TURopole

Search this site
TURopole‎ > ‎

TURopole i Plemenita opčina

Turopolje i Plemenita općina turopoljska

Ime Turopolja spominje se prvi puta 1334.godine u zborniku arhiđakona Ivana Goričkog u kome se među ostalim crkvama biskupije Zagrebačke navodi i ,,Item ecclesiae de Campo Turovo”

Do XVI.stoljeća nazivalo se Turopolje Campus Zagrebiensis (Zagrebačko polje) da bi od tada dobilo sadašnje ime.

Prvi spomen o Turopolju je iz godine 1530., kada se u njem održao Sabor plemića Kraljevine Hrvatske.

Naziv Campus Zagrebiensis Turopolje dobiva nakon osnutka Zagrebačke biskupije(1094.g.

Stanovnici toga polja bili su jobagioni(slobodni ljudi) vezani nekom malim dužnostima prema Zagrebu.

Sve do XIII.stoljeća vrlo su oskudne vijesti o Zagrebačkom polju i njegovim stanovnicima.

Prva vijest datira iz 1225.godine kada je kralj Bela IV.neke Turopoljce izuzeo ispod službe gradu Zagrebu i ućinio ih slobodnim plemićima.

U ispravi od 1249.g.govori se o jobagionima(slobodnim ali ne još plemenitima ljudima) grada Zagreba.

Na Saboru 1278.g.bile su potpisane stare sloboštine turopoljskih jobagiona grada Zagreba, a čemu je izdao povelju ban Nikola, a godine 1279.potvrdio ju kralj Ladislav

Turopoljska plemićka općina formirala se u XIII.stoljeću od tadašnih jobagiona koji su bili uzdignuti među plemiće.

Predpostavlja se da je Turopoljska županija nastala nakon pada hrvatskog kraljevstva 1102.g.ali za formiranje Turopoljske općine uvijek se kao temeljna smatrala privilegija kralja Bele IV. Iz 1225.godine, kojom su braća Boduna, Ivan i Levča sa svojim rođacima imenovani plemićima kraljevine i oslobođeni svih servituta u gradu Zagrebu.

Privilegije njihovih potomaka  potvrdio je 1278.Hrvatski sabor, pa se ta potvrda smatra prvim statutom turopoljske općine.

Polovinom istog stoljeća potvrđena su i njihova posjedovna prava na šumu Veliki turopoljski lug i zemlje Odra.

Gotovo 3 stoljeća(14-16.) protekla su u neprekidnim borbama Turopoljaca s Velikašima, koji su nasrtali na njihove privilegije sa  željom da ih pretvore u kmetove.

Usprkos svih tih nasrtaja njihova se općina dalje razvijala, jer je turopoljsko plemstvo podržavala Kraljevska vlast, te su njihove privilegije redovito potvrđivane i proširivane.

Privilegije općine potvrđivali su kralj Ladislav 1279.g, ban Mikac 1326.,Karlo Robert 1333., kralj Ljudevit 1352., Karlo Drački 1371., kralj Sigismund 1436., Matijaš Korvin 1466.g. i drugi.

Vrlo teška situacija za turopoljsko plemstvo nastala je kada je grad Lukavec, drvena tvrđava  koju su izgradili Turopoljci sredinom XV.stoljeća uz potok Lukavec, došao u posjed medvedgradskih vlastelina.

Od 1478-1553.godine, Turopolje je bilo izloženo direktnim nasiljima vojne posade, koju su u Lukavcu držali medvedgradski vlastelini(Ivan Tuz, Juraj Branderbuški, Ivan i Nikola Zrinjski)

Novo razdoblje u razvitku turopoljske općine zapoćinje u drugoj polovici XVI.stoljeća.

Godine 1553.Turopoljcima je vračen grad Lukavec, a 1560.stvoren je novi statut općine-,,Obnova turopoljskog bratstva” a potvrđen od kralja Rudolfa II. 1582.g.

Velike promjene u organizacionu strukturu Turopoljske općine unio je statut bana Esterhazija iz 1737.godine, kao i regulatorni statut donešen na Hrvatskom saboru 1749.g.

Statutom je ukinuto izravno sudjelovanje plemića na skupštinama Plemenite općine Turopoljske., već je određeno da na skupština sudjeluju samo predstavnici sućija.

