ŠKOLA JUČER, ŠKOLA DANAS, A SUTRA?
Fotografija zgrade OŠ Viktorovac s početka 60-ih godina 20. stoljeća
HOKEJ I VIKTOROVAC
Tekst: Juraj Dužić
Fotografije: Fran Čunčić, Juraj Dužić i školska arhiva
Objavljeno 28. 1. 2022.
Hokej je timski sport u kojem u jednoj postavi igra pet igrača i jedan golman. Hokej je najbrži timski sport , zato ima više „postava“ pa se svaku minutu izmjenjuju. Postoje pozicije kao: lijevo i desno krilo, centar, lijevi i desni bek i golman. Hokejaška utakmica je podijeljena na 3 trećine te svaka trećina traje 20 minuta. Hokejaški teren podijeljen je na 3 dijela koji dijele dvije plave i jedna crvena linija. Hokej se igra palicama i pakom. Neki od prekršaja su: offside ( kada igrač bez paka uđe u protivničku trećinu prije igrača s pakom, tada svi igrači trebaju izaći iz trećine), iceing (kada igrač iz svoje trećina ispuca preko protivničke golmanske linije), cross - cheking (kada igrač lupi protivnika palicom), te lupanje po nogama, povlačenje palicom i ostalo. Kada igrač napravi prekršaj, ide van terena na dvije minute, ako je teži prekršaj na pet minuta i tako dalje. Ako se igrač potuče može dobiti disciplinsku (ne može igrati sljedeću utakmicu ili više njih) ili ako napadne suca može dobiti doživotnu zabranu igranja hokeja. Hokej je težak sport zbog dinamičnosti, igre na tijelo i ostalog, pa zato ga ne trenira puno ljudi. No Sisak ima veliku hokejašku tradiciju te iz naše škole mnogo učenika trenira hokej, u prošlosti i danas.
Hokej u Ledenoj dvorani Zibel
Ulomak intervjua s hokejašima u školskom listu "Život i rad" 1979. godine
Prezentacija kluba u našoj školi 2018. godine
Hokejaška oprema sastoji se od: kacige, štitnika za vrat, štitnika za ramena i prsa (plastrona), štitnika za laktove (laktaša), rukavica, čvrstih zaštitnih hlača (gaća), štitnika za koljena i potkoljenice (šicera), štitnika za genitalije (suspenzera), dresa, štucni, klizaljki i palice. Vratari (golmani) imaju još više opreme jer je pak jako brz i može izazvati ozljede.
Sisak ima dva kluba: Vitezovi Sisak (za koji i ja treniram :-)) i novi klub Siscija. Moji djed i tata su igrali hokej pa sam ja nastavio tradiciju. Igram na poziciji desnog ili lijevog beka (kako se dogovorim sa svojim drugim bekom). Vitezovi su nastali još davne 1934. godine, tada je osnovan hokejaški klub „Slavija“ koji je bio drugi hokejaški klub u Hrvatskoj. Prva hokejaška utakmica u Sisku odigrana je još 1930. godine. Hokej se prije igrao na otvorenom igralištu koje je otvoreno 1971. i na kojem sam i ja igrao sa svojim suigračima dok nije izgrađena Ledena dvorana Zibel u obliku paka.
Treniram 9 godina i san mi je zaigrati za Hrvatsku hokejašku reprezentaciju, u mlađim uzrastima osvojiti prvenstvo Hrvatske, a u seniorima osvojiti IHF ligu. Sisak je vrlo dobar hrvatski klub što se tiče seniora. U hokeju postoji više uzrasta : mala škola( 4-6), velika škola ( 7-10), mlađi kadeti (11-13), kadeti (13-15), juniori (16-18) i seniori (18 -…).
Grb Vitezova Sisak
Ledena dvorana Zibel otvorena je 2018. godine
Ledena dvorana ima oblik paka
Nadam se da Vam se hokej svidio i da ste naučili nešto o njemu. Dođite u Ledenu dvoranu i navijajte za Vitezove! Mnogi od njih su sadašnji i bivši učenici naše škole!
NAJBOLJI JE RAD S DJECOM
INTERVJU s ravnateljicom Višnjom Tadić
Razgovarala: Matilda Bjelica
Fotografije: Arhiva škole
Objavljeno 28. 1. 2022.
