Intervju s Emom Dujmović

LIJEPO JE PISATI KNJIGU

Razgovarale: Bruna, Ana, Laura, Leona

Fotografije: Školska arhiva

Objavljeno: 19. studenog 2025.

Što te inspiriralo za pisanje knjige?

Inspirirao me moj pas Zeus i sve njegove dogodovštine iz stvarnog života. Htjela sam djeci dočarati barem djelomično kako razmišljaju psi i što osjećaju kada su uz nas.

Je li ti netko pomogao pisati knjigu ili si sve sama napisala? 

Sama sam je napisala u potpunosti.

Je li ti bilo teško pisati ili si imala puno ideja? 

Najteže mi je bilo započeti prvu stranicu. Nakon toga ideje su samo dolazile, no nije bilo ni lako završiti i reći STOP.

Jesi li možda naišla na problem? 

Nisam imala pravi problem, već kako sam i sama školarka imam puno različitih obaveza pa je trebalo ponekad naći vremena u zgusnutom rasporedu, a nekada je trebalo i pričekati da motivacija i kreativnost ponovno dođu jer nismo uvijek jednako kreativni i maštoviti pa je zato cijeli period pisanja trajao tri godine.

Kako si se osjećala pišući knjigu? 

Osjećaj je bio divan, put jako kreativan i maštovit. Lijepo je pisati knjigu, a vjerujem da je i čitateljima jednako zadovoljstvo čitati.

Je li tvoj pas bio prisutan dok si pisala knjigu? 

Naravno, on je uvijek tu negdje oko mene. Jedino u školu ne smije ići sa mnom, svo ostalo vrijeme provodimo zajedno.

Imaš li u planu sljedeću knjigu? 

Sada mi je u planu pronaći napokon vremena da završim svoju prvu slikovnicu jer u nju sam uložila također jako puno vremena, ne samo jer sam je pisala već i jer sam sama autorica svih 20 ilustracija. No, njih još moram dovršiti pa se nadam da će slikovnica ugledati svjetlo dana najkasnije u proljeće.

"Nadarenost je dar koji dobijemo rođenjem, no ne iskoriste ga uvijek svi."

S koliko si godina počela učiti kineski jezik i zašto? 

Kineski sam počela učiti sa 5 godina jer sam htjela učiti jezik koji nije standardan, koji je izazovan po svojoj težini i zato jer mi je na prvo slušanje jako lijepo zvučao.

Jesi li oduvijek bila nadarena i kako je tvoja okolina to prepoznala? 

Nadarenost je dar koji dobijemo rođenjem, no ne iskoriste ga uvijek svi. Ja sam zahvalna svojim roditeljima koji su tu darovitost u meni rano prepoznali, konzultirali se sa stručnjacima, pa i educirali kasnije kako bi me mogli pratiti, podržavati i usmjeravati. Darovitost se postepeno razvija uz puno rada, zalaganja ali i podrške okoline.

Kakva si učenica? Koji ti je najdraži predmet i voliš li školu?

Ja sam odlična učenica, sve razrede do sada prošla sam sa 5.0, nadam se da će tako i ostati. Najdraži predmeti su mi povijest i kada stvaram-likovni, no svi predmeti mogu biti interesantni ako imamo sreću dobiti dobrog profesora koji će nas zainteresirati za nešto. Na žalost, postoje i oni koji nam uspiju i zgaditi neke predmete na žalost. No, to je škola.

Koliko su ti roditelji pomogli u svemu, kolika su ti ona podrška? 

Moji roditelji su meni sve, i mama i tata i najbolji prijatelji, podrška, moja dva stupa koji sve uvijek drže na svome mjestu. Zahvalna sam im na svemu, da nema njih ja ne bi bila danas ovo što jesam. Volim ih neopisivo.

"Na sceni se osjećam doma."

 Izostaješ li puno iz škole zbog drugih obaveza? 

Trudim se zaista izostajati samo kada sam bolesna ili na putu negdje daleko kao što je to bila Kina. Sve moje aktivnosti probamo organizirati tako da ne falim iz škole jer nitko vam neće bolje objasniti gradivo kada vas nema nego kada ste zaista u školi i sami ga pratite.

Kako si uspjela organizirati humanitarnu akciju? 

Humanitarnu akciju sam osmislila sama, a realizirala ju uz pomoć roditelja te Grada Samobora.

"Studirala bih naradije u Kini"

Što želiš biti kad odrasteš? 

Koju srednju školu želiš upisati i koji fakultet? Što ću biti kad odrastem još ne znam točno. Voljela bih ići u internacionalnu srednju školu u Zagrebu, a studirala bih najradije u Kini. To su moji planovi.

Koje ti je najdraže natjecanje, natječaj ili nagrada? 

Svaka nagrada je rezultat moga truda, rada i odricanja pa je teško izdvojiti, no definitivno jedna od najdražih su nedavno osvojeno 2.mjesto u Europi i top 10 u svijetu na svjetskom natjecanju u znanju iz kineskog jezika.