Od godine 1780.do 1790.Turopolje je pritiskivao apsolutizam i centralizam Josipa II.

Od 1809.do 1813.Turopolje je pripadalo pod Francusku, a tek 1822.g.pripojeno Hrvatskoj.

U periodu Ilirizma Turopolje pruža podršku Madžaronima i u svim događajima 40.-tih godina sudjeluje na strani Ugarske.

Zakonom zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora od godine 1847-48. izjednačeni su neplemići s plemićima, što pogađa Turopolje, te se općina kao takva nije mogla održati.

Poslije 1849.g.u čitavoj se monarhiji uvodi apsolutizam, a Plemenita općina imala je karakter municipija.

Poslije objavljivanja zakona o zemljišni zajednicama 1894.g. općina postaje Zemljišna zajednica(Universitas nobilium campi Turopolia)

U njeno područje spadalo se 22 sućije, svaka sa svojom ukupnom imovinom.

Svaka sudćija imala je svoju skupštinu zemljišnih ovlaštenika, dok je cijela općina imala zajedničko spravišče.

Zakonom o uređenju općine Turopoljske od 1.V.1895.g.zastupstvo općine sastojalo se od 36 članova biranih među ovlaštenicima, tako da su neke sudćije imale po dva sudca(Mraclin i Kuče) koji su birani na jednogodišnji mandat.

Od 36 članova Velikog spravišča bilo je 24 sudaca i 12 asesora(prisjednika).

Na čelu sudćijskih zastupstva bili su sudci, dok je na čelu Plemenite općine turopoljske bio župan.

Župan je imao pravo neposrednog nadzora nad imovinskom upravom pojedinih sudćija, dok je o svakom sazivu ovlaštenika u sudćijskim spravišćima morao biti obaviješten.

Svaka skupština ovlaštenika morala je županu podnositi zapisnik sa spravišča, a on je bio ovlašten obustaviti one zaključke za koje je smatrao da su protivni interesima Zemljišne zajednice.

Župan je bio ovlašten također uskratriti potvrdu izbora sudca u pojedinim sudćijama.

Do 1918.g.on je bio virilni član(član sabora po položaju) Hrvatskog sabora.

Zemljišna zajednica Plemenite općine Turopolja stajala je pod neposrednim nadzorom Zemaljske vlade, koja je bila ovlaštena, da rješava žalbe protiv odluka župana.

U Kraljevini SHS, po naredbi od 30.XI.1918.g., prvostepeno uređenje zastupstva bilo je  djelomično izmjenjeno, jer se po toj naredbi zastupstvo općine sastajalo od 14 članova, tojest sudaca.

Prema toj naredbi funkcija župana je ukinuta, dok je na čelo općine došao predsjednik kojeg je birala skupština ovlaštenika pojedinih sudćija, večinskim glasovanjem na 3 godine.

Kasnije je broj sudćija ponovno vračen na dvadesetdvije, a naziv župana ponovno usvojen.

U vrijeme Kraljevine SHS nadzornu vlast nad Zemljišnom zajednicom vršila je Zagrebačka oblast, odnosno Kraljevska banska uprava Savske banovine a kasnije Banska vlast Banovine Hrvatske.

Svaka sudćija označavala se kao vlastita Zemljišna zajednica.

Upravu Zemljišne zajednice vodila je skupina ovlaštenika koja je bila i ujedno zastupstvo Zemljišne zajednice, a na čelu bio joj je sudac pod neposrednim nadzorom župana Plemenite općine turopoljske.

Sudac je sazivao i predsjedavao spraviščem, u čiji je djelokrug prvenstveno spadalo da se razborito koriste razni djelovi zajedničke imovine, potom da se održavaju postojeće kulture, te da se osnivaju nove u zajedničke svrhe.

Uzdržavanje zajedničkih šuma, pašnjaka i oranica, te posebno donošenje i mijenjanje statuta, izabiranje sudca, objavljivanje revizija računa Zemljišne zajednice.

Donošenje proračuna i odluka za prihode i odlučivanje zajmova, otuđenje i opterečenje zajedničke imovine.

Sudac kao glavar Zemljišne zajednice bio je izvršni organ skupštine pod županovim nadzorom, a bio je i odgovoran za upravu nad zajedničkom imovinom, ujedno bio je zastupnik svoje zajednice pred vlastima.

Plemenita općina turopoljska ukinuta je 19.travnja 1947.g.

Obnovlena je7. srpnja, leta Gospodnega 1991.

Obnova zemljišnih zajednica i povrat njihove nasilno oduzete imovine
Teks i foto: Veljko Skočilić
28. rujna 2001. 


Skup ovlaštenika i nasljednika ovlaštenika zemljišnih zajednica u krčmi “TUR“
Velika Gorica - 27. rujna 2001.

U krčmi “TUR“ u Velikoj Gorici na skupu ovlaštenika i nasljednika ovlaštenika zemljišnih zajednica traži se konačni put ali riješenje u svezi obnove zemljišnih zajednica i povrat njihove nasilno oduzete imovine. Prisutni su u četvrtak 27. rujna 2001. tražili od Sabora Republike Hrvatske da se prvenstveno vrati, ili na neki drugi način naturalnog oblika nadoknadi, nasilno oduzeta imovina 1947. godine.

Problem zemljišnih zajednica može se tek sagledati kod saznanja da je pred drugi svjetski rat bilo u Hrvatskoj preko 2000 zemljišnih zajednica, s imovinom preko 1.000.000 jutara poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Prijavu za povrat je 1991. podnjelo njih 1658, a procjenjuje se da ima oko 400.000 ovlaštenika i nasljednika. Ispred POT-a istaknutu ulogu oko povrata imovine imaju Zdravko pl. Lučić i Franjo pl. Kos, a i SUVLAH sa svojim vrijednim Nikolom Karađole.

Svi oni obavljaju “lobiranja“ kod svih hrvatskih stranaka i saborskih zastupnika, pa i kod predsjednika države, a kane posjetiti i premjera. Borba za povrat ulazi u završnu fazu jer se problem nalazi kao zakonski tekst u drugom čitanju u Hrvatskom Saboru. Bilo bi lijepo da se svima vrati nešto što je nasilno oduzeto iako povijest dokazuje vrlo često sasvim suprotno: što se oduzme teško se vrati, više nikad nego ikad.



 *********************************************************************************************************************************************************************************************************************

Velika Gorica, 15. siječnja 2002. 

                                                             SABORU REPUBLIKE HRVATSKE

                                                              VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

                                                              ZASTUPNICIMA HRVATSKOGA SABORA

                                                              TIJELIMA HRVATSKOGA SABORA

                                                               KLUBOVIMA STRANAKA

 

                Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za

                imovinu  oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine

 

PREDMET:   NATURALNI POVRAT IMOVINE  ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA

-       traži se

 

                 Na prijedlog Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine u saborskoj raspravi 11. i 12. srpnja 2001. saborski odbori, klubovi zastupnika i pojedini zastupnici predlagali su obnovu i povrat imovine upravo zemljišnim zajednicama, kojima je nasilno i oduzeta bez naknade 1947. godine.

                 Predlagatelj  Zakona  (Vlada RH) odbija prihvatiti taj prijedlog (stavak V. Primjedbe s rasprave u Hrvatskom saboru na Prijedlog Zakona…čl. 17.  (16.) stranica 33. i 34.), s osnovnim obrazloženjem da članovi, ovlaštenici i pravoužitnici zemljišnih zajednica nisu bili pravi stvarnopravni suvlasnici i vlasnici.

                 Na netočne tvrdnje Vlade odgovaramo slijedećim točkama:

1.     Netočna je tvrdnja da su članovi zemljišnih zajednica do 1894. bili suvlasnici i kao takvi bili upisani u zemljišnim knjigama, a od tada imaju ovlaštenička odnosno pravoužitnička prava pa su u zemljišnim knjigama kao vlasnici upisane samo zemljišne zajednice sa svojstvom pravne osobe.

           U zemljišne su knjige (gruntovnice) i poslije 1894. upisivane zemljišne zajednice i poimenična količina suvlasničkog ili ovlašteničkog prava (“juš”) za svaku osobu ili zadrugu (kao pravnu osobu). Katastar nema važnosti kad je riječ o vlasništvu.

 

DOKAZ:Na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije je 29. studenoga 1852. proglašen 

            Obći građanski zakonik koji kao “skup zakona... ustanovljuje posebnička

            prava i dužnosti stanovnika države među sobom”.