Višnja Tadić ravnateljica je Osnovne škole Viktorovac koja je u ovoj školi provela dugogodišnji radni vijek. Do 2020. godine radila je na mjestu učiteljice Geografije i voditeljice uspješne Astronomske skupine. Intervju donosi njezina sjećanja na školu u prošlosti.
Jeste li pohađali ovu školu?
Ne, išla sam u Osnovnu školu 22. lipnja.
Kada ste počeli raditi u našoj školi?
U školi sam od 1988. godine.
Kako se zvala ova škola kada ste počeli raditi u njoj?
Zvala se Osnovna škola Bratstvo i jedinstvo.
Možete li opisati kako je škola prije izgledala?
Izgledom je slična kao i danas, prostor se nije nadograđivao. Više puta je uređivana iznutra, a ovaj sadašnji izgled dobila je nakon potresa.
Kako Vam je bilo raditi u ovoj školi dok ste bili učiteljica? Koje ste predmete predavali?
Predavala sam Geografiju, jedno vrijeme nestručno čak Likovnu kulturu i Povijest, a od 1993. sam vodila izvannastavnu aktivnost Astronomiju. Bilo mi je jako lijepo. To je moje prvo radno mjesto i danas sam emotivno vezana za ovu školu.
Imate li neka posebna sjećanja koja biste željeli izdvojiti?
Bilo je različitih okolnosti u kojima sam radila, najintenzivnije pamtim ratno vrijeme 1992. i 1993. godinu te ovo vrijeme pandemije i potresa. Nosim lijepa sjećanja na rad s astronomskom skupinom, pripreme za natjecanja i razne projekte, pamtim i dogodovštine u razredu. Tu su uspomene na moje bivše učenike koji su danas obrazovani ljudi s uspješnim karijerama, poznati stručnjaci. Uvijek sam dobro surađivala s kolegama.
Jesu li se djeca drukčije ponašala kada ste tek počeli raditi?
Djeca su djeca. Samo što djeca žive u različitim okolnostima, u različito doba, u različitom tehnološkom okruženju, ali djeca su uvijek ista. Vesela, duhovita, željna znanja, ali i željna nadmudriti učitelje. To je normalno i dobro. Djeca će uvijek biti djeca.
Astronomska skupina s voditeljicom Višnjom Tadić, prof. na školskom igralištu 1998. godine
Višnja Tadić na početku ravnateljskog mandata u školskoj godini 2020./2021.
Je li vam neka generacija ostavila poseban trag?
Svaka generacija ostavlja posebna sjećanja. Vjerojatno je i svim drugim učiteljima najupečatljivija bila ratna 1991./1992. kada je školska godina trajala tri mjeseca. Bilo je to najizazovnije vrijeme jer smo radili u tri smjene. U školi je bilo više od tisuću učenika. Veliki trag u sjećanju ostavila je i 2020./2021. u kojoj se dogodila pandemija i potres. To je ujedno bila i prva godina mog ravnateljskog mandata.
Jeste li ikada zažalili radeći ovaj posao?
Ne, nisam. Zapravo, najljepši dio mog profesionalnoj i radnog života je rad s djecom u razredu i ostalim aktivnostima. To je najbolji, najzabavniji i najkorisniji dio mog rada.
Zašto ste htjeli postati ravnateljica?
Imala sam viziju da škola treba postati škola izvrsnosti.
DOBRA SU DJECA! I DANAS SU DOBRA!
INTERVJU sa spremačicom Šemsom Mesić
Razgovarala: Vlatka Panjković
Fotografije: Marija Magdalena Mioč, privatna arhiva Šemse Mesić
Objavljeno 11. 1. 2022.
O školi nekada i danas razgovarali smo sa svima omiljenom spremačicom Šemsom Mesić koja će uskoro poći u zasluženu mirovinu, a najveći dio svog radnog vijeka provela je u našoj školi.
Koliko dugo radite ovdje, tj. od koje godine?
Od 30. 11. 1987. godine.
Kako se djeca ponašaju prema Vama pri dolasku u školu?
