VikSi: digitalni školski list

2022./2023.

DJECA I MLADI ŽELE...

Djevojčice u STEM-u

Učenice OŠ Viktorovac sudjeluju u e-Twinning projektu Djevojčice u STEM-u. Što one žele? Pročitajte!

Izvor: OŠ Viktorovac

Fotografija: https://www.istockphoto.com/

Piše: Gita Brodar

Objavljjeno: 8. 2. 2023.

MEDICINA

Moj interes za STEM počeo je još od malih nogu. Iako tada nisam bila upoznata sa ovim pojmom, znanost, tehnologija, matematika i posebno medicina me oduvijek zanimaju. Moja razrednica odnosno profesorica matematike poticala me da postanem djevojka u STEM-u. U budućnosti htjela bih se baviti medicinom i postati doktorica.

Želim pomagati ljudima kojima je to potrebno, sačuvati što više života i otkriti lijekove koji još ne postoje za određene bolesti, želim otkriti kako ljudima produžiti život bez operacija. Napretkom tehnologije mislim da su takva liječenja moguća i da ću i ja postati dio takvog tima.

Znam da je za takva velika otkrića potrebno puno truda, volje, upornosti i odricanja, ali nadam se da ću u tome uspjeti.

Piše: Maja Batinjan

Objavljeno: 8. 2. 2023.

FIZIKA I GLAZBA

Zovem se Maja i od svojih malih nogu vezana sam uz glazbu. Uvijek me zanimalo sve o glazbi i shvatila sam da se puno toga o njoj ne zna. Kada sam došla u više razrede osnovne škole zavoljela sam prirodne znanosti poput fizike. Odlučila sam malo više istraživati o povezanosti fizike i glazbe jer sam njihov ljubitelj. Na to me potakla činjenica da je u znanost uključeno sve više žena i želja za još većim napretkom žena u znanosti te da ih se više spominje. Uporno sam istraživala i naišla na zaista zanimljive podatke koji su me iznenadili. Iznenadili su me načini na koji su ljudi u prošlosti istraživali. Saznala sam da je fizički pojam titranje periodično gibanje u jednu stranu pa zatim u suprotnu. Taj pojam se jako često koristi i kod glazbe, a najčešći primjer titranja u glazbi su žice instrumenata. Od tog titranja se zvuk širi kroz čestice zraka odnosno nastaje zvučni val. Saznala sam nešto više i o dva možda poznatija pojma frekvencija i tonska visina koje se često definiraju isto, ali imaju razlike. Tonska visina je atribut zvukova koji se mjeri opažanjem čovjeka za razliku od frekvencije koja se mjeri instrumentima. Frekvencija je val od 16 do 20 kHz, u rasponu ljudskog uha. Saznala sam da se jednaka količina zvuka bez obzira na povećanje površine sfere distribuira pa je zato manji intenzitet zvuka s povećanjem površine. Naučila sam i da je amplituda najveće odstupanje od srednje vrijednosti i što je amplituda zvučnog vala veća to je zvuk glasniji i ima veći intenzitet.

Moji ciljevi za budućnost su potaknuti mlade na otkrivanje novih stvari, na želju za promjenom i da uvijek rade ono što ih zanima i što vole. Voljela bih i sama u budućnosti postati znanstvenica i ostaviti nekakav trag koji bi bio mali za čovjeka, ali velik za čovječanstvo i dokazati da je sve moguće. Mislim da je STEM jako dobra prilika za svu žensku populaciju na svijetu zbog međusobnog razmjenjivanja zanimljivih podataka i dobivanje prilika za iskazivanje svojih ideja. Svim djevojkama koje imaju isto mišljenje kao ja preporučam da se uključe u STEM jer je to zaista jako dobra prilika i nešto iz čega se puno može naučiti.

Piše: Maja Videc

Objavljeno 8. 2. 2023.