            Njime se van snage i uporabe stavljaju svi prijašnji odnosi podložništva i  podaništva te su državljani vlasnički jednakopravni.  Provođenjem ovog zakona počela je stvarnopravna preobrazba važećeg feudalnog u  građanskopravno vlasničko uređenje. Iz civilnih i crkvenih veleposjeda  izdvajano  (segregirano) poljoprivrdno i šumsko zemljište postaje privatno vlasništvo bivših podložnika. Dugogodišnjom otplatom su ga oni morali praktički otkupiti, a proces je dovršen 1907. godine.

            Obći građanski zakonik je bio na snazi i primjenjivao se svo vrijeme postojanja zemljišnih zajednica, dakle do 1947. godine. Stoga nisu postojala dva pravna vremena: do donošenja Zakona o uređenju zemljišnih zajednica 1894. i poslije njegove primjene.

             Obći građanski zakonik govori kako nastaju zajednice i kako se njima upravlja, a za primjer ćemo navesti nekoliko članaka iz tog zakonika.

             Članak 825. “Kad vlasnost iste stvari ili jedno i isto pravo pristoji nekolicini 

osoba nerazdijeljeno, postaje zajednica.”

             Članak 829. “Svaki dionik jest potpuni vlasnik diela svojega”.

             Članak 833. “Posjed i upravljanje  zajedničkom stvarju pripada skupu. U poslovih, tičućih se samo urednoga upravljanja i uživanja zajedničke glavnice, odsudjuje većina glasova, koji se ne broje polag osoba, nego po razmjerju dielova dionikovih .”

          

              Shodno tome u Zakonu o uređenju zemljišnih zajednica iz 1894. godine, odnosno Zakonu o uređenju Plemenite općine turopoljske iz 1895. godine članak 24. glasi:”Svaka zajednica mora zametnuti i voditi temeljnu knjigu, u koju valja unieti sve ovlaštenike uz razmjerje ovlašteništva .”

             Isto tako stoji u članku 3. obvezatnog Obrasca za sastav Pravilnika o uređenju zemljišnih zajednica za upis ovlaštenika slijedeće: “Po prvobitnom gruntovnom stanju vlastnika” i “po sadanjem gruntovnom stanju vlastnika”, a u gruntovnom popisu ovlaštenici su upisani pod rubrikom “ime ovlaštenika i ujedno gruntovnog vlasnika”.

             Članak 22.  Zakona o uređenju zemljišnih zajednica: “Ovlašteništvo može se otudjiti i samo za sebe. No, zajednica i pojedini ovlaštenici imaju pravo priekupa”, a u

članku 10. provedbenih uputa se to i precizira: “... može svaki ovlaštenik svoje ovlašteničtvo i samo za sebe bez ovlaštenja zemljištva u onom razmjerju odsvojiti

(n.pr. prodati ), u kojem ono njega pripada.”

              Iz gore navedenog jasno je dokazivo da su ovlaštenici zemljišnih zajednica i poslije 1894. godine imali ovlašteničko pravo koje nedvoumno jest privatno pravo vlasništva (njime po zakonu utvrđenim pravilima skupno upravljaju ovlaštenici), koje jest stvarno pravo, zemljišnoknjižno (gruntovno) individualizirano i koje je uz postupovna ograničenja tržišno i pravnovlasnički nasljedno.

 

2.     Tvrdnja da nakon oduzimanja su se s imovinom zemljišnih zajednica

zbivala različita korisničko-posjedovna događanja,pa su pritom i

“treće osobe stekle određena prava”, tako da su na toj imovini nastali

“složeni odnosi” je točna i predstavlja problem, ali ne oštećenih

vlasnika, nego pravnog sljednika posjedovnog uzurpatora – hrvatske

države, jer imovina je oduzeta odlukom Hrvatskog sabora (ondašnje

Socijalističke Republike Hrvatske), pa mora biti i vraćena odlukom

Hrvatskog sabora Republike Hrvatske.

Zakonom o zemljišnim zajednicama iz 1894. godine je propisan i

uzakonjen status svih zemljišnih zajednica i nije načelno protivan

Ustavu Republike Hrvatske pa se može valjano uzakoniti.