Prije su djeca imala više poštovanja prema starijima i prema spremačicama nego danas. Ali dobra su djeca. I danas su dobra.
Je li Vam bilo teže na početku rada ili sada?
Sada mi je teže.
Koji Vam je bio najbolji trenutak u ovom poslu?
Kada nam dolaze prvašići i kad provodimo zajedno svih osam godina.
Koji vam je bio najlošiji trenutak u školi?
Najlošiji je ovaj trenutak. Potres, korona...
Koja Vam je najdraža generacija koje se sjećate?
To je bilo oko 1992., 1993. kada je bio rat pa smo prihvatili dosta prognanika. S njima smo se upoznavali, a kada su odlazili bilo nam je žao.
Je li se ikada dogodilo da niste morali čistiti učionice, da su Vam djeca pomagala?
Pretežno su djeca radila. Nije trebalo čistiti kao sada. Morali su pokupiti papiriće, obrisati ploču, dvoje djece brinulo je o učionicama, a najbolji su bili nagrađeni. Djeca su bila i dežurna na ulazu u školu.
Jeste li ikada razmišljali o preseljenju iz ove škole?
Ne.
Veselite li se mirovini ili želite još ostati s nama?
Želim mirovinu. Dosta sam bila tu. Neka rade mlađi! (Smijeh)
ČITANJE U BUDUĆNOSTI
INTERVJU s knjižničarkom i književnicom Natalijom Miletić
Razgovarala: Tara Somić
Objavljeno: 17. 12. 2021.
Godina 2021. proglašena je Godinom čitanja. Sigurna sam da čitatelje školskog lista zanima kako će knjiga i čitanje izgledati u budućnosti! Odgovore na ova pitanja potražila sam u knjižnici Gimnazije Sisak u kojoj radi knjižničarka Natalija Miletić. Moja gošća je rođena je u Sisku 1977. godine. Završila je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjerove komparativna književnost i filozofija, teatrologija i bibliotekarstvo. Književnica je i voditeljica radionica kreativnog pisanja. Ujedno je i mama učenika naše škole! Zanima je budućnost čitanja i način na koji će ljudi čitati u budućnosti.
Hvala što ste se odazvali našem pozivu. Što je za Vas čitanje?
Zadovoljstvo mi je, hvala Ti na prilici. Kažu da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, za mene je to čitanje. Uvijek je prisutno, nekad više, nekad manje, ovisno o danu i okolnostima, nekad me u potpunosti preuzme pa zanemarim sve drugo, a nekad strpljivo čeka da mu se vratim.
Jeste li u osnovnoj školi puno čitali?
Jesam. Voljela sam biti u ekipi, među vršnjacima, ali često bi ponijela knjigu, pa bih, dok su oni igrali graničara, sjedila sa strane i čitala neku od knjiga iz biblioteke Vjeverica. To ni tada nije bilo uobičajeno, ali ne sjećam se da me itko zbog toga zadirkivao.
Koje su Vam najdraže knjige iz djetinjstva?
Heidi, Pustolovine Toma Sawyera i Huckleberryja Finna, Hrabra Kajsa, Orlovi rano lete, … Ovako na prvu, to su knjige koje nikad nisam zaboravila. Ako bih morala razmisliti duže o tom odgovoru, vjerojatno bih napisala beskrajnu listu.
Smatrate li da djeca i mladi danas vole knjige i čitanje?
Mala djeca jako vole kad im roditelji, bake i djede čitaju prije spavanja. Međutim kada počinju sami čitati, mnogi odustaju. Čitanje je samotnička zabava, u sukobu je s dječjom zaigranošću, vrckavošću i veseljem. Svejedno mnogi je i dalje izabiru kao ljubav i vrlo važnu potrebu. Kao što su kroz tehnologiju dostupna mnoga čuda za igru i zabavu, tako nam ovaj veliki otvoreni svijet nudi čarobne knjige i beskrajne pustolovine. I dalje mnogi ne mogu odoljeti uzbuđenju čitanja, čini se da ih je malo, ali nikad čitanje nije bilo općeprihvaćena i strašno rasprostranjena zabava.
Znamo da je Vaša škola stradala u potresu. Što je s Vašom knjižnicom? Nedostaje li Vam?