Imaš li tremu kada nastupaš? 

Nemam, na sceni se osjećam doma, pogotovo kada sam motivator drugima i dajem poticaj za nešto pozitivno, lijepo i vrijedno slušanja.

Sjećaš li se svog prvoj intervjua? 

Hm…toliko sam ih imala da iskreno nisam upamtila koji je bio prvi. Koliko si imala godina? Mislim da sam imala 10 godina.

"Sve se može i stigne ako nešto voliš i imaš CILJ"

Ema, kada sve to stigneš? 

Svaki dan ima 24 sata minus 8 ili 9 koliko bi mi djeca trebala spavati. Važna je dosljednost i dobra organizacija vremena. Upamtite, sve se može i stigne ako nešto voliš i imaš CILJ.

U utorak, 28. rujna smo bili na izletu u Topuskom pod organizacijom programa Ruksak (pun) kulture. Vozili smo se 45 minuta. Dočekali su nas voditelji i odmah nas ispratili do prostorije u kojoj se održavala radionica. Najprije smo igrali tipičnu igru upoznavanja s loptom, samo što smo trebali dodati koji bi lik iz crtića bili. Najbolja ideja je bila George iz Peepe Pig.

Poslije upoznavanja smo gledali slike o plastici, kako spriječiti zagađivanje, kako se proizvodi i nešto jaaaako pametno, a to je da djeca imaju genijalne ideje. Pokazali su nam prezentacijom 3 tipa rješenja zagađivanja: 1. spriječiti uporabu plastike 2. drugi materijali i 3. reckliranje. Pokazali su nam osobu koja je izmislila slamke koje možete pojesti poslije uporabe. Prezentacija je bila jako zanimljiva.

Za doručak smo jeli kiflice. Nakon toga smo se vratili na radionicu. Na svakom stolu je bio papir sa zadatcima o recikliranju na koje smo grupno odgovarali. Poslije smo crtali svoje ideje prema kojima smo radili maketu. Poslije ručka smo vani poslušali kako je druga grupa učenika naučila pjevati i svirati „Žive mrtvace“, i bilo je super.

Igrali smo i igru sa žetonima, a zatim pogledali predstavu koja se zove Dohvati svemir. Zanimljiva predstava o štreberici Zvjezdani, zaljubljenici u svemir, bratu Darku koji voli igrati računalne igrice, košarku, cure i perilici za rublje koja je pametna kao Google. Sve kreće po zlu kada Darko izjavi da je Pluton planet. Zvjezdana i njezin prijatelj robot po imenu Data rješavaju problem. Priča je bila poučna, a pouka je bila da je obavezno na večer igrati Fortnite. Darko iz priče se vjerojatno šalio, ali meni se svidjela ta pouka. Vratili smo se kući oko 16:30 h. 

Objavljeno 10. 12. 2020.

Je li ovo jedina postolarska radionica u Sisku?

Imaju još dvije.

Koliko dugo imate ovu radionicu?

Od 1989. (31 godinu).

Jeste li je naslijedili od svojih roditelja?

Da.

Je li teško biti postolar?

Moraš voljeti ovaj posao i ljude da bi to mogao raditi. Svaka mušterija je bitna.

Koju školu ste završili za ovaj posao?

Obrtničku školu, a majstorica krojačku školu.

Radite li sami ili imate šegrte?

Nemamo šegrte. U Sisku nema škole za šegrte.

Popravljate li nešto osim cipela?

Popravljamo remenje i torbe.

Koliko cipela popravite svaki dan?

Popravimo oko 20 pari cipela, ali ne naplaćujemo svima, npr. siromašnima, plesnim školama i potrebitima.

Događa li se da mušterija zaboravi na svoje cipele i nikada ne dođe po njih?

Događa se ponekad. Ostavljenu obuću čuvamo godinu dana, ali nakon mjesec dana ne odgovaramo za nju.

Jesu li ljudi prije više popravljali cipele?

Prije su se cipele više popravljale jer su bile kvalitetnije i uglavnom su bile kožne. Danas je puno jeftinih i nekvalitetnih cipela pa se često mijenjaju i ne popravljaju se.

Treba li puno strojeva za posao kojim se bavite?

Potrebni su strojevi za laštenje cipela, čekićari, preše za pete, mašina za šivanje, kalup za razvlačenje i sl.

Koji alat koristite?

Kliješta, drveni i željezni čekić, mjerilo za stopalo i druge.

Jeste li ikada imali neugodnih iskustava s mušterijama?

Događalo se ponekad da su mušterije bile zahtjevne i neugodne, ali lijepa riječ sve rješava.

Hoće li netko od vaše obitelji nastaviti raditi ovaj posao kada odete u mirovinu?

Možda jednog dana unuk. Mi već jesmo u mirovini, ali ne možemo bez naših mušterija pa radimo 4 sata dnevno.

Jeste li ikada požalili što se bavite ovim poslom?

Nikada. Da moramo birati kojim bi se poslom bavili, izabrali bi isti.