 

DOKAZ: Iz Obćeg građanskog zakonika članak 1464. glasi:

                 “Prava što svaki čovjek ima... nad svojom vlasnosti, ne padaju pod

                 zastaru. Ako tko posvoji kakovu stvar silom... ni on sam, ni njegovi

                 nasljednici ne mogu dosjesti takovu stvar.”

          Time, dakle, što je hrvatska država (Republika) oduzela i proglasila imovinu

zemljišnih zajednica najprije općenarodnom, pa društvenom i na kraju  državnom

(svojom) nije stekla nad njom neosporivo vlasništvo.

 

3.     Vlada RH ipak predlaže jednu malu novinu :

U članku 21. “jedinicu lokalne uprave i samouprave” zamjenjuje se

riječima “općine i gradovi”.

Prema tako izmijenjenom tekstu bi Vlada RH “mogla donijeti odluku

kojom se poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište... prenosi

na općine ili gradove radi ostvarivanja namjene za koju su to koristile

zemljišne i njima slične zajednice te krajiške imovne općine”

         Nas, kao zemljišnu zajednicu, u najmanju ruku začuđuje ovakav prijedlog Vlade

Republike Hrvatske u koju svrhu i radi čega bi Sabor RH Vladi dao pravo poklanjati

imovinu zemljišnih zajednica općinama i gradovima “ radi ostvarivanja namjene za koju su to zemljište koristile zemljišne i njima slične zajednice”.  

Posebno se nameće pitanje zašto da se onda navedena  imovina ne vrati onima kojima je i oduzeta, tj. zemljišnim zajednicama i njima sličnim zajednicama pa da ju one i koriste kao što su to činile i prije, dakako, tamo gdje su  obnovljene.

        Ovo tim više što je proklamirana namjera Vlade RH , citiramo:

“Intencija ovog zakona je da se ovlaštenicima vrate oduzete nekretnine u naturalnom

obliku”, a pogotovo bi to bilo korisno i zbog toga što u tom slučaju ovu našu siromašnu državu to ne bi ništa koštalo.

       

        Imovina  Zemljišne zajednice Plemenite opčine turopoljske sastoji se od 3.950,88 hektara šume koje posjeduje 1.031 ovlaštenik sa 674 ovlaštenička prava.

 

        Iz svega navedenoga proističe  jedini i pravedni

                                          NAŠ PRIJEDLOG SABORU RH:

IMOVINA ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA ODUZETA BEZ NAKNADE ZAKONOM O PROGLAŠENJU IMOVINE ZEMLJIŠNIH I NJIMA SLIČNIH ZAJEDNICA TE KRAJIŠKIH IMOVNIH OPĆINA OPĆENARODNOM IMOVINOM VRAĆA SE U POSJED I VLASNIŠTVO OBNOVLJENIH ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA.

ZA IMOVINU KOJA SE ZBOG ZAKONITOG DRŽAVNOG INTERESA I ZAKONITO STEČENIH VLASNIČKIH PRAVA NE MOŽE VRATITI U POSJED ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA DAJE SE U VLASNIŠTVO DRUGO ZAMJENSKO ODGOVARAJUĆE POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE, ŠUME I ŠUMSKO ZEMLJIŠTE ILI VRIJEDNOSNO OBEŠTEĆENJE.

OBVEZUJE SE VLADA RH DA U ROKU ŠEST MJESECI PREDLOŽI SABORU IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA I PLEMENITOJ OPČINI TUROPOLJSKOJ.

 

           Vjerujemo u pravičnost svih vas koji donosite ovako važne odluke, a voljni smo i usmeno pojasniti ove naše tvrdnje  uz predočenje dokumentacije.

 

           S poštovanjem,

                                                                                 Ž u p a n

                                               Zemljišne zajednice Plemenite opčine turopoljske

 

 

 

                                                                       inž.  Franjo  pl.  Kos

Godišnja skupština KUD “Nova zora“

76. godina djelovanja KULTURNO UMJETNIČKOG DRUŠTVA “Nova zora“
Tekst i foto: Veljko Skočilić

Skupštini su se predstavili pjesmom i glazbom seniori i juniori KUD-a “Nova zora“