Knjižnica Gimnazije Sisak strpljivo čeka obnovu. Dio knjiga smo preselili u prostor priručne škole. Knjige nisu stradale, samo sada pate jer ih nitko ne treba, čak ni za to da s njih obriše prašinu.
Što su to e-knjige i po čemu se razlikuju od klasičnih papirnatih knjiga?
E-knjiga je oblik knjige priređen za čitanje na mobitelu, tabletu, računalu, e-čitaču. Nekad su se knjige ispisivale na pergamentima, prepisivale u samostanima. Izumom tiskarskog stroja dobile su oblik u kakvom ih danas poznajemo. Međutim, napretkom tehnologije, priprema za tisak prebacila se na računala. Taj oblik strojem natipkanog teksta pretvara se u jedan od formata, mobi, pub, pdf… te se tako pretvara u strojno čitljivu datoteku.
Kako se čitaju e-knjige? Na kojim uređajima se mogu čitati? Kako se kupuju?
E-knjige se mogu čitati na mobitelu, tabletu, računalu ili e-čitaču.
Osim uređaja, možete koristiti i brojne aplikacije koje vam čine čitanje praktičnijim i ugodnijim. Aplikacije su raznovrsne, neke samo oponašaju listanje knjiga, neke imaju zvučni dio te vam netko čita a vi slušate, neke prate rečenice kursorom i imaju mogućnost i zvučne pomoći, neke imaju sažetke knjiga i pomoć su na putu do dobrog odabira nove knjige.
Mnoge e-knjige su dostupne besplatno, a za suvremene naslove potrebno je izdvojiti određenu svotu novaca. Ove kupljene su najčešće vezane uz aplikacije ili e-čitače, jer se tako štite autorska prava, odnosno onemogućava se besplatno dijeljenje knjiga ili njihovo postavljanje na Internet.
(Ovo je detaljan članak o različitim vrstama e-čitača. U odgovorima sam se trudila ostati neutralna, općenita, a ovdje možete vidjeti i tehničke pojedinosti i dostupne robne marke:
(U ovom tekstu je vrlo detaljno opisan postupak skidanja, kupovanja knjiga, korištenja Kindlea korak po korak, iz korisničke perspektive:
https://zmiriczoran.wordpress.com/tag/kindle/ )
Postoji li školska lektira u obliku e-knjige?
Knjige autora umrlih prije 60 godina moguće je naći u besplatnim varijantama. U nas su se neki autori odrekli svojih prava te vam također besplatno ponudili svoje naslove. Hrvatska književnost po tom pitanju svakako kaska za zemljama „velikih“ jezika, a dječja književnost pogotovo.
Postoji li mnogo knjiga na hrvatskom jeziku u obliku e-knjige?
Nadovezat ću se na prethodno pitanje i reći kako je e-knjiga na hrvatskom jeziku još u povojima te je velik broj naslova nedostupan. Mahom su dostupni suvremeni tekstovi stručne literature, dio suvremene hrvatske književne produkcije te naslovi koje bi se moglo nazvati laganom literaturom poput ljubića i krimića.
( https://elektronickeknjige.com/bek/ )
( https://www.bookzvook.com/ )
Koje su prednosti e-knjige, a koje klasične knjige?
Prednost e-knjige prvenstveno je praktičnost korištenja. Na jednom uređaju možete imati pola aleksandrijske knjižnice i napraviti bilješke iz najdraže knjige u par klikova. Prednost klasične knjige je što je duže pamtimo prevrćući je po rukama, jednostavnije se vraćamo na omiljene dijelove i nekako je bliža stvarnom svijetu. E-knjiga je svakako praktičnija kao udžbenik, dok je ova klasična još uvijek bliža zaljubljenicima u književnost jer im je opipljiva i romantično se lakše vezati uz nju. E-knjige spremljene u virtualnim oblacima jesu velike knjižnice gdje su knjige dostupne u par klikova, dok one koje imate doma zauzimaju mjesto, skupljaju prašinu, mogu pasti na nogu i ozlijediti ti mali prst ako su dovoljno teške.
Mogu li se u knjižnici posuditi e-knjige?