PROGRAMIRANJE

Moj interes za STEM je počeo u ranoj dobi. Probudila ga je moja znatiželja. Željela sam znati kako tehnologija funkcionira. Veliku ulogu u mom obrazovanju u STEM-u imao je moj otac, dao mi je puno prilika da idem na razne radionice vezane za robotiku i programiranje. Stalno me potiče da razvijam svoje mogućnosti u području koje me zanima.

Česta prepreka na koju nailazim je bespotrebno popuštanje, a to je samo zato što sam djevojčica. Susretala sam se sa situacijama gdje bi mi na natjecanjima dječaci popuštali i onda kada pobijedim, razlog je to što su mi popustili, a ne to što sam zaradila pobjedu svojim trudom. Od cijelog područja kojim se bavim posebno mi se sviđa programiranje jer se mogu kreativno izraziti pomoću njega i napraviti svoje programe koji će raditi ono što ja hoću da rade.

Cilj za budućnost mi je da nađem posao koji ću raditi s voljom. Volim biti djevojka u STEM-u jer vidim veliku mogućnost zaposlenja u STEM području u budućnosti. Preporučujem drugim djevojkama koje imaju slične interese kao ja da razvijaju vještine dalje pomoću raznih radionica i predavanja tijekom praznika i slobodnog vremena. Potrebno je podržavati žene koje žele da se bave STEM-om, kako bi se ubrzao razvoj ravnopravnosti i potaklo više žena da se bave ovim poslovima.

Piše: Leona Vuksanović

Objavljeno: 8. 2. 2023.

ZAŠTITA ŽIVOTINJA

Ja sam Leona Vuksanović i u svojim godinama za moju dušu i oko zaplela mi je briga o životinjama i malim bespomoćnim bićima. Svakodnevno razmišljam i gledam dokumentarne filmove o raznim životinjama. Jako mi je zanimljiv način kako se životinje proučavaju, liječe i istražuju, kako rastu, koliko su snalažljivi u prirodi. Baš imamo i obiteljskog prijatelja koji se bavi proučavanjem i snimanjem divljih životinja u Gorskom kotaru.

Svaki put kada se sretnemo sa zanimanjem slušam o poslu kojim se bavi, o tome koliko voli taj uzbudljiv posao i koliko uživa u njemu. On me dodatno motivira i inspirira da što više istražujem životinjski svijet. Koliko god me privlače divlje životinje našeg područja, ipak me najviše privlači morski životinjski svijet, koji je toliko raznolik, zanimljiv i velik. Voljela bih naučiti roniti u velikim dubinama kako bih mogla što više i bolje upoznati ta predivna bića, divne boje podmorja i raznolike ugrožene vrste podmorja. Na dobrom sam putu prema tome jer već dobro ronim, ali trebam još puno edukacije kako bih se skroz prepustila tim plavim dubinama. Ljeta provodim na moru, te vrlo rado uživam u igri dupina, galebova, zalasku sunca i mirisu mora.

Mnogi izazovi su ispred mene, ali uz podršku roditelja i obitelji sve je moguće. Još uvijek sam tinejdžerica koja traži pravi put u budućnost, ali voljela bih se jednog dana baviti zaštitom životinja i sudjelovati u raznim projektima i istraživanjima zaštite biljnog i životinjskog svijeta podmorja. Briga o životinjama je ono što me ispunjava i čini sretnom.

Piše: Tena Pišonić

Objavljeno: 8. 2. 2023.

VRTOVI BUDUĆNOSTI

Zovem se Tena, učenica sam sedmog razreda osnovne škole. Interes za STEM razvijam od najranije dječje dobi jer su me oduvijek zanimali problemski zadaci, projekti i načini kako učiniti neki predmet ili proces funkcionalnijim. U tome me poticao moj otac koji me uključivao u sve svoje praktične projekte i zadavao mi komplicirane zadatke te smo zajedno dolazili do novih, uvijek zanimljivih rješenja.

U slobodno vrijeme volim istraživati nove tehnologije na internetu pa sam već neko vrijeme zainteresirana za nove ideje i tehnologije koje se bave proizvodnjom hrane i kisika u takozvanim „vrtovima budućnosti“. Mislim da su takvi projekti jedina prilika koju čovječanstvo ima za opstanak. Naime na Zemlji je sve manje plodnih, obradivih površina, a vjerujem da upravo STEM može pomoći da se dođe do rješenja kako nahraniti sve brojnije čovječanstvo uzgajanjem dovoljne količine hrane na krovovima ili u podrumima zgrada, u velikim gradovima pri čemu će uzgojene biljke istovremeno proizvoditi kisik.

Kad razmišljam o STEM-u, taj pojam za mene predstavlja svijet budućnosti, svijet sanjarenja i razvijanja ideja kroz nove projekte. Sigurna sam da upravo kreativne mlade djevojke u STEM-u mogu biti jedan od važnih faktora u stvaranju boljeg i pravednijeg svijeta jer su one maštovite i uporne, te kroz praktične projekte mogu učinkovito usmjeravati moderne tehnologije u cilju napretka modernog svijeta.

Zato bi moja poruka djevojkama u STEM-u bila: Idemo zajedno mijenjati svijet!

Intervju s profesoricom tjelesne i zdravstvene kulture Vedranom Šimić

NIKADA NE ODUSTAJTE OD SVOJIH SNOVA!

Razgovarala: Matilda Bjelica

Fotografije: Tea Boltužić i Petra Dužić

Vedrana Šimić, prof.

Hrvatski školski športski savez je na nedavno održanoj Svečanosti školskog sporta profesorici tjelesne i zdravstvene kulture Vedrani Šimić dodijelio godišnju nagradu za doprinos razvoju školskog sporta u Republici Hrvatskoj u školskoj godini 2021./2022. Zamolili smo profesoricu Šimić za kratki razgovor.

Za početak recite nam nešto o sebi i svome obrazovanju. Profesorica ste tjelesne i zdravstvene kulture, zašto ste to odabrali i koju ste školu završili?

Dug i težak je bio moj put do ostvarenog cilja. Kao djevojčica, kao vi, u osnovnoj školi, uvijek sam voljela djecu, družila se s djecom, uvijek sam maštala o tome kako bih jednoga dana htjela biti profesor. Međutim, moje zdravstveno stanje je krenulo nekako nizbrdo. Zašto bih to htjela naglasiti? Upravo zato da djeca koja imaju nekakvih zdravstvenih poteškoća ovo pročitaju i znaju. Zašto sam krenula tim stopama? Jer sam kao dijete, od druge godine svoga života imala bronhijalnu astmu koja me pratila kroz cijeli moj život i stvarno mi je bilo teško jer jednostavno sam se nekad kao dijete borila sa svojim vršnjacima jer htjela sam silno nešto napraviti, a nisam mogla i to me je sputavalo u svim mojim nastojanjima da budem uvijek u vrhu i da budem uvijek najbolja. Taj put sam nekako prevladala sa sportom jer su me liječnici tjerali da se bavim sportom, da idem u planine. Zato sam završila tečaj za voditelja skijanja i jednostavno sam krenula tim putevima da bih danas dospjela ovdje gdje jesam. Nisam imala viziju svoga života da ću biti profesorica tjelesnog nego sam htjela raditi kao teta u vrtiću s djecom (smijeh), to mi je bila silna želja i stalno sam se s prijateljica igrala da sam ja učiteljica, a one učenice pa sam listala dnevnik, ocjenjivala. Kasnije, 1997. godine završila sam Kineziološki fakultet. Taj me životni put doveo do posla koji danas radim sa srcem i s ljubavlju.

Intervju u predvorju školske dvorane. Na fotografiji Vedrana Šimić, prof. i članice Časopisaca Petra Dužić i Matilda Bjelica

Mi smo stvoreni za pokret, svako ljudsko biće se mora kretati!

V. Šimić

U koliko ste škola radili i kakva su vaša iskustva?

Radila sam u OŠ Mladost Lekenik dvanaest godina. Tamo mi je bilo prekrasno. To je jedna mala seoska škola u kojoj sam napravila veliki uspjeh. Djeca iz seoskih sredina nisu imala priliku susresti se s nekim sportovima, radili su onako pomalo. Uvela sam tu nekakav red. Željela sam tamo da sport živne u čemu sam i uspjela, međutim trebala sam putovati, djeca su bila mala, jer sam se i udala u međuvremenu, tako da sam se odlučila tražiti posao u gradskoj školi i došla sam tu k vama, prije trinaest godina, sveukupno dvadeset i pet godina staža i uživam s vama, jako mi je lijepo.

Kojim ste se sportovima bavili kada ste bili mlađi, a koje sportove danas pratite i zašto?

U osnovnoj školi sam trenirala sportove, obožavala sam košarku. To je bila moja ljubav, Dražen Petrović je tada bio poznati košarkaš, on je bio moj idol. Uživala sam u košarci, uživala sam sa svojim prijateljicama na igralištu. Osim košarke dugo sam se bavila rukometom i sport je postao moja velika ljubav. To je značilo javiti se profesoru tjelesnog svaki dan, visiti u dvorani kao što vi sada visite kod mene, e tako sam ja svog profesora obožavala i tako smo uživali s njim jer je davao sebe, on je bio oličenje pravog profesora, na njega sam se nekako ugledala. Sve se to događalo u osnovnoj školi i sve mi je to ostalo u lijepom sjećanju. Pratim sve sportove. Volim sport jer u mojoj kući su tri muškarca koji obožavaju sport, ja naravno kraljica, glavna (smijeh) žena, ja se tome priklonim, ali sport volim, volim rukomet, košarku, odbojku, nema tog sporta kojeg bi posebno istaknula. Volim pratiti vas djeco, otići subotom u novu dvoranu Zeleni brijeg (to me veseli, ta nova dvorana), volim pogledati utakmice, bivše moje učenike tako da često odem na odbojku, rukomet, pogledam što ima, kada imam vremena uvijek dođem.

Koji su vaši najveći sportski uspjesi sa školskim ekipama koje ste vodili?

Kad sam došla tu u školu, kako sam radila kao trener u plivačkom klubu tri godine, poznavala sam djevojčice koje su išle u našu školu i bile su odlične plivačice, znala sam da treneri s njima dobro rade, plivanje su stavili na jednu višu razinu pa sam ih uključila u školsko natjecanje u plivanju i postale su državne prvakinje. Bilo je tu još uspjeha, odbojkašice su bile na Državnom, dječaci, prošlogodišnji odbojkaši koji su osvojili drugo mjesto na Državnom…Bilo je dosta uspjeha. Odbojka i plivanje su možda na vrhu.

"Bilo je dosta uspjeha. Plivanje i odbojka su možda na vrhu."

V. Šimić

Pehari s brojnih sportskih natjecanja u predvorju škole

Možete li nam reći nešto više o nagradi koju ste nedavno dobili?

To priznanje, to je moj dugogodišnji rad s vama, s djecom, bez vas ja to ne bih mogla ostvariti, znači djeca koja mene vole, koju ja volim, odnosno obožavam, dajem sebe maksimalno i jednostavno taj trud je netko vidio, prepoznao i evo konačno nagradio. Sretna sam najviše što su mi se javili moji bivši učenici od prije deset, petnaest godina, a to vam je povratna informacija, kada dobijete takvo nešto da znate da ipak nešto vrijedite! (Smijeh)

Što Vas najviše veseli u radu s djecom?

Jao, djeco, veselite me vi svi! Veseli me vaš osmijeh, vaša prekrasna lica, vaša neiskvarenost, ne znam, jednostavno uživam u radu s vama, vi ste moja snaga i dajete mi poticaj za dalje!

Po Vašem mišljenju, koliko je važna tjelesna i zdravstvena kultura u razvoju i obrazovanju djece?

Jako bitna, jako važna i borimo se već godinama, moji kolege s Kineziološkog fakulteta da se Tjelesni uvede tri puta tjedno u školu, što se mene tiče, ja bih da djeca svaki dan imaju Tjelesni. U projektu „Vrtim zdravi film“, sedmaši znaju, kaže se da tjelesna aktivnost treba biti najmanje 60 minuta tijekom jednog dana, to je jako bitno. Najviše me ljute učiteljice koje kažnjavaju djecu neodlaskom na Tjelesni, to je najveća pogreška jer djeca moraju imati taj odmak da bi mogla funkcionirati, zdravlje je najbitnije, a sve ostalo će doći od svakog učenika individualno.

Vedrana Šimić prilikom uručenja godišnje nagrade Hrvatskog školskog sportskog saveza za doprinos razvoju školskog sporta u šk. god. 2021./2022. Fotografija: Hrvatski školski sportski savez

Red, rad i disciplina u sportu i uspjeh je zagarantiran.

V. Šimić

Nedavna anketa učenika naše škole pokazala je da je Tjelesna i zdravstvena kultura većini učenika najdraži predmet. Što mislite o tome i koliko vi kao profesorica imate utjecaj na to?

To je sam pokazatelj. Djeca vole Tjelesni, a djeca koja ga vole manje vole ga zbog učiteljice jer ja dajem svoju ljubav vama i djeca to prepoznaju i meni je to drago. Tjelesni ne bi trebao biti predmet koji je vezan uz ocjenu, za peticu. Bitno je motivirati djecu kako bi došla do tog stanja jer nisu svi za sve. Znači, nekom bolje ide Matematika, nekome Hrvatski, nekome Tjelesni, ali uglavnom ja sam došla do te razine da oni učenici koji možda neke stvari ne mogu napraviti zavole jer ja ne tražim da taj element izvedemo do savršenstva nego da se dijete trudi, da se kreće. Mi smo stvoreni za pokret, svako ljudsko biće se mora kretati i to mi je bitno kod svakog djeteta potaknuti i uspijevam u tome. I evo, što ću reći? Volim vas do neba, što da kažem drugo? (Smijeh)

Raditi s djecom je sigurno lijepo ali i zahtjevno, imate li neku anegdotu koju biste podijelili s nama?

Imam jako puno anegdota, ali sada ću jednu ispričati. Naime, prošlogodišnji šestaši su sa mnom krenuli na jedno natjecanje. Ja inače ne volim da se kasni, volim da je red, rad i disciplina i da u tom što radimo učenici budu savjesni i odgovorni. I krenuli smo na natjecanje, dječak je kasnio. Čim se kaže u 7 sati, znači vozač kreće, nema više čekanja i mi smo krenuli bez najboljeg igrača. Međutim, taj najbolji igrač je došao s mamom i naravno to je bila velika pouka da se na natjecanje ne kasni nego se dođe malo ranije. Taj dječak, naravno, više nikada nije zakasnio nego je uvijek dolazio na vrijeme. Naučio je da se mora razmišljati. Red, rad i disciplina u sportu i uspjeh je zagarantiran.

Vedrana Šimić s novinarkama i odbojkašicama

Vedrana Šimić u školskoj sportskoj dvorani obnovljenoj nakon potresa

Što biste željeli poručiti svojim učenicima?

Nikad ne odustajte od svojih snova! Moj put je bio zaista trnovit. Od zdravstvenih poteškoća koje sam imala kao dijete, do ratnog perioda kada sam morala otići iz svog rodnog grada, doći u jednu sredinu gdje ne poznajem nikoga, ali tolika je volja bila, želja, toliko sam to htjela i toliko sam bila uporna i nisam htjela odustajati od svojih ciljeva i zaista ono što sam htjela sam i ostvarila. I danas u svom poslu uživam, obožavam svoj posao, volim vas djecu i zaista nadam se da ću otići u mirovinu prpošna, vesela i da neću nikad stati. Samo evo, zdravlje da me posluži i mislim da mi neće biti kraja! (Smijeh)

Page updated

Google Sites

Report abuse