U Donjoj Lomnici u petak 16. travnja 2004. održana je 76. izborna godišnja skupština KUD-a “Nova zora“ u Vatrogasnom domu uz prepunu dvoranu članova i velikog broja gostiju. Skupština je protekla predloženim dnevnim redom koji je bio prepun bogatim prošlogodišnjim radom prikazan izvješćima Upravnog i Nadzornog odbora. Bogati prošlogodišnji rad u 2003. prezentirala je tajnica KUD-a Zlata Krznarić koja je istakla da je kulturno-umjetničko društvo "Nova zora" intenzivno radilo isključivo na očuvanju lomničkih napjeva i običaja te turopoljske baštine. Nastupali su na međunarodnim, županijskim i gradskim smotrama, danima grada Velike Gorice, Jurjevskim običajima, te ostalim svečanostima našeg grada ili našeg mjesta te surađuju sa susjednim KUD-ovima iz okolice. Kulturno-umjetničko društvo ima iza sebe 76. godina postojanja i rada te okuplja oko 120 članova. U sklopu KUD-a radi vokalna sekcija, mješoviti zbor, folklorna sekcija starija grupa, folklorna sekcija mlađa grupa, kao i folklorna sekcija predškolske dobi, tamburaška sekcija i pomladak tamburaške sekcije.
KUD "Nova zora" u proteklom periodu tj. od 23. veljače 2003.god. do 31. prosinca 2003. g. održalo je 8 sastanaka Upravnog odbora, 2 sastanka cijelog društva, te održalo 22 nastupa.
Tijekom 2003.god. surađivalo se sa Zajednicom Kulturno-umjetničkih udruga, Turističkom zajednicom, sa Gradskim poglavarstvom grada Velike Gorice, Pučkim otvorenim učilištem Velike Gorice, Turističkom zajednicom grada Zagreba kao i sa Hrvatskom Maticom iseljenika, a posebno sa Hrvatskim kulturnim savezom u Slovačkoj kao i sa kulturno-umjetničkim društvom iz Devinskog Novog sela Rosica bila je uspješna.
Kulturno umjetničko društvo “Nova zora“ već na početku 2003.g. počelo je sa nastupima u organizaciji zajednice kulturno-umjetničkih udruga grada Velike Gorice i gradskog Poglavarstva, a održan je u HNK dramsko glazbeni spektakl pod naslovom Turopolje u HNK koji se održao 19.01.2003.god.
Izuzetna suradnja s DVD-om Donja Lomnica pokazala se i ove godine. Na godišnjoj skupštini DVD-a nisu bili samo promatrači već i sudionici Skupštine, otpjevali su nekoliko pjesama uz pratnju tamburica i time uveličali rad Skupštine.
Drugi oblik suradnje na kojem su neizmjerno zahvalni su prostorije DVD-a ne bi imali gdje održavati probe, a ove zime riješeno je i grijanje u vatrogasnom domu, tako da sada i ste strane možemo zahvaliti DVD-u na njihovoj požrtvovnosti.
11.04.2003. održana je Pasionska baština “Pri križnom drevu“ - korizmeni i vuzmeni napjevi kajkavskih krajeva. Koncert je održan u crkvi Sv. Petra u Zagrebu, KUD “Nova zora“ izvodi 3 pjesme.
Na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak kulturno umjetničko društvo uz pratnju tamburica dalo je svoj obol svečanosti na Svetoj misi u župnoj crkvi.
Manifestacija “Turopoljsko jurjevo“ održava se u Starom gradu Lukavcu. Uz vokalnu skupinu koja je otpjevala Turopoljsku himnu, i više jurjevskih pjesama nastupio je i pomladak “Pjesme i plesovi posavine“, a uz pratnju podmlatka tamburaške sekcije. Taj dan, isti nastup održali su i u Lomnici a Jurjevo je pripremila Plemenita Općina Turopoljska.
Smotra izvornog i koreografiranog folklora odraslih skupina kulturno umjetničkih udruga grada Velike Gorice održana je 10. 05. 2003.g. KUD “Nova zora“ nastupa s koreografiranim folklorom pod nazivom “Pjesmom i plesom kroz Slavoniju“.
11.05.2003. održana je smotra dječjih skupina . KUD “Nova zora“ nastupilo je sa dvije skupine i to djeca od 4-9 godina i djeca 10-13 godina, i to uz pratnju tamburaša iste dobi.
12.05.2003.g. proslava Agronomskog fakulteta - nastupila je vokalna sekcija, otpjevano je nekoliko pjesama uz pratnju tamburaša.
2003. godina bila je u znaku 75. obljetnice. Pod Visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH 06.06.2003. održana je svečana sjednica uz prisustvo članova KUD-a, predstavnike Ministarstva RH, uzvanike iz Grada i županije, predstavnike KUD-ova Zajednice kao i predstavnike udruga koje djeluju u Donjoj Lomnici, te predstavnici prijateljskih KUD-ova iz Gračana i Zeline. U sklopu proslave bila je pripremljena i retrospektivna izložba .
Kako je proslava obljetnice obilježena drugog dana 07.06. 2003. god. održan je i kulturno-umjetnički program , a u vođenju programa pomogla je Ana Mirenić. Nastupali su i Hrvatsko tamburaško društvo “Matija Gubec“ iz Sindelfingena, zatim Hrvatsko pjevačko društvo “Zelina“ Sv. Ivan Zelina.
Od 21.-22-06.2003.g. održavao se Festival Hrvatske kulture u Slovačkoj na koji su bili pozvani kao jedini predstavnici iz Hrvatske. Kako je navela Zlata Krznarić, bila je to izuzetna čast sudjelovati na takovom festivalu i predstavljati svoju domovinu. Sudjelovali su na susretu Hrvata s tradicionalnim hrvatskim jelima i napitcima, zatim pod nazivom “Vidjeti, čuti i doživjeti“ s ansamblima iz Slovačke sudjelovali su na cjelovečernjem koncertu, dan kasnije u Devisnkom Novom Selu pratili su Sv. misu uz orgulje i tamburice.
29.08.2003. uzvratni su posjet KUD-a “Rosica“iz Devinskog Novog Sela R. Slovačka.
“Nova zora“ ugostila je prijateljsko društvo “Rosica“, bilo je to jedno prekrasno druženje uz večeru, gdje su bili nazočni članovi KUD-a “Nova zora“ i predstavnici udruga Donje Lomnice. Dugogodišnja suradnja sa Zračnom lukom Zagreb i ovaj puta nije izostala. Bio je to nastup sa međunarodnim značenjem, održavao se Svjetski skup kontrolora leta. Dobili su zahvalu od strane organizatora, te su druženje nastavili i u kleti “Bunčić“ gdje su se našli sa predstavnicima 38 zemalja svijeta.
2003. godine gostovali su na nekoliko Božićnih koncerata u susjednim mjestima, u Buševcu, Maloj Mlaki, zatim u Velikoj Gorici gdje su bili pozvani od Udruge Hrvatskih veterana domovinskog rata.
U 2003. godini kupljeno je: 5 domaćih ženskih nošnji, 2 šlarne ženske nošnje i 5 šlinganih ženskih nošnji, 10 kom. đunđa, 10 dječjih muških nošnji, 12 dječjih ženskih nošnji, a na poklon su dobili 1 poculicu, 4 parte i jedan đunđ od Dorice Stepanić, jedne muške gaće, i jednu dječju mušku nošnju sašila je Slavica Trumbetaš, a materijal poklonila gospođa Zorica Mužek. Rubače je poklonila gospođa Katica Trumebetaš, tako da sada većinu članova mogu obući u nošnje Društva.
Posebna je zanimljivost Godišnje skupštine vrlo veliki broj gostiju koji su predstavljali KUD-a velikogoričkog kraja kao što su: KUD “Gradići“, KUD “Pleso“, KUD “Velika Mlaka“, kao i DVD “Donja Lomnica“ i DVD “Bregana“ itd. Pljeskom pozdravljeni su i župnik Ante Rotim i bivši saborski zastupnik Stjepan Dehin kao i predstavnici poglavarstva Grada Velika Gorica.


KULTURNA INSPEKCIJA 2003.

Tekst i foto: Veljko Skočilić

U sklopu Goričkih večeri Pučko otvoreno učilište u suradnji s Odjelom za društvene djelatnosti Grada Velike Gorice organiziralo je obilazak dijela najznačajnijih spomenika kulture Grada Velike Gorice

“Inspekcijski pregled“ Starog grada Lukavca

Iako je baština Turopolja i dalje samo teret društvenoj zajednici, a povijesni spomenici nemaju dovoljno novaca za samoodræavanje pojedinim akcijama proba se promjeniti društvena klima.
U sklopu Goričkih večeri već nekoliko godinu za redom Pučko otvoreno učilište u suradnji s Odjelom za društvene djelatnosti Grada Velike Gorice organizira obilazak dijela najznačajnijih spomenika kulture Grada Velike Gorice. Cilj razgledavanja stanja spomeničke baštine je informiranje svojih pučana o prošlosti ovog kraja i kroz to razvijanje odnosa prema kulturi svog zavičaja, nužnosti zaštite i saniranja pojedinih objekata.
U petak, 13. lipnja, s temperaturom zraka koja se tijekom dana pribliæavala četrdesetak stupnjeva,  ispred Pučkog otvorenog učilišta autobusom je krenula mala “inspekcija“, a to je ustvari bio izlet puka koji se svojom voljom krenuo u obilazak velikogoričkog kraja. Ove godine u obilazak je krenulo dvadesetak zaljubljenika Turopolja među kojima je bilo profesora, učenika, umirovljenika, veterinara, službenika, novinara, političara i dr.
Zadatak kulturne inspekcije bila je obići Rimsko naselje Andautonija u Šćitarjevu, kapelu Sv. Barbare u Velikoj Mlaki, sakralni objekti æupe Dubranec i stari grad Lukavec.
Na pučke “inspektore“ najupečatljiviji bio je put prema Šćitarjevu gdje se nalaze ostaci rimskog naselja Andautonije koja je obvezna destinacija kulturnih inspekcija prijaπnjih godina. Uz put promatramo lijepo uređene okućnice i vrtove i zaključujemo kako svijest o kulturi okoliša polako postaje sve više prisutna među pučanstvom.
Sustavna iskapanja rimskog naselja Andautonija koja su započela 1969. godine zajedničkom suradnjom Arheološkog muzeja iz Zagreba i Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici traju i danas i stalno daju nove rezultate što potvrđuju stare tvrdnje iz dokumenata kako je Andautonija četiri stoljeća (od 1. st. do 5. st.) bila gospodarski, kulturni i vjerski centar na prostoru između Medvednice na sjeveru, Vukomeričkih gorica na jugu, Save na istoku te Stenjevca na zapadu.
Također “inspekcija“ je razgledala stari konzervirani dio lokaliteta Andautonije, kao i sonde istraživanja na lokalitetu iza župne crkve sv. Martina.
Preko puta arheološkog lokaliteta Andautonije mogla se vidjeti stara drvena drvena kuća, lijep primjer drvenog graditeljstva koja bi nakon što se konzervira i uredi trebala biti izložbeni prostor za posjetitelje Andautonije.
Obvezatni dio kulturne inspekcije je obilazak kapele Sv. Barbare u Velikoj Mlaki, najbolje sačuvan drveni barokni objekt te vrste koji je u drvetu stvorila ruka domaćih majstora u XVII. stoljeću. Tijekom vremena više puta je obnavljana i pregrađivana, a današnji oblik dobila je 1912. godine dogradnjom "pristašeka" - trijema nad južnim ulazom. Koliko plijeni svojom ljepotom izvana, skladnim drvenim slogom, toliko je slikovno bogatstvo unutrašnjosti jedinstveno od glavnog krilnog oltara do oslikanog svakog detalja drvenih oplata sa nizom svetaca te buketima cvijeća u vazama.
Kulturne inspekcija zavrπila je obilazak u Starom gradu Lukavcu, gradu u kojem se branila i pisala povijest Turopolja. Nekad potpuno devastiran iz godine u godinu diže se iz pepela i počinje sjati u punoj ljepoti. Njegova obnovljena fasada plijeni svojom ljepotom. Konzervatori su konzervirali ostatke srednjovjekovnog drvenog objekta koji je u XV. stoljeću bio na mjestu današnjeg zidanog zdanja čiji ostaci su pronađeni tijekom sadašnje obnove dvorca. Na gornjem katu, gdje se nekad nalazila kapelica sv. Lucije, zaštitnice Turopolja, restauratori su pokušavali rekonstruirati izgled freske sv. Lucije koja je uništena.
I na kraju kao zaključak može se reći da su svi učesnici bili su zadovoljni što su vidjeli dio najznačajnijih spomenika kulture Grada Velike Gorice, njihovo stanje i autentične radove na terenu.

*******************