VikSi

digitalni školski list učenika Osnovne škole Viktorovac

Novosti

2023./2024.

IZVANUČIONIČKA NASTAVA U VUKOVAR

Tekst i fotografije: Stela Novak

Na dvodnevni izlet u Vukovar osmaši iz Viktorovca krenuli su u utorak, 13. 2. 2024. Uz nekoliko stajanja i veselog druženja u busu, brzo smo stigli u Vukovar. Prvo je na programu bilo zanimljivo predavanje o Domovinskom ratu, zatim su nam pokazali kako izgledaju mine, puške, bombe. Posjetili smo: Memorijalni centar Vukovar, Muzej Vučedola, samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, Ovčaru i Spomen dom Ovčara, Trpinjsku cestu, Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, te na kraju i Vukovarsku bolnicu.


Na kraju ovog kratkog izleta, odigrali smo Kviz mira u rodnoj kući Lavoslava Ružičke. Baš nam je bilo lijepo, zanimljivo, poučno, ali i emotivno. Stekli smo još znanja o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar pa nam je sad puno jasnije koliku je žrtvu Vukovar podnio za Hrvatsku.


Naša škola osvojila je drugo mjesto na Kvizu mira, a školu su predstavljali učenici Tin Glavinić i Gregor Nikolić.



ŽIVOT JE JAKO LIJEP

Intervju s predsjednikom Udruge slijepih Sisačko-moslavačke županije

Razgovarala i fotografirala: Matilda Bjelica

Danko Tomanić i ravnateljica OŠ Viktorovac Višnja Tadić


Kada je osnovana vaša Udruga i koliko ima korisnika?

Osnovna je 1955. godine u zgradi koja je sada stradala u potresu, skoro pa je i nema. Imali smo raspon članova od 350 do danas kada brojimo 110 ljudi, članova, slijepih. U Sisku ima sigurno još slijepih osoba koji nisu naši članovi jer članstvo u Udruzi nije obavezno.

Kojim aktivnostima se bave korisnici Udruge?

Mi u Udruzi radimo na tome da prvo napravimo ispitivanje, promatranje, tražimo afinitete i sposobnosti. Imamo zaposlene radne terapeute koji procjenjuju njih i njihove sposobnosti i prema tome ih uključujemo u neke procese. Imamo vrtove, staklenike, bavimo se poljoprivredom, povrtlarstvom. Imamo sportskih aktivnosti, šah s prilagođenim šahovskim tablama, zvučni pikado. Slijepe žene smo motivirali za rad na tkalačkom. Na tu ideju smo došli zato što su nekad naše bake, pogotovo ovdje, na području Posavine, imale tkalačke stanove. Ti stanovi su bili smješteni u kućama koje nisu imale velike prozore jer se na velike prozore plaćao veći porez u Austrougarskoj, porez na kuće se plaćao prema upadu svjetlosti.

One su isto tako radile u mraku kao što slijepe žene žive u mraku. U Dnevnom centru imamo sportske aktivnosti i, recimo to tako, intelektualne vježbe.

Zna li se točno koliko u Sisku ima slijepih i slabovidnih osoba i što im je omogućeno izvan djelovanja vaše Udruge?

U Sisku ima osamdesetak slijepih osoba koji su članovi naše Udruge, a moja je pretpostavka da  ima maksimalno još dvadeset ljudi koji se iz različitih razloga ne uključuju u Udrugu. Oni sva svoja prava ostvaruju putem zakona koji ne traži od njih članstvu u Udruzi. Mi nudimo aktivnosti mimo onoga što njima zakon daje. Zakon će im dati pomagala. Mi smo svojim članovima potpora i pomažemo im da znaju svoja prava i da znaju ih ostvariti.

Za neke probleme smo si sami krivi. Postoje aplikacije na mobitelima pomoću kojih se možemo sami kretati. Kod nas se to slabo koristi i zato ih mi „maltretiramo“ da koriste ta pomagala.

Ljudsko je pravo svake osobe da mu se omogući pravo na kretanje, na mobilnost.

Je li sljepoća prepreka za integraciju u društveni život?

Nije. Predrasude koje mi sami stvaramo i koje drugi stvaraju o nama, to je prepreka.

Postoje li u našem gradu taktilne staze ili semafori sa  zvučnom signalizacijom?

Da, da. Skoro svi semafori u gradu imaju zvučnu signalizaciju. Kada se radi kružni tok, sudjelujemo u projektiranju toga jer sa stručnjacima razgovaramo gdje će se staviti taktilna staza koja vodi slijepu osobu do silazne rampe s pločnika na cestu. Slijepe osobe mogu se kretati samostalno, uz pomoć bijelog štapa, uz pomoć videćeg pratitelja, uz pomoć uz pomoć psa vodiča.

Predrasuda je prepreka, ne sljepoća

Kako se koristite mobitelom i računalom?

Imamo prilagođena računala za slijepe osobe, učimo ih radu na pametnim telefonima jer su i oni manje-više ozvučeni.

Imaju li slijepe osobe problema u obrazovanju i zapošljavanju?

Učlanili smo u Udrugu pet, šest djece u dobi od tri do šest godine i onda smo radili s njima i mi smo im pomagali u integraciji u vrtićkoj skupini, u školi, imamo sad već jednog studenta koji studira pedagogiju, potpuno je slijep, imamo ljude koji su fakultetski obrazovani, uglavnom su završavali usmjerenja u kojima slijepe osobe mogu raditi. Problem je taj što se sve manje traže zanimanja za koja su slijepe osobe obrazovane.

Na koje sve poteškoće nailaze slijepe osobe?

Ljudsko je pravo svake osobe da mu se omogući pravo na kretanje, na mobilnost. Tu je već prvi problem, slijepe osobe moraju biti osposobljene za kretanje, neki prostori nisu nam prilagođeni. Grad nam je, recimo, u obnovi pa su posvuda skele koje ne možeš detektirati. Kretanje nam je jedan od osnovnih problema.

