradski pevački zbor te velikogorička Umetnička škola. Na taj način Družba braće hrvatskog zmaja, Plemenita opčina turopolska i Grad Velika Gorica počeli su zajedničke obiležavati obletnicu rođenja Franje pl.Lučića teri je bil i član Družbe braće hrvatskog zmaja. V ožujku bude se održalo puno programof pod nazivom "Lučićevi dani", a očekuje se da bu onda otkrita bista Franje Lučića v blizine Muzeja Turopola.
Lepum našum
3.12.2008.
Na Gorice je bilo trejtega prosinca snimajne za televiziju emisije LIJEPOM NAŠOM. Bilo je jako puno pevačof, tamburašof i folklora. Ot turopolske folklorašof bili su gorički folklorni ansambl Turopole, bušefski Ogranek selačke sloge i šilakovečki folkloraši a kak gosti bila je Mladost ze Sanobora. Još su tu bili i banderijalci ot Plemenite opčine turopolske. Čez emisuju je vodil Brankec Uvodić i lepo se oblekel v turopolsku nošnu. Turopolsku su nošnu još pokazali parovi ze: Lomice, Gradičof, Lukafca, Čutorjeva, Nove Čič i Mičefca. Pevali su: goričke Jane, Andrej Rukavina, Rajko Suhodolčan, Indira i Colonija, Dražen Kurilofčan, Mimi Lacković z Mlake, Pero Rogan z Mraclina, Mira Vlahović ze Zaprešiča, sandra Kulier z Gorice, samoborka Vlatka Burić, goričan Čiro Gašparec Maja Šuput i Tereza Kesovija. Z Kozjače je došel Đimi Stanić i otpeval svoju Kobilu Suzi i z Barbarum Dimnačara. Na kraju je Đimi pozval sve gledaoce na domjenak ali svakoga f svoj dom. Posebno je publika bila zadovolna z pevajnem precednicom Gracke skupštine Vesnom Škare Ožbolt a na gitare ju je pratil gradonačelnik Tonino Picula. Ot tamburaške sastavov su igrali: Stres, Ex Panonija, Tamburaši za dušu, Slavonija band i Gazde. Sve buju to mogli videti na televiziji svi ludi ne samo f Rvackem nek i v puno druge države 14. I 21.prosinca.
Lepo naše Turopole
V nedelu 12.listopada 2008.g. ob 7 vur navečer, folklorna društva z goričkog kraja nastupila su v Dvorani Vatroslav Lisinski na koncertu pod imenom LEPO NAŠE TUROPOLE. Koncert je bil povodom 10.leta rada Zajednice KUD-ova Grada Velike Gorice. Čez program su vodili Drago Rubala i Elizabeta Stipetić
Program je zgledal ovak:
Najprije su čez dvoranu prešle Turopolske mažuretkijne a onda je gradski zbor z Gorice otpeval pesmu ,,Lepi Juro kres nalaže,, Potom je gospođa Vera Pribanić zrecitirala jenu pesmicu a žene z Plesa su pogazale pretstavu o selskomu životu a otpevale su i pesme: Lepa moja šuma zelene, Oj Savice i Juro, Juro sedni si. Branko Berković z Kuč je zreciteral jenu pesmicu a Čutorjevski folkloraši du otpevali pesme: Vesela budi Marijo i Curica mala. Jesensko kopanje(pesmicu) zrecitirala je Vera Pribanić a KUD Dučec z Mraclina izvel žetvene običaje i pesme: Dobra ti većer Gospodar i Čije je to žito. Onda je pesmicu Zvana su došli izrecitirala Vera Pribanić. Posle toga su na ret došli Lomičani, prvo je staru pesmu Cvili jelen otpeval Iva Klafurić-Medekof a društvo Nova Zora izvelo lomičku svadbu. Pesmicu Daleko selo zrecitirala je opet Vera Pribanić a KUD Čiće z Novoga Čića izvel je pesme: Ječam žela i Ja sam posavečko dijete. Na ret je došel Branko Berković i zrecitiral pesmicu Mirno je f kleti, onda su Mičevčani pevali: Široka mi kopriva, Ti si moje guske kral(podmladak) i Drmeš Onda je bila pauza i v drugom delu je ovak nastavlen program:
Goričke mažurezkinje tancale us Jazz dance. Dječji zbor Zvrk z Gorice otpeval je pesme: Fala, fala Antonio i Tika taka tak. Gradićani su pokazali pesme i plesove ze Slavonije: Ajde cure da čijamo perje, Savo vodo i drmeš. Vokalni sastav ,,Jane ,, z Gorice otpevale su pesme: Turopolje zeleno i Ej lipo ti je(splet slavonske pesme) Lukavčani su nastupli z međimurskemi pesmi i tanci a Buševčani z spletom slavonske pesmamo i plesi: Od čega se prave gajde. Gradski zbor ,,Franjo pl.Lučić z Gorice otpeval je pesmu: Dobar veće dobri ljudi. Velikomlačani nastupili su ze slavonskemi pesmami i tanci. Na kraju priredbe Šilakovci su pevali pesme z Korduna: Hvaljen Isus prijatelji mili i Preljepo je u našem kraju.
Raspeti f Turopolskom lugu
Turopolci su dobili još jeno pravo domaće raspelo. Postavleno je f Turopolskome lugu na križajne cesta za Krčka vrata i Vratovo a dale su ga napraviti Rrvacke šume. Blagoslovil ga je 30.kolovoza 2008.g.prečasni Josip Ružman dekan Velikogoričko-odranski vuz nazočnost plemića Plemenite opčine turopoljske. Fala Bogu da nam još negdo drži tradiciju vuz Plemenitu opčinu a to su plebanuši ze Zagorja i Međimurja.
A jen plebanuš z jenog drugog kraja čak je zrušil drveno raspelo v rastove šume i del cementerano. Turopolci to znaju ali i dale debelo mučiju.
Bog nem greje oprosti.
pogleč
V nedelu 15.ožujka 2008.leta, održana je 16.poredu Turopolska trka a došli su trkači ot sekut, z Rvatske, Bosne, Slovenije, Mađarske i Slovačke. Bilo je oblačno vreme ali toplo i sve trke su prešle vredu. V glavne trke na 21 kilometer pobedil je Slavko Petrović z AK Zagreb-Uliks a trebalo mu je da do Velike Mlake dva put sim i tam prebeži za 1 vuru 6 minute i 37 sekunde, drugi je bil Saša Stolić ze Srbije a trejti Dražen Dinjariz AK Rudolf Perišin. Među ženskemi prva dva mesta zele su Mađarice Ida Kovach i Monika Nagy, dok je trejta bila Barbara Belušić iz Rvatske. F trke za pojedinačno prvenstvo Rvatske za juniore i juniorke u duljini 5 km dominirali su trkači z AK Dinamo-Zrinjevac. F natjecanju osnovnoškolcof najviše je imala uspeha škola Eugen Kumičić. Sudelovalo je prek 1200 natjecatelof v disciplinami od najmlajše školskih uzrasta pak do najstareše veteranof a najstareši je ima 81 let(Vilim Pap). Održane su trke od 1 km do 5 km oko Radnikova stadiona. Trke su održane po toplom ali oblačnom vremenu f surajdne Plemenite opčine Turopoljske i Maraton kluba z Gorice. Motiv ovoletošne trke bil je drenek, drevce tero se nosi na blagoslov f cirkvu na Cvetnu nedelu. Trku je otprl komeš Plemenite opčine Turopoljske Franjo pl. Kos,
Mala Meša f Dubrancu
8.rujan 2007.
Blagdan Male Gospe ili kak mi Turopolci velimu “Mala Meša”, a to je svako leto 8. rujna. Cirkva zapraf slavi rođejne Isusove majke, Blažene Device Marije. Inače čez leto Cirkva slavi samo tri rođejna – Isusovo 25. prosinca, Sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino 8. rujna. Saki Marijanski blagdan posebno je čašćen i slavjen v narodu i običaj je da se za takof dan organiziraju brojna proštenja. F našem turopolskome kraju najpoznatije Malomešno proštenje je pri Majke Bože f Dubrancu na bregu iznad sela, de se već stolećima časti gospin kip. Od negda ovde su išli Turopolci z dolneg Turopola, pa ves vukomerički kraj, ludi sve do Kupe pa i dale, došli su da im Majka Boža dubranečka usliši molitve. Negda su naši Lomičani došli jen dan prije Male Meše f Kostejnevec ili Jankovke f svoje trsje, de su prespali f svojem kletima, a v jutro rano išli su pješice do Majke Božje v Dubranec. Posle svete Meše komeš Plemenite opčine turopoljske na kamenu pred cirkvum držal je govor, a posle toga ves Dubranec je bil v narodnome veselju, pod šatore pil se gverc, sekla se vrvska prasetina, a f selu je igrala muzika na više mesta a slavlje bi se preteglo v noć. Pod noć sve vrvske dekle su z mamami zaputile su se pešice f svoja sela restepena širom dubranečke fare.
 Denes još navek na proščejne f Dubranec dojde puno ludi ali ne tak puno kak negda, ali naše Lomičanof još priličen broj dojde svako leto a tak je bilo i na ovom proščejnu a posle meše nekteri se navrneju f svoje trsje da vide kakva bu berba a nekteri ostaneju na plemičkom spravišču. Ovo letu mešu je f Dubrancu predvodil naš domači sin Mraclinec Vladek pl.Cvetnić z još 8 plebanušof. Tu je bil i komeš Plemenite opčine turopolske Franc pl. Kos z magistratom i banderijem a domači plebanuš Ivek Lovrić sve ih je lepo pozdravil, zato kaj poštuju tradiciju. Posle meše mikrofona je zel komeš turopolski i pozdravil sve plebanuše i sve teri su bili pri meše. Komeš Franc pl.Kos je pozval se Turopolce da čuvaju tradiciju za naša buduča pokolejna i pozval se plemiče da se ukluče f Plemenitu opčinu, posebno one teri želiju dobro svojemu kraju..
Iz prošlih vremena Mala Meša f Dubrancu 8.rujana 2001. - fotografije Veljko Skočilić
Turopolska šetnica
V nedelu 8 srpna 2007.leta na Gorice je popoldan održana šetnica čez naš grad vu organizacije Plemenite opčine turopolske. Manifestacija je održana pot nazivom ,,TUROPOLJSKA ŠETNICA,, Šetači su bili oblečeni ot narodne pa do starogratske nošne a osim turopolskog puka bili su i ludi z pulitike(Tonino Picula, Goran Beus Richembergh, Vesna Fabijančić-Križanić)
F šetnice su sudelovale i vudruge:
Turopolski banderij
Limena glazba DVD Velika Gorica
Udruge Zajednice KUD-of Velika Gorica
Udruga umetnika SPARK
Šetnica je započela ispret Kluba Plemenite opčine pri gostione TUR a onda se išlo prema Muzeju Turopola do cirkve Naveštejna. Opet smu se vrnuli nazaj prema muzeju i zagrebačkum vulicom do trga F.Tuđmana gde je bilo osvežejne v restoranu. Kat smu se odmorili krenuli smu Zvonimirovom vulicom do raspela Pleške i Rakarske vulice. Onda smu skrenuli prema cirkve Naveštejna a pri restoranu Park smu skrenuli opet de smu i počeli f Krčmu Tur, gde je nastavleno družejne vuz okrepu.
Foto album z turopolske šetnice
Održana 3. Izložba kojnof rvatski posavec 2007.
Na Gorice na semištu Žužićevom bila je 3.lipna 2007.leta 3.po redu izložba kojnof. To je organizerala Plemenita opčina ze Središnem savezom uzgajivačem kjnof rvavki posavec a precednik je toga društva Branko Borković zvani Mlađi Jastreb. Bilo je lepo vreme pak je došlo puno ludi s celo Turopola a bilo je ludi od sekut. Kat je bilo več pokazano pol kojnof onda je izložbu otprl naš gradonačelnik Tonino Picula. Dopelano je 22 kojnof ot sekut a oni su se zvali: Ričko, Dilber, Mica, Musa, Olga, Olja, dvije Riđe, Corona, Biba, Koka, Rička, Bistra, Ribica, Cveta, Dona, Vilma, Beti, Zora, Ceza, Dora i Cveta. Najviše je dopelano omice a to su kobile mlajše od tri let a nisu još imale mlado, mlajše kobile su bile četiri, dva pastuva mlajša i tri stare kobile. Suci su dobro pregledali svakoga kojna uglavnom sve nekve pretdispozicije a onda donesli odluku. Najlepšom su proglasili Micu stariju kobilu od Stjepana Dijanežević, druga je bila Olja mlada kobila od Jure Đumlije a treče mesto je ope zel Stjepan Dijanežavić s omicom Dorom. Još su i nekteri drugi kojni dobili povalnicu. Najviše posla je imal kaštelan lukavečki Želko pl.Stanilović jer je moral sve kojne i vlasnike najavljivati i nekaj reči o njemi, a sve je to bilo pod brigom komeša plemenitog Franje.
vidi ostale fotografije
vidi fotografije sa - 1. Izložba kojnof rvatski posavec 2005.
|
|
- aktualno za sva vremena -
INTERVIEW/FRANJO pl. KOS, ŽUPAN TUROPOLJSKI
Svi trebamo surađivati na dobrobit našega kraja
Žele nas marginalizirati, a naša postignuća pripisati sebi
Povodom nedavno objavljenog interviewa bivšeg kapetana Turopoljskog banderija u RVG "Reporteru", u kojem ovaj gotovo beskrupulozno napada Plemenitu opčinu turopoljsku i njenog župana, te u vezi nedavnog incidenta oko Jurjeva, razgovarali smo sa županom POT-a Franjom pl. Kosom. Nadamo se da će nakon ovog razgovora čitatelji dobiti objektivniju sliku o ovim događajima, a upoznat ćemo ih sa poviješću Plemenite opčine turopoljske, o kojoj neki ne znaju dovoljno, a neki ne žele znati.
Turopoljci su još u 13. stoljeću od hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. ishodili povelju kojom su priznati slobodnim plemićima i time oslobođeni od službe gradu Zagrebu. S vremenom se turopoljski plemići udružuju u plemenito bratstvo, s pravom da sami biraju svog župana. Uslijed stalnih turskih opasnosti tijekom 15. i 16. stoljeća, Turopolje proživljava teške dane. Negdje u to vrijeme Turopoljci osnivaju i svoju vojnu postrojbu - banderij, a postrojbe sastavljene od Turopoljaca brane pod Zrinskim i grad Sisak. Kako Turci često provaljuju u Turopolje, turopoljsko plemstvo gradi utvrdu Lukavec na temeljima već postojećeg kaštela. Nakon turskog poraza pod Bečom, polako nestaje opasnost od turskih najezdi, a Turopolje doživljava kulturni i gospodarski procvat. Uz pomoć turopoljskih plemića grade se brojne drvene i zidane crkve, svojevrsni biseri hrvatskog baroknog graditeljstva, te plemićke kurije, kakvih je u ovome kraju podosta. Plemenita se opčina ukida 1947. godine da bi početkom 90-ih rad ove institucije bio obnovljen.
· Recite nam za početak koji je smisao Plemenite opčine turopoljske?
Plemenita opčina turopoljska osnovana je u cilju obnove zemljišnih zajednica, kao i u cilju obnove, čuvanja i razvijanja tradicijskih i kulturnih vrijednosti Turopolja.
· Što je POT uspio učinio na revitalizaciji tradicijskih vrijednosti?
U prvome redu, obnovili smo gotovo zaboravljene turopoljske tradicionalne manifestacije. Ističemo Jurjevo, Žirovinu, Lucijsko i Malomešno spravišče. Sve je to duboko ukorijenjene u svijest Turopoljaca i svojom smo zadaćom smatrali obnoviti ih. Pokrenuli smo cjelovit projekt očuvanja autothone turopoljskje pasmine svinje, kojem surađujemo sa znanstvenim institucijama na najvišoj razini. O tomu svjedoči i simpozij o turopoljskoj pasmini svinje te bogato opremljena knjiga s brojnim znanstvenim prilozima, a knjigu smo mi objavili. U projekt je uloženo mnogo truda kroz više godina, postignuti su lijepi rezultati i vrlo smo ponosni da smo spasili turopoljsku svinju od nestanka. Plemenita opčina ima dva gatera za uzgoj turopoljke - u Lugu i i Lukavcu. U planu je i očuvanje Posavca, pasmine konja. A možda čak i "oživljavanje" izumrlog goveda tur, po kojemu je Turopolje dobilo ime. Naime, u Poljskoj postoji bjeloveški bizon, koji je zapravo srodnik našeg tura. Zasad je to lijepa ideja i maštarija, no mnoge stvari tako su započele, a uspjeli smo ih realizirati.
Jedan od naših primarnih ciljeva jest povratak imovine oduzete zemljišnim zajednicama 1947. godine. Veoma mnogo smo poduzeli, ali s malim rezultatima jer hrvatska država izigrava vlastite principe. Ne predajemo se jer mislim da smo u pravu.
Plemenita opčina promiče prirodne, sakralne i arhitektonske posebnosti ovoga kraja i potiče ne samo javnost, već i druge institucije da na njih obrate pozornost.
· Poznato je da je POT inicirao obnovu povijesnog Lukavca grada, iako to neki u Gradu niječu, naprimjer pročelnik Zvonko Kunić.
Lukavec je simbol i ponos turpoljstva i zato je briga o njemu naša najsvetija obaveza. Istina je da je Plemenita opčina inicirala obnovu povijesnoga grada Lukavca. Dovoljno se samo sjetiti kako je taj biser naše spomeničke baštine izgledao početkom 90-ih godina. Plemenita je opčina u ožujku 1993. godine sklopila ugovor sa tadašnjim Turističkim savezom Grada Zagreba, prema kojem je Plemenita opčina preuzela brigu oko Lukavca. U sklopu toga je zaslugom sučija Buševec i Kuče popravljen krov grada Lukavca i očišćen prostor za kulturna događanja, kao i područje oko grada. O svemu tome postoji i video zapis, pa ga oni koji niječu zasluge POT-a za obnovu Lukavca mogu slobodno pogledati, pa i Kunić koji bi po svojoj funkciji morao dobro poznavati i cijeniti rad POT-a. Nikad nismo tvrdili da je jedino POT zaslužan, no da nije bilo stalnog poticanja POT-a da se Lukavec obnovi, pitanje je kada bi se išta poduzelo!
· Što mislite o kazališnim programima u Lukavcu?
Naša je želja da Lukavec-grad ne bude mrtvi, lijepo pofarbani spomenik, već mjesto živog društvenog i kulturnog događanja. Svakoj ideji i inicijativi u tom smislu mi smo dali u okviru svojih mogućnosti potporu. Kazališna zbivanja naročito nas vesele zbog svoje vrijednosti i velikog broja zainteresiranih.
· Čini se da gradska uprava sve zasluge za zbivanja u Lukavcu želi pripisati sebi?
Neposredni organizator kazališnih gostovanja u Lukavcu je Pučko otvoreno učilište kao gradska ustanova kulture koja ima u svom djelokrugu rada organiziranje kazališnih predstava. No, moram reći da se kazalište u Lukavcu pripremalo nekoliko godina prije od prve predstave, a tu lijepu ideju POT je podržao. Mi se ne postavljamo kao nekakva konkurencija, već želimo sa svima surađivati jer jedino kroz suradnju se mogu pokrenuti nove stvari. Ne želimo si pripisivati nikakve zasluge, ali nitko ne može poreći da je POT na mnogim područjima pokrenula vrijedna zbivanja, da je uvijek bila otvorena za nove inicijative i za suradnju. A svojom povijesnom tradicijom POT zbivanjima daje dodatnu i jedinstvenu vrijednost. Pa i kazališnim predstavama.
· Kako to mislite?
Prva predstava HISTRIONA u Lukavcu najavljena je pucanjem turopoljskog topa, a glumce su dočekali banderijalci u svečanoj uniformi. Ponudili smo specijalitete našeg turopoljskog pajceka. To je možda mali detalj, ali je znakovit. Sve treba uvažavati, ali posebnu vrijednost kazališnim i svim drugim zbivanjima u Lukavcu ne daju ni stručnjaci ni učilišta ni veliki i mali administrativci, već plemenita turopoljska tradicija. Umjesto da se ponosimo njome i svugdje je ističemo, neki je uskogrudno omalovažavaju. Svaka suradnja nas veseli, a isključivanje POT-a nas rastužuje.
· Kulturno djelovanje vrlo je važno za POT?
Postoje kulturne ustanove, udruge i pojedinci koji kulturno djeluju, a mi nastojimo sa svima surađivati, osobito u onim sadržajima koji se tiču turopoljskog zavičaja. Ponekad, kada drugi zakažu, mi obavimo glavninu posla. Žalosno je, pa i sramota, da Velika Gorica, kao jedan od najvećih hrvatskih gradova, nema Matice hrvatske. Mislim da Plemenita opčina dijelom, koliko može, vrši i funkciju Matice hrvatske – čuvanje hrvatske tradicije, jer turopoljska tradicija dio je hrvatskog nacionalnog identiteta. Pokrenuli smo "Turopoljske spominke" kao okupljanje književnih i kulturnih stvaraoca, a oni koji bi to morali podržati oglušuju se na naše pozive za suradnjom i potporom. U prosincu prošle godine organizirali smo likovnu koloniju u "staroj školi" u Kučama, nakon čega je održana i izložba likovnih radova nastalih na njoj. Revitalizirana je jedna vrijedna drvena zgrada, prvi pokušaj je uspio, a nadamo se da će kolonija postati tradicionalna i da će ostvariti vrijedne i zanimljive rezultate.
· Recite nam po čemu se Plemenita opčina razlikuje od drugih sličnih udruga u Hrvatskoj? Po čemu je ona jedinstvena i izuzetna?
U Hrvatskoj djeluju i druge udruge sličnog karaktera, poput Braće Hrvatskog Zmaja, Plemićkog zbora koji djeluje u Zagrebu i Plemićke mladeži iz Zaprešića. Svaki naš hrvatski kraj ima svoju tradiciju, pa i udrugu koja nastoji tu tradiciju čuvati, obnoviti i razvijati. S mnogima imamo lijepu prijateljsku suradnju. Ne želimo se ni od koga smatrati boljima, no imamo sreću da je turopoljska povijest izuzetno bogata, pa je i POT jedinstven po tomu koliko je i naša povijest bogata. Naši su nam preci ostavili jedinstvenu plemenitu tradiciju na koju moramo biti ponosni i koja nam je dragocjena i u stvaranju suvremenog identiteta našeg zajedničkog zavičaja. Uvijek ponavljamo da je POT otvoren svima koji ovome kraju žele dobro. Primjer za to su mnogi članovi magistrata koji nisu plemenitaši, ali svojim zalaganjem istinski promiču vrijednosti turopoljskog kraja.
· Osvrnimo se na sporni interview koji je bivši kapetan banderija dao "Reporteru". Tamo vas se optužuje za nepotizam. Da li je to istina i kako se donose odluke unutar Plemenite opčine?
Odluke POT-a ne donosi župan, već čelništvo, koje se sastoji od župana i četiri podžupana. Sve važnije odluke, kao što su na primjer izbor članova magistrata, kapetana banderija i tako dalje, donose se na spraviščima na prijedlog čelništva, sviđalo se to nekome ili ne, jer tako stoji u našem Statutu. Neke odluke može donijeti župan, ali ja se oko svih važnih stvari konzultiram sa čelništvom i uz njihovu suglasnost. Što se Severove izjave, ne bih je previše komentirao. On je svojim radom dao doprinos POT-u i banderiju, ali ovakvim neodmjerenim i nepromišljenim izjavama sam sebe dezavuira. Sever je, naime smijenjen sa svoje dužnosti uslijed neizvršavanja svojih obveza - sami prosudite koliko njegovi komentari mogu biti objektivni.
· Priča se da je interview "naručen" i da je dan u zgradi Poglavarstva?
Da, i ja imam takvu spoznaju. Zanimljivo, interview je vodila novinarka koja je u bliskoj vezi sa jednim od čelnika Grada. Njih dvoje su izgleda zajedno i u dobru i u zlu. Šalu na stranu, ovakvi postupke ne smatram korektnim niti dobronamjernim.
· Ovogodišnje Jurjevo, odnosno dva Jurjeva izazvalo je nedoumice kod većine građana koji zapravo ne znaju što se uistinu dogodilo. Pojasnite nam zašto je došlo do neslaganja s Gradom i čime ste vi u POT-u bili nezadovoljni.
Morate znati da je obnovitelj Jurjeva Plemenita opčina! Od samog smo početka znali da ovako veliku svečanost ne možemo napraviti sami, pa smo tražili suradnju i pomoć od svih, a ponajprije od Narodnog sveučilišta koje je u ono vrijeme bila jedina institucija koja je mogla pomoć pružiti. Ta je pomoć svih ovih godina bila veća ili manja, već prema tome tko je bio ravnatelj Narodnog sveučilišta, kasnije preimenovanog Pučkog otvorenog učilišta. Uz Plemenitu opčinu, kao nositelja jurjevske manifestacije u posljednjih desetak godina, u organizacijskom odboru su sudjelovali svi koji su se angažirali na realizaciji priredbe: prije svega POU, pa Turistička zajednicu Grada Velike Gorice (koja je kasnije osnovana), Turistička zajednica Zagrebačke županije, Župu Odra, zajednicu KUD-ova, konjičke udruge itd.
Na početku se tražilo pokroviteljstvo grada Zagreba, a nakon osnutka Grada Velike Gorice i njegovo pokroviteljstvo. Kada je ova manifestacija dosegla županijsku razinu, pokrovitelj Jurjevskih svečanosti postala je Županija. Iz godine u godinu Jurjevao je sve bogatije, raznolikije, sadržajnije i zanimljivije, da bi od strane Turističke zajednice Hrvatske bilo proglašeno za najbolje Jurjevo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Nakon svih tih uspjeha, ove se godine tražilo od POT-a da ne bude glavni nositelj manifestacije, te da predsjednik organizacijskog odbora ne može biti više župan, te da će se na to mjesto postaviti stručni suradnik iz Pučkog otvorenog učilišta. Mi to nismo mogli prihvatiti, jer smatramo da se time POT-u kao nositelju tradicije Turopolja želi oduzeti ta manifestacija, čime se neukusno omalovažava i marginalizira njegova zasluga u svemu što je učinio u ovih desetak i više godina,. Kada nam je to jasno rečeno na Veliki Petak u zgradi Poglavarstva na sastanku na kojem su od strane Grada bili Ante Šimunović, Zvonko Kunić, te Franjo Galeković, u ime POU-a, mi smo napustili sastanak, sazvali čelništvo Plemenite opčine, gdje smo donijeli odluku o povlačenju iz organizacijskog odbora. Njima smo ostavili na savjesti neka naprave svoje Jurjevo, a mi smo organizirali naše -Turopoljsko. Turopoljsko Jurjevo bez dostojnog mjesta Plemenite opčine turopoljske je besmislica! To bi bilo isto kao Sinjska alka bez alkara!
· Stječe se dojam da Grad namjerno marginalizira Plemenitu opčinu, pa čak opstruirati njen rad. Kakvi su vaši komentari?
Ovakva je tendencija vrlo loša. Poznato je primjerice da je lani Grad Plemenitoj opčini namjerno oduzeo termin u restaruraciji Park, gdje je POT tradicionalno na blagdan svete Lucije, zaštitnice Turopolja održavao svoja Lucijska spravišča. Tada nam je oduzet i termin, ali i lokacija, iako je upravo izvorni dan POT-a uzet i za Dan Velike Gorice. Takvav je odnos neuljudan i nekorektan. No, ovogodišnje Jurjevo, kao i objede gradskih dužnosnika na račun POT-a, nesumnjivo govore u prilog tome da netko želi spriječiti djelovanje Plemenite opčine. Vidi se to na kraju i po Turopoljskoj trci, koju je Plemenita opčina potakla i organizirala sve ove godine, da bi ona 1997. godine bila proglašena najbolje organiziranom cestovnom trkom u Hrvatskoj. Gradski su funkcioneri valjda uvidjeli da netko u ovome gradu nešto radi, pa sada naše zasluge želi pripisati sebi.
· Gdje je rješenje? Želite li vi nekakav poseban privilegirani položaj za POT?
Prezirati i marginalizirati POT znači negirati turopoljsku i hrvatsku tradiciju. U svijetu, pa i u našoj domovini, gradovi i krajevi svoj suvremeni identitet grade na povijesnoj baštini, ne samo na njoj, ali svakako i na njoj. Na čemu će Velika Gorica izgraditi svoj identitet i dušu ako zaniječe divnu baštinu Plemenite opčine turopoljske? Zato mislimo da je marginalizacija POT-a zapravo kratkovidna marginalizacija turopoljske tradicije, a na to ne možemo pristati.
Moderno doba donosi mnoge probleme, mnoge vrijednosti odumiru – ljudi se otuđuju zbog načina života, trka za novcem i ekonomski problemi uništavaju zajedništvo i kulturu. Svi bi nekakve honorare i naknade, a iskrenog entuzijazma je sve manje. Problemi su veliki, stvari koje bi trebalo napraviti za zajedničko dobro je veoma mnogo, zato svi trebamo objediniti snagu. POT ne želi nikakve privilegije, želimo sa svima surađivati, od svih tražimo potporu u očuvanju naše turopoljske tradicije i svima koji žele nešto napraviti u tom smislu dat ćemo našu pomoć. No isto tako otvoreno se nećemo složiti sa objedama POT-a i bahatim omalovažavanjem s pozicija birokratske vlasti. | |