Mnoge knjižnice imaju e-posudbu. Morate biti učlanjeni u knjižnicu i skinuti aplikaciju koju knjižnica koristi. Knjigu dobijete u „sandučić“ aplikacije i ona vam izblijedi nakon što prođe rok posudbe.
( http://www.kgz.hr/hr/informacije/upute-za-posudbu-e-knjige/53172 )
Što mislite, kakve će knjige ljudi čitati u budućnosti?
Već postoje knjige koje su kombinacija opipljivog i virtualnog svijeta, na stranicama pomoću mobitela otvarate likove poput onih u 3D slikovnicama koje se inače otvaraju u kartonskom obliku. Izumom tiskarskog stroja nisu nestale prepisivane knjige, čak su sto godina postojale jedne uz druge. I dan danas je moda dobiti od autora ispisanu knjigu u rukopisu. Mislim da će se oblici knjige uvijek ispreplitati, da je to jedan od njenih čari, evoluira, napreduje, ide ukorak s vremenom i tehnologijom, ali poigrava se i oblicima iz povijesti i daje posebnu čar svakom od svojih oblika.
( https://medium.com/sixtytwo-tales/new-age-of-ar-in-childrens-storybook-2b6d75f039f9 )
Jesu li Vama draže e-knjige ili klasične knjige?
Volim čitati. To je najvažniji dio ovog odgovora. Volim knjigu u svim oblicima, veseli me i knjiga izdana godine prije nego se rodila moja mama iz koje mi ispadne fotografija s nečijeg maturalca ili račun za torbu, a volim kad na e-čitaču imam više naslova za odabir, kad mogu povećati font slova jer su mi oči umorne ili pojačati svjetlo zaslona po potrebi.
Što biste poručili sadašnjim i budućim čitateljima?
Prvo ću reći da mi je ovo najteže pitanje!!!
Dragi čitatelji, kaže se da su knjižnice beskrajan izvor čežnje odnosno da nikada nećemo pročitati sve što bismo željeli pročitati. Zato opušteno, čitajte kad vam se čita i pri tome uživajte što više možete!
INTERVJU S PRVAŠICOM
Razgovarala: Tara Somić
Fotografije: Korina Dobrečević i Tea Boltužić
Objavljeno: 15 12. 2022.
Osoba koju sam intervjuirala zove se Lota Somić i ona je moja mlađa sestra. Lota ima 6 godina i ove je godina krenula u prvi razred OŠ Viktorovac pa sam joj iz tog razloga odlučila postaviti nekoliko pitanja o tome kako je biti prvašić 2021. godine.
Lota, jesi li bila uzbuđena ili možda malo preplašena prvog dana škole?
Nisam bila nimalo preplašena! Bila sam jako, jako uzbuđena! Cijelo ljeto sam jedva čekala taj prvi dan škole!
Postoji li možda još neki razlog zašto si bila tako uzbuđena?
Nisam mogla dočekati da vidim tko će mi biti učiteljica i tko će sa mnom ići u razred.
Kako ti je u školi?
U školi mi je fantastično i zabavno! Osim kada imam školu ujutro i moram se rano probuditi…
U koji prvi razred ideš i kako se zove tvoja učiteljica?
Idem u 1. b razred i moja se učiteljica zove Mihaela. Jako je dobra prema nama, šaljiva je i uopće nije stroga.
Jesi li već upoznala svoje nove prijatelje s kojima ideš u razred?
Jesam! Moja najbolja prijateljica zove se Leona i snjom sjedim u klupi, a moj najbolji prijatelj zove se Neo.
Koji ti je najdraži predmet?
Moj najdraži predmet je tjelesni zato što jako volim sport, ali jako sam tužna što zbog potresa ne možemo imati tjelesni u školskoj dvorani.
Nedostaje li ti vrtić?
Da, jako mi nedostaju moji prijatelji i moje tete.
Koja je razlika između škole i vrtića?
U školi se ne igram i ne spavam, ali zato učim i šalim se sa svojom učiteljicom i novim prijateljima.
Što očekuješ od škole, što očekuješ od prvog razreda?
Nadam se da ćemo ići na puno izleta i da ću naučiti čitati i pisati kao moja starija seka!
Tara i Lota Somić
U 1. b s učenicima i učiteljicom Mihaelom Šimunović