Drugi problem bi bile predrasude o mogućnostima slijepih osoba. Znači, mi želimo postići nekakvu jednakopravnost slijepih osoba. Npr. da oni mogu samostalno doći „od točke A do točke B“. Recimo da uđu u zgradu koja ima lift, da ih taktilna staza dovede do lifta i da taj lift bude ozvučen da on točno zna kamo ide.

Imaju li slijepe osobe problema u obrazovanju i zapošljavanju?

Učlanili smo u Udrugu pet, šest djece u dobi od tri do šest godine i onda smo radili s njima i mi smo im pomagali u integraciji u vrtićkoj skupini, u školi, imamo sad već jednog studenta koji studira pedagogiju, potpuno je slijep, imamo ljude koji su fakultetski obrazovani, uglavnom su završavali usmjerenja u kojima slijepe osobe mogu raditi. Problem je taj što se sve manje traže zanimanja za koja su slijepe osobe obrazovane.


U Udruzi imamo studenta pedagogije koji je potpuno slijep

Na koje sve poteškoće nailaze slijepe osobe?

Ljudsko je pravo svake osobe da mu se omogući pravo na kretanje, na mobilnost. Tu je već prvi problem, slijepe osobe moraju biti osposobljene za kretanje, neki prostori nisu nam prilagođeni. Grad nam je, recimo, u obnovi pa su posvuda skele koje ne možeš detektirati. Kretanje nam je jedan od osnovnih problema.

Drugi problem bi bile predrasude o mogućnostima slijepih osoba. Znači, mi želimo postići nekakvu jednakopravnost slijepih osoba. Npr. da oni mogu samostalno doći „od točke A do točke B“.

Recimo da uđu u zgradu koja ima lift, da ih taktilna staza dovede do lifta i da taj lift bude ozvučen da on točno zna kamo ide.

Je li teško naučiti čitati brajicu?

Puno je lakše naučiti pisati brajicu, može se naučiti pisati u deset dana.

Nalazi li se brajica na prehrambenim ili kozmetičkim proizvodima?

Na lijekovima ima, a i na nekim prehrambenim proizvodima.

Koje bolesti uzrokuju sljepoću?

Sljepoću mogu uzrokovati minsko-eksplozivna sredstva, prometne nezgode, mogu biti padovi, udarci u glavu, čak i veliki šok. Jedan od prvih zdravstvenih uzroka je dijabetes. Zatim je tu glaukom ili očni tlak. Kod starijih osoba tu je i očna mrena.

 Kako djeca podnose sljepoću?

Mislim jako dobro. Ali to je stvar pristupa prema njima. Ja nisam ni jednu osobu koja je oslijepila odmalena vidio da je u nekakvoj depresiji, samosažaljenju ili problemu jer nije imao osjet vida, dijete se rodi bez tog osjetila i ne zna što mu fali. Ako je ispravan odnos u obitelji, ako je struka zainteresirana da se takvom djetetu pomogne, djeca dobro funkcioniraju. Veći je problem kod starijih osoba koje oslijepe. Teška je prilagodba.

 Kako sanjaju slijepe osobe?

Dobro (smijeh). Ja mogu reći svoje iskustvo. Sanjam normalno. Imam slike sunca, planine, vode, automobila, imam i boje. Ali to je možda zato što sam postepeno gubio vid.

Kako razlikujete boje?

Mogu razlikovati materijale. Boje neću prepoznati. Imamo jedno pomagalo, detektor koji javlja boje, ali ga ne koristim, meni to kaže žena. Neke slijepe osobe imaju ostatke vida, a neke potpunu sljepoću.

Je li istina da kada osoba izgubi vid razvije druga osjetila?

Ne, nije to istina, nego se mi kao zdrave osobe ne služimo drugim osjetilima, a ona su razvijena. Slijepe osobe se samo malo bolje koncentriraju na korištenje drugih osjetila.

Sviraju li slijepe osobe glazbene instrumente?

Evo, ja sviram. Sviram gitaru, pomalo učim klavijature. Počeo sam svirati kao slabovidan. Svirao sam violinu, flautu, na nju sam sjeo i potrgao je (smijeh). U drugom srednje sam počeo svirati gitaru kao samouk.

Kakve poruke želite poslati svojom glazbom? Imate li poruku za nas djecu i za naš odnos prema slijepim osobama?

Glazba je jako dobar medij za slanje poruka. Kroz glazbu se čovjek stvarno može izražavati. Ja sam autor, bavim se autorskom glazbom, duhovnom glazbom jer tu sam se najbolje našao, to je ono što mislim da sam ja.


I slijepim osobama život može biti jako lijep.

Što se poruke djeci tiče, reći ću da je život jako lijep. I slijepim osobama život može biti jako lijep. Predrasude i barijere stvaramo iz neznanja.


KAKO SAM POSTALA IPL NOVINARKA

Tekst: Stela Novak

Dragi čitatelji VikSija, ako se dobro sjećate u svojem uvodniku sam vam napisala da morate čitati VikSi kako bi saznali kako sam ja to postala novinarka. E, pa danas ćete to saznati, zato pozorno pratite i čitajte, a ovako se to dogodilo: Prošle godine, na zadnji dan škole profesoricu Vedranu zvala je tajnica Školskog sportskog saveza naše županije, da joj treba pomoć oko slaganja majici za Sportske praznike. Nakon njihovog razgovora profesorica me je nazvala i pitala možemo li još tri prijateljice i ja doći pomoći tajnici. Rekla sam joj naravno da možemo. Zatim smo se našle pred školom, pa nas je profesorica odvezla do ureda od tajnice Školskog sportskog saveza. Kada smo došle, prvo smo se pozdravile i odmah se bacile na posao. Znate li ono, kad nas je više to je bolje. E tako je i nama bilo, brzo smo završile jer nas je bilo više. A kad smo završile tajnica nas je ponudila sokom i narescima, a u trenutku kada smo pile sok, naša profesorica pitala je tajnicu Liljanu Gavranović možemo li nas četiri cure pisati izvještaje na Sportskim praznicima u našoj školi. Tajnica Ljiljana rekla je, naravno da mogu i sve smo se jako razveselile, ali onda nas je profesorica pitala možemo li sve ići na Sportske praznike i ni jedna od njih tri nije mogla ići osim mene, pa smo se tako profesorica Vedrana, tajnica Ljiljana i ja dogovorile da ću ja onda pisati izvještaje, a profesorica će nas slikati. Profesorica se jako razveselila, isto kao i tajnica, ali i ja, upravo zato što sam zbog njih dobila novu priliku za raditi nešto meni sasvim novo. Kada je došao dan naših Sportskih praznika i moj prvi dan pisanja izvještaja, bila sam jako nervozna ali i sretna. Kada sam napisala taj svoj prvi izvještaj, poslala sam ga profesorici Vedrani da ga malo uredi i doda ako nešto treba. Moram vam reći da je nakon prvog dana bila zadovoljna. Kako su tekli dani tako su moji izvještaji svakim danom bili sve bolji i bolji i vidio se moj trud i napredak, a profesorica kao i tajnica Ljiljana bile su jako sretne i ponosne na mene i primjetile da sam sve bolja i bolja u tim svojim izvještajima. Svakim danom su moji izvještaji bili objavljeni na Facebook stranici: Školskog sportskog saveza SMŽ, a ispod mog imena i prezimena pisalo je naša buduća IPL novinarka. Vjerujem da se sada čudite i pitate što to znači IPL, ali vam moram priznati da sam se čak i ja zapitala što to znači IPL kada sam prvi put to pročitala. Što znači IPL to će te saznati malo kasnije. Uz te moje izvještaje koji su tamo bili objavljeni, sam postala i njihova članica. Nakon Sportskih praznika profesorica mi je rekla da će me od ove godine voditi na županijska natjecanja, gdje ću pisati izvještaje i fotografirati, zbog toga što ću u srednjoj školi postati prava IPL novinarka, a mentorica će mi biti tajnica Ljliljana. Što znači IPL i što oni rade, sada ću vam reći. IPL znači: Igram, pišem, lajkam. A, svi sudionici IPL novinara to stvarno i rade, ali se i smiju i međusobno druže. IPL novinari izvještavaju druge s državnih prvenstava, isto tako i fotografiraju, ali i pišu, a uz to dok traje državno natjecanje članovi IPL novinara svaki dan objavljuju i stvaraju medijski sadržaj za sve njihove pratitelje koji posjećuju njihove stranice. Moram vam priznati da se jako veselim novom iskustvu. Upravo zbog moje priče, želim vas pozvati na novinarsku skupinu da se okušate u tome i možda vam se kao i meni dogodi sve ovo. Dok ovo pišem mi i dalje sve to još uvijek zvuči nestvarno i nerealno, još uvijek sam zbunjena i ne mogu vjerovati da sam tu gdje jesam, u novom predivnom iskustvu. Znam da nećete pogriješiti ako se i upišete u novinarsku skupinu, ali i možda jednog dana postanete IPL novinar/ka. Evo ga, došli smo i do kraja ove moje duge, neobične, nezamišljive i predivne priče koja naravno ima poseban početak, ali još posebniji kraj. Pa ću samo na kraju svega ovoga reći jedno veliko hvala profesorici Vedrani što se sjetila tog pitanja, tajnici Ljiljani koja je rekla: „da“ na profesoričino pitanje. Hvala Vam što sam upravo radi Vas postala novinarka za koju nikad nisam maštala da ću jednog dana postati, ali naravno hvala i našoj knjižničarki Ivi koja me ove godine prijavila na LiDraNo kao vaša ovogodišnja glavna urednica. Moram vam reći da će te svašta saznati ove školske godine, da će te imati puno mojih izvještaja za čitati, ali i puno drugih stvari. Zato pratite i čitajte VikSi!

BOŽIĆNI KONCERT U NAŠOJ ŠKOLI

Tekst: Stela Novak

Fotografije preuzete sa stranice škole

Objavljeno 20. prosinca 2023.

Božićni koncert OŠ Viktorovac bio je u utorak, 19.12.2023.. Na koncertu su nastupali učenici dječjeg zbora pod vodstvom učiteljice Elie Bratić, te učenici svirači koji su pokazali vještine na svojem instrumentu. Voditelji ove svečane manifestacije bili su Dora Dejanović, učenica 8.a razreda, i Luka Ramić, učenik 7.a razreda. Svi zajedno su uložili puno truda i vrijedno su vježbali za ovaj koncert, a na kraju svega toga su to i pokazali. Bravo svima koji su nastupali te večeri i svima koji su doprinijeli još većoj radosti dolasku božićnih praznika. Sretan i blagoslovljen Božić svima i sretna, ali još uspješnija 2024. godina!


BOŽIĆNI SAJAM

Tekst i fotografije: Stela Novak

Objavljeno: 16. prosinca 2023.

U srijedu, 13. prosinca 2023. je u našoj školi održan Božićni sajam na kojem su učenici, učitelji i profesori prodavali ukrase za Božić. Na sajmu je bilo puno lijepih ukrasa i finih kolačića. Pohvale svima koji su izrađivali sve ove lijepe ukrase i bili su jako vrijedni i kreativni. Naravno, hvala na podršci svima koji su došli na naš Božićni sajam!

 

Slike u nastavku...


Ulaznica za Muzej krapinskih nendertalaca

ŠKOLSKI IZLET U KRAPINU

Tekst: Ivan Janković

Objavljeno: 23. listopada 2023.

Dana 20. listopada 2023. svi peti razredi naše škole bili su na izletu u Krapini. Išli smo posjetiti Muzej krapinskih neandertalaca. Prvo kada smo došli tamo napravili smo zajedničku fotografiju pored figure pračovjeka. Na početku razgledavanja pogledali smo kratki film o pračovjeku. Zatim smo počeli razgledavati predmete po muzeju. Bilo je tu zubi, lubanji životinja, ostataka raznih oruđa. Najviše mi se svidio izložak flaute koja je bila napravljena od životinjskih kostiju. Nakon razgledavanja muzeja išli smo na nalazište ostataka pračovjeka. Na povratku kući jeli smo u McDonalnd'su- Izlet je bio zabavan.

SAT DRAMSKE

Tekst: Dora Korać

Urednica: Violeta Đonović

Fotografija: Korina Dobrečević

Objavljeno 12. 10. 2023.

Dana 4. listopada 2023. sudjelovali smo s polaznicima  Dramske skupine na prvom satu. Radili smo vježbe glume i pričali o scenama koje bi mogle biti u nekim predstavama. Prijave za Dramsku su još otvorene. Svi učenici koji žele se mogu prijaviti. Bili smo tamo kako bismo vidjeli kako je polaziti Dramsku i upisati je ako nam se sviđa. Svidjelo se i meni i mojoj prijateljici Violeti.

Promjene u školi

Tekst i fotografije: Dora Korać

Objavljeno: 21. 9. 2023.


U našoj školi dogodile su se promjene. Imamo novi kutak u školi.U tom kutku bila je fontana, a sada su kauč i stol. Na stepeništu nisu bili stihovi, a sada jesu. Ti stihovi su himna naše škole. Dobili smo nove slike za zidove. U knjižnici imamo novi kutić za čitanje.

2022./2023.

MOJE PRVO PREKOOCEANSKO PUTOVANJE

MEKSIKO 

Tekst: Borna Kolić

Fotografije: Borna Kolić, mama i tata

Konačno sam dočekao i taj dan. Putujem u Meksiko! Mojoj sreći nije bilo kraja. Svako malo sam gledao globus iznad svog kreveta i nisam si mogao zamisliti da će stvarno doći taj dan.

Putovali smo u veljači na petnaest dana. Moji roditelji su pravi putoholičari. Svake godine otputuju na neku daleku destinaciju. Iako ovo nije prvi put da im pravim društvo, prvi put je to tako daleko.

Putovanje je počelo jednog petka poslijepodne. Prvi dio puta je bio Zagreb-Amsterdam. Tamo smo prenoćili i drugi dan u 10.00 sati počinje prava avantura!

Let za Cancun u Meksiku trajao je deset i pol sati. Bio je pravi izazov za mene sjediti tako dugo na jednom mjestu. Moja mama kaže: „Prvi put je najteže!“. Odlučio sam joj povjerovati i još barem jedanput to ponoviti!

U Cancun smo sletjeli oko 16.00 sati po lokalnom vremenu, a u Europi su tada bila 22 sata. Vremenska razlika je šest sati. Dok se nama već pomalo spavalo, u Cancunu su se ljudi još kupali na plaži. Okupali smo se i mi jer kad smo izišli iz zrakoplova zapljusnuo nas je val vrućine. Bilo je „ugodnih“ 30 stupnjeva Celzijevih!

Naš prvi hotel bio je u Zoni hotelijera, jednoj od najpopularnijih destinacija na svijetu. To je dvadeset i dva kilometra duga pješčana plaža s velikim hotelima, restoranima i trgovačkim centrima. Prije pola stoljeća to je bio samo običan otok prekriven plantažama kokosa i imao je svega tri stanovnika. Sada je ondje stotinjak hotela. U Zoni hotelijera smo proveli šest dana uživajući u suncu i kupajući se na velikim valovima Karipskog mora. Poluotok Yucatan gdje se smjestio Cancun karakterizira tropska klima i toplo more do 29 stupnjeva Celzijevih.

Drugi hotel je bio u centru samog Cancuna, daleko od turističke zone. Tamo živi lokalno stanovništvo i htjeli smo okusiti barem dio života pravog Meksika. Cancun je grad s gotovo milijun stanovnika. Između samog grada i Zone hotelijera nalazi se laguna Nichupte bogata florom i faunom te ono najzanimljivije – krokodilima! Srećom, nisu bili gladni dok smo mi hodali obalom…



Prekooceanski let trajao je 10 sati

Kupanje u Karipskom moru

Smješteni tako u srcu samog grada malo smo lutali njegovim ulicama i upijali život lokalaca. Promatrali smo ih kako navečer umorni od posla odlaze svojim kućama u lokalnim autobusima zvanim colectivo koji nemaju voznog reda. Polaze kada se napune. Hranili smo se u taquerijama, lokalnim restoranima gdje se prodaju samo tacosi i burritosi. Zanimljivo je bilo što su nam posluživali dva umaka, jedan ljuti i jedan „normalni“. Taj normalni nam je spržio jezik, a ljuti nismo ni probali! Toliko ljutu hranu oni jedu. Jedan dan smo naišli na uličnog prodavača prženih skakavaca! Cijela kanta tih životinja stajala je ispred njega i posluživao ih je s nekoliko kapi limete. Malo smo proučavali taj obrok, ali na kraju ga ipak nismo imali hrabrosti probati. Probali smo zato ananas sa slatkim čilijem, jer tako ga Meksikanci jedu i to nam je bilo dovoljno neobičnosti za taj dan.

Naravno da sam morao probati i meksički McDonald's da provjerim je li isti kao kod kuće. Otkrio sam da nije!

Jedan dan smo izdvojili za izlet na otok Isla Mujeres što u prijevodu znači Otok žena. Ovaj prekrasan karipski otok dug svega 7 km bio je svet narodu Maya koji su ga posvetili božici medicine i rađanja. Tamo sam probao piti kokosovo mlijeko, tj. vodu, a kokosa ima posvuda po otoku, doslovno padaju po cesti s visokih palmi.


Ananas sa slatkim čilijem

Pečeni skakavci poslužuju se s kapima limete

Nakon Cancuna smo se zaputili malo južnije na Yucatanu, točnije još jedan poznati grad Playa del Carmen. Taj turistički grad omiljena je destinacija mnogih Amerikanaca i Kanađana, a nama je bio zanimljiv zbog blizine nekih atrakcija koje smo željeli posjetiti. Prvo je na redu bio Chichen Itza, jedno od sedam novih svjetskih čuda! Nekada su Meksiko nastanjivali Indijanci, od kojih je narod Maja bio najbrojniji na Yucatanu. Chichen Itza u prijevodu znači „Na zdencu čarobnjakove vode“. Bio je to velik majanski grad nastao oko 415 godine. Glavni dio grada je piramida tj. hram El Castilo (što znači dvorac) posvećen bogu vjetra i uragana. Piramida ima ukupno 365 stepenica što odgovara broju dana u godini i pokazuje koliko su Maje bili izvrsni astrolozi. Imali su i svoj kalendar kojim se još i danas koriste. Imaju i svoje škole koje se odvijaju na majanskom jeziku. U posjetu jednoj majanskoj trgovini rukotvorina dočekao nas je vrač koji nas  je molitvom i mirisnim travama „očistio zlih duhova“. Tamo sam naručio izradu svog majanskog rodnog lista. Jedna zanimljivost ovog izleta je kako je Chichen Itza daleko u unutrašnjosti i vozeći se do tamo promijenili smo još jednu vremensku zonu. Sada smo udaljeni ukupno sedam sati od kuće.


Chichen Itza

Detalj majanskog rodnog lista

Poluotok Yucatan, istočni dio Meksika, nekada je bio koraljni greben na dnu mora. Danas je zbog toga to zemlja bogata cenotama, odnosno jamama ispunjenima vodom. Pretpostavlja se da ih ima oko 10000. Jednu od njih Selva Maya smo posjetili i mi i okupali se u njoj. Bilo je to predivno iskustvo, duboki prirodni bazen sa osvježavajućom vodom i pokojom ribicom pod našim nogama, dok s vrha vise lijane kao u filmu. Bilo je to jako mistično! Maje su nekada koristile cenote kao izvore pitke vode, ali i za razna žrtvovanja jer su imali takva vjerovanja koja su uključivala prinošenje žrtava svojim bogovima.


Cenota na Yucatanu

Podvodne skulpture u blizini otoka Isla Mujeres

Najljepši grad koji smo posjetili zasigurno je Valladolid. To je pravi meksički gradić, izgrađen u kolonijalnom stilu. Mnoge znamenitosti kao crkve, palače, samostani pa čak i kuće obojeni su živim bojama pa grad ostavlja dojam kao da su se djeca igrala s bojicama.

Zadnji smo dan ostavili za izlet na susjedni otok Conzumel. Udaljen svega tridesetak minuta katamaranom, ovaj otok je raj za ronjenje i "snorklanje" zbog svog podvodnog svijeta. Ima morskih zvijezda, raznih šarenih ribica pa čak i raža! Vidjeli smo mnoštvo riba i podvodnih skulptura u obliku ruku sa prstima u zraku. Plivali smo niz struju jer je za razliku od Jadranskog mora nemoguće plivati u svim smjerovima. Nažalost, raže nismo uspjeli vidjeti, ali to je još jedan razlog da se vratim u ovu zanimljivu i šarenu zemlju.

 Cancun, Meksiko

SMOTRA LIDRANO I PREKLAPANJE NATJECANJA

Tekst: Petra Dužić

Fotografije: Danijela Đukić, prof.

Objavljeno: 6. 3. 2023.

U Kutini je 3. 3. 2023. održana županijska Smotra LiDraNo. U kategoriji pojedinačnih scenskih nastupa uz još trinaest učenika nastupile su  učenice OŠ Viktorovac Lea Breyer i Petra Dužić. Školski list VikSi predložen je za državnu razinu Smotre. Glavna urednica digitalnog školskog lista VikSi Matilda Bjelica nije mogla sudjelovati na okruglom stolu jer je bila na natjecanju iz Kemije. U isto vrijeme održavalo se i natjecanje iz futsala koje su morale propustiti Lea Breyer i Petra Dužić. Nadamo se boljoj organizaciji natjecanja sljedeće godine.

ZLATNI KOŠARKAŠI

Tekst: Učenik koji je želio ostati anoniman

Fotografija: Školski sportski savez Sisačko-moslavačke županije

Objavljeno: 1. 3. 2023.

Županijsko natjecanje iz košarke za 7. i 8. razrede osvojila je ekipa Školskog sportskog društva Viktorovac iz Siska. Natjecanje je održano u Novskoj 28. 2. 2023. Na natjecanju je sudjelovalo šest ekipa koje su podijeljene u 2 grupe, a to su: ŠSD Viktorovac, ŠSD Ribari iz Siska, ŠSD Vidrić i ŠSD Dunja iz Kutine, ŠSD Novska i ŠSD Glina. Viktorovac je igrao u grupi protiv ŠSD Novska i ŠSD Vidrić te su pobjedili u obje utakmice. U finalu su uvjerljivo pobijedili ŠSD Dunja te osvojili prvo mjesto čime su se plasirali na Državno natjecanje koje će se održati u Poreču.

Košarkaši ŠSD Viktorovac i mentor Igor Kosturin

NOVINARKE USPJEŠNE NA GRADSKOJ SMOTRI LIDRANO

Tekst: Časopisci

Fotografije: Grad Sisak

Obljavljeno: 10. 2. 2023.

Članice Časopisaca sudjelovale su ove godine na Smotri LiDraNo u kategoriji literarnih radova, samostalnih novinarskih radova i pojedinačnih scenskih nastupa. S literarnim radom predstavile su se Mia Čarapar i Dora Dejanović, Petra Dužić plasirala se na županijsku razinu Smotre u kategoriji pojedinačnih scenskih nastupa, a Matilda Bjelica u kategoriji novinarskih radova s intervjuom. Čestike Časopiscima i svim učenicima i mentorima! Više informacija saznajte na stranici OŠ Viktorovac!

Na fotografijama: Matilda Bjelica, Petra Dužić, Lea Breyer, Dora Dejanović, Lota Panjković, Monja Maurović Jeđut

BRONČANA MEDALJA ZA PLESAČE

Tekst: Časopisci

Fotografija: Hrvatski školski sportski savez

Objavljeno: 10. 2. 2023.

Ivor Kerep, Tara Bećirević i Tin Kral



Školsko sportsko društvo Viktorovac osvojilo je brončanu medalju na natjecanju u organizaciji Hrvatskog školskog sportskog saveza koje se održalo u Poreču. Školu su predstavljali Tara Bećirević, Ivor Kerep i Tin Kral te mentorica Vedrana Šimić.


NATJECANJE IZ FUTSALA ZA DJEVOJČICE

Tekst i fotografije: Matilda Bjelica

Obljavljeno: 1. 2. 2023.

Školsko natjecanje iz futsala za djevojčice 7. i 8. razreda održalo se u ponedjeljak, 30.1.2023. u gradskoj dvorani Zeleni brijeg. Sudjelovalo je sedam škola: OŠ Braća Ribar, OŠ 22. lipanj, OŠ Ivana Kukuljevića, OŠ Galdovo, OŠ Budaševo, OŠ Braća Bobetko i naša škola OŠ Viktorovac. Naša škola prvo se susrela sa OŠ 22. lipnja. Utakmica je završila gubitkom 1-2. Drugu utakmicu odigrale su protiv OŠ Braća Bobetko u kojoj su nažalost ponovno izgubile 0-1. Nakon te utakmice naše cure završile su svoje putovanje u natjecanju iz futsala no ostale su do  kraja i podržavale djevojčice iz ostalih škola. 


Učenice i učiteljica Vedrana Šimić  na natjecanju iz futsala 

"LJEPOTICA I ZVIJER" U LISINSKOM

Tekst: Matilda Bjelica i Stela Novak

U petak, 2. 12. 2022. članovi našeg velikog zbora posjetili su grad Zagreb. Do tamo su putovali vlakom koji je  kretao u 7:50, a u Zagreb došli su oko 9 sati. U Importanne centru imali su sat i pol slobodnoga vremena. Nakon toga uputili su se u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i pogledali mjuzikl „Ljepotica i zvijer“. Glumci i uloge su: Belle- Buga Marija Šimić, zvijer - Ivan Glowatzky, Gaston - Matko Knešurek, otac - Ervin Baučić, svijeća - Đani Stepaničev, sat - Igor Mešin, gospođa Kamilica -Jasna Bilušić i Babette - Mila Elegović. To su samo neke od važnijih uloga u ovom mjuziklu. Mjuzikl je predstavio poznatu i zanimljivu priču, a izvedba je trajala dva i pol sata s pauzom od petnaest minuta. Na stranici Kazališta Komedija možete potražiti još nekoliko termina izvedbi.

Nakon dojmljivog mjuzikla učenici i učiteljice uputili su se na Trg bana Josipa Jelačića gdje su ponovo imali dva sata slobodnog vremena. Uživali su u ukrašenom glavnom gradu te se vratili u Sisak povratnim vlakom.


PREDSTAVLJANJE KNJIGE

 TAJANE KOŽIĆ-ANDRES

Tekst i fotografije: Stela Novak

Objavljeno 31. listopada 2022.

Dana 24.10. 2022. za učenike osmih razreda održano je predstavljanje knjige Tajane Kožić- Andres. Njena knjiga nosi naslov " U potrazi za ljepotom". Pričala je gdje je sve bila, što je vidjela i s kime najčešće ide na neko putovanje. Vidjela je prekrasne velike slapove na Islandu kojima smo se svi divili. Bila je čak i u Egiptu i vidjela nama svima poznatu Sfingu. Osmaši su se divili gdje je ona to sve bila i sigurno pomislili su kako bi i oni voljeli tako putovati. Bilo je stvarno super i drago nam je što je gospođa Kožić-Andres došla u našu školu predstaviti knjigu. 

SUSRET S PISCEM RATKOM BJELČIĆEM

Tekst: Tara Somić

Fotografije: Časopisci

Objavljeno: 31. listopada 2022.

U povodu Mjeseca hrvatske knjige u ponedjeljak, 17.10.2022.g., u našu školu došao nas je posjetiti poznati sisački kniževnik Ratko Bjelčić. Ratko Bjelčić je književnik za sve uzraste. Autor je brojnih pripovijedaka, romana i dramskih tekstova, kao što su "Moji grafiti", "Abeceda Sisaka", "Izdajica", " Tulum" i mnogi drugi. Ratko Bjelčić susreo se sa učenicima sedmih razreda naše škole, te im je u opuštenom i ugodnom druženju odgovarao na postavljena pitanja. Tako smo saznali kako je i zašto počeo pisati, kako dolazi do ideja za svoja nova djela. Također nam je ispričao ponešto o svojim najpoznatijim romanima, svojem odrastanju i školovanju.


IZLET NA HRASTOVIČKU GORU

Tekst: Stela Novak

Fotografije: Matilda Bjelica i Stela Novak

U četvrtak, 20. listopada 2022. učenici od 5. do 8. razreda uputili su se u nesvakidašnju avanturu, izlet na Hrastovičku goru. Kada smo se svi okupili ispred škole sa svojim razrednicima, svi razredi krenuli su u svoje autobuse. Kada smo došli do odredišta od kojeg krećemo, prvo nam je vodič Vinko Kadečka rekao kako se moramo ponašati, što smijemo, a što ne smijemo raditi, i nakon nekoliko minuta nestrpljivog čekanja napokon smo krenuli. Svakakve nove (stare) stvari smo doznali. Saznali smo i zanimljivosti o nekim novim biljkama i gljivama što nam je bilo zanimljivo. Nakon dugog hodanja i nekoliko stanki, napokon smo došli do vrha. Tamo smo ostavili stvari i malo se odmorili. Pekli smo kobasice i brali kestene, svakakve zgode i nezgode su se dešavale, ali mislim da smo se svi dobro proveli i da bi svi htjeli ponoviti ovaj izlet. Nakon kobasica i kestena i još malo odmora došao je i trenutak da krenemo prema autobusu. Kada smo se spuštali još smo stali i na starom skijalištu i zabavljali se i još malo odmarali. I nakon toga, svaki razred se uputio do svojeg autobusa. Ovaj dan će nam svima ostati u sjećanju kao jedan lijepi izlet kojeg ćemo dugo pamtiti.

ZNANOST U PROLAZU

Tekst: Matilda Bjelica

Fotografije: Gordana Glavinić

Objavljeno: 11. 10. 2022.

U subotu, 17. rujna 2022.  u Sisku, u Centru kreativne industrije, odvio se događaj nazvan “Znanost u prolazu”. To je projekt koji putuje kroz Hrvatsku i služi za promociju žena u znanosti. U njemu sudjeluju dvanaest žena s raznim govorima koji nas podučavaju o različitim stvarima počevši od razvoja bolesti, virusa do ljudskog života i njegovog trajanja. Dio koji je vjerojatno upamtilo najviše ljudi bio je onaj kada su djeca čitala psima. Sa znanstvenicama je došla i jedna djevojčica koja je sjedila na dekici i čitala psu  na engleskom jeziku. Tim eksperimentom dokazali su da je na taj način djeci zanimljivije učiti strane jezike i da ih brže uče. Profesorice biologije i fizike, Gordana Glavinić i Kristina Ferenčić na taj zanimljiv i poučan događaj  vodile su učenike naše škole.

Predavanje znanstvenice o ljudskom životu
Matilda i Korina u igri s psom
Predavanje o djeci koja čitaju psima
Predavanje o stanicama i virusima

2021./2022.

ŠKOLSKI LIST IMA NOVU GLAVNU UREDNICU!

Tekst: Klara Mirković

Fotografije: Časopisci

Objavljeno: 18. 12. 2021.

Dana 17. 12. 2021. u školskoj knjižnici zbilo se nešto novo. Naime, Časopisci su odlučili izabrati svoju glavnu urednicu! Kandidatkinje za glavnu urednicu bile su Tea Boltužić, Korina Dobrečević i Matilda Bjelica. Pripremile su pisani uvodnik za školski list i kratki govor na temu „Zašto želim biti glavna urednica?“. Glavnu urednicu birali smo tajnim glasanjem, a ulogu glavne urednice dobila je Matilda Bjelica. Želimo joj puno sreće i uspjeha!


NATJECANJE U ČITANJU NAGLAS

Tekst: Korina Dobrečević i Matilda Bjelica

Fotografije: Petra Dužić

Objavljeno: 16. 12. 2022.

U srijedu, 15. 12. 2021. godine održano je Natjecanje u čitanju naglas u Odjelu za odrasle Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak. Sudjelovalo je troje učenika naše škole: Korina Dobrečević, Matilda Bjelica i Juraj Dužić iz 6. b razreda. U knjižnici smo se zabavili čitajući knjige.  U našoj pratnji bile su profesorica hrvatskog jezika Blaženka Krstičević i naša školska knjižničarka Iva Dužić. Posebno zahvaljujemo knjižničarkama Vesni Ivanković  i Jasminki Jagačić Borić koje su nas ugostile u knjižnici. Očekuje nas natjecanje u travnju kada ćemo se natjecati u konkurenciji s učenicima 7. i 8. razreda.


TRČI, NE ČEKAJ ME...

Tekst i fotografije: Časopisci (Matilda, Mia, Korina, Lara, Tea, Vlatka)

Objavljeno: 4. 11. 2021.

U Mjesecu hrvatske knjige, 4. studenoga 2021. godine, učenice 6. a i 6. b razreda posjetile su Dječji odjel Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak povodom susreta s književnicom Bojanom Meandžija. Na početku nas je je knjižničarka Danijela Kulović upoznala s novim prostorom knjižnice, a zatim smo upoznali književnicu koja nam je predstavila svoje djelo.

Bojana Meandžija rođena je 4. listopada 1978. godine u Karlovcu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Književnica nam je prepričala svoju životnu priču i svoje sive dane u ratnom Karlovcu koji su opisani u knjizi Trči! Ne čekaj me…

Knjiga ima 229 stranica, a prvu rečenicu književnica je napisala na drvenoj letvici drvarnice u 2 sata i 10  minuta iza ponoći jer je željela ostaviti trag za slučaj, kako je rekla, da je „to doista to i ako ne preživimo“.

Knjiga je objavljena 2015. godine, a do danas je književnica održala oko 1000 susreta sa 70 000 učenika. Ova autobiografija prevedena je na engleski i njemački jezik.

Posebno nas se dojmila sestrinska ljubav koja je bila iskazana u puno rečenica koje je književnica izgovorila, pritisak i strah kojem je književnica bila izložena kao i mnogi njezini vršnjaci, krivnja koju je osjećala jer nije baki rekla za naoružanog čovjeka u dvorištu, emocije koje su njezine riječi izazvale u nama i riječi u kojima smo se pronašle te poruke koje nam je prenijela, a najvažnija je:

„Obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije“ Bojana Meandžija

Knjigu Trči, ne čekaj me… možete posuditi i u našoj školskoj knjižnici.

 



ŠESTAŠI U HRVATSKOM ZAGORJU

Tekst: Stela Novak

Fotografije: Matilda Bjelica

Objavljeno: 29. 10. 2021.

Dana 28. 10. 2021. šesti razredi uputili su se na izlet u Hrvatsko zagorje. Najprije smo posjetili dvorac Veliki Tabor gdje nas je čekalo razgledavanje i radionica. Nakon radionice i razgledavanja mogli smo kupiti suvenir koji će nas podsjećati za današnji izlet. Zanimljivosti Velikog Tabora su legende o  Meluzini i Veroniki Desinćkoj.

Zatim smo se uputili u Krapinu do Muzeja krapinskih neandertalaca gdje smo prvo pogledali kratak film. Zatim su nam voditelji muzeja podijelili  karte i krenuli smo s voditeljima u obilazak muzeja gdje smo doznali i podsjetili se na ono što nas je naučila profesorica povijesti.

Odlično smo se zabavili i mislim da će nam ovaj izlet ostati zauvijek u pamćenju. Nakon muzeja uputili smo se u Oro-Goro, najpoznatiju pizzeriju u Hrvatskoj. Pojeli smo pizzu i zabavili se u parkiću prije odlaska. Na odlasku u autobusu odmarali smo se i zabavljali.

UČITELJI, HVALA!

Tekst: Mia Čarapar

Fotografija: Iva Batinjan

Objavljeno 5. 10. 2021.


Danas, 5. listopada 2021., obilježava se Svjetski dan učitelja. Kao što možete primijetiti iz samog naziva, namijenjen je svim učiteljima ovog svijeta. Učitelji svakog dana za nas obavljaju svoj posao. Nekad im bude teško jer djeca nemaju dobru koncentraciju ili ometaju sat, ali uvijek se trude biti što bolji prema nama. Mi Časopisci smatramo da učitelji zaslužuju svoj dan!

 Dragi učitelji, sretan vam Svjetski dan učitelja!


NOVA GENERACIJA ČASOPISACA

Tekst: Matilda Bjelica

Objavljeno 27. 9 2021.

Dana 24. rujna 2021. godine održan je prvi sastanak Novinarsko-literarne skupine Časopisci. Sastanak je održan u školskoj knjižnici s ciljem stvaranja ovogodišnjeg školskog lista. Sudjelovale su učenice Marija Magdalena Mioč (8.a), Iva Batinjan (6.b), Korina Dobrečević (6.b), Tea Boltužić (6.b), Mia Čarapar (6.b), Matilda Bjelica (6.b) i Tara Somić (5.b). Provele smo vrijeme fotografiranjem za školski list. Nadamo se da će nam se pridružiti i novi članovi. Hvala na čitanju! 


ČASOPISCI TRAŽE NOVE ČLANOVE!

Objavljeno 6. 9. 2021.

NOVINARSKO-LITERARNA SKUPINA ČASOPISCI:

PRIJAVITE SE!

2020./2021.

Objavljeno 18. 6. 2021.

NAGRADE I POHVALE NAJUSPJEŠNIJIM UČENICIMA

Nagrade i pohvale za najuspješnije učenike

 

„Jedno dijete, jedna učiteljica, jedna olovka i jedna knjiga mogu promijeniti svijet“. Riječi su to Malale Yousafzai, najmlađe dobitnice Nobelove nagrade za mir, pakistanske aktivistice koja se zalagala za pravo djece na obrazovanje. Imati priliku školovati se, učiti i postizati značajne rezultate na natjecanjima iz znanja i stvaralaštva naša je privilegija, ali i obveza kojoj trebamo pristupiti s dubokom odgovornošću. Učenici i učitelji naše škole ove su školske godine, unatoč pandemiji i potresu, postigli uspjehe na natjecanjima iz astronomije, matematike, kemije, engleskog jezika, geografije, povijesti, islamskog vjeronauka, na smotrama stvaralaštva LIK i LiDraNo, na Sportskim igrama mladih, na informatičkom natjecanju „Dabar“, matematičkom natjecanju „Klokan“ te na likovnim natječajima „U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić“, „Umjetnost za svemir i „Balogijada“.

Sve njih okupila je 14. lipnja 2021. ravnateljica Višnja Tadić te njihov trud i zalaganje nagradila zahvalnicom i darovima koje su za ovu prigodu donirali nakladnici Školska knjiga, Alfa i Profil. Svečanost nagrađivanja najuspješnijih učenika vodila je učenica Dora Dejanović, a za glazbenu izvedbu zaslužna je Maja Batinjan.


Objavljeno 11. 5. 2021.

Projekt Navike mijenjam, prirodu i zdravlje čuvam

Učenici i učitelji naše škole udružili su se u projektu čiji je cilj u narednom razdoblju utjecati na navike učenika, učitelja i roditelja za zdraviji i ugodniji školski život. Sve informacije o projektu dostupne su na poveznici:

Objavljeno 27. 4.  2021.

Noć knjige

Manifestacija Noć knjige održava se već deset godina zaredom 23. travnja, u povodu Dana hrvatske knjige i Svjetskog dana knjige i autorskih prava. U našoj školi ove je godine održan cjelodnevni program, a više informacija nalazi se na poveznici.

Objavljeno 22. 3. 2021.

Županijska smotra LiDraNo

Dana 18. ožujka 2021. godine učenice Karla Korečić, Mia Majstorić i Matea Anušić sudjelovale su na Županijskoj smotri LiDraNo u Popovači

Program se održavao u Domu kulture Popovača. Obuhvatio je pozdravne govore i dobrodošlicu domaćina te kratku pripredbu. U nastavku su učenici izvodili recitacije i monologe, a paralelno su trajali okrugli stolovi na kojima smo prisustvovali.

Samostalni novinarski radovi Karle Korečić i Matee Anušić, literarni rad Mije Majstorić te školski list su predloženi za Državnu smotru.

 

Matea Anušić


Objavljeno 9. 3. 2021.

Voditi školu u doba novog (ne)normalnog - prepreka ili izazov?

INTERVJU

razgovarale: Karla Korečić i Matea Anušić

 

Razgovaramo s novom ravnateljicom škole Višnjom Tadić. Prije svog mandata bila je naša profesorica geografije i voditeljica Astronomske skupine. Postala je ravnateljica škole na početku izazovne školske godine 2020. / 2021.

Kako je to biti ravnateljica u doba novog (ne)normalnog saznat ćemo u nastavku.


1. Zašto ste se odlučili kandidirati za mjesto ravnateljice nakon toliko godina predavanja?

 Za kandidaturu na mjesto ravnateljice odlučila sam se zato što sam sama sebi željela dati novi izazov, doprinijeti razvoju škole, školskim uspjesima, poboljšati uvjete rada svim učenicima, učiteljima i ostalim djelatnicima, osuvremeniti školu, gledati u budućnost. 

2. Nedostaje li vam rad s djecom?

Da, naravno da mi nedostaje! Trideset i dvije godine radila sam s djecom i sve gledam zapravo kroz tu prizmu. U prvo vrijeme znalo mi se dogoditi da umjesto prema uredu krenem prema učionici. Mislim da je rad s učenicima najljepši dio rada u školi.

3. Uspješno ste vodili i izvannastavnu skupinu astronoma, koliko Vam nedostaje taj dio rada?

Astronomska skupina u školi djeluje trideset godina, sada ju je preuzela profesorica Kristina Ferenčić no ja i dalje nastojim pomoći svojim iskustvom da se astronomska skupina održi i razvija. Svaki puta kada uđem među učenike ponovno se vraćam učiteljskom pozivu i sasvim se dobro osjećam u toj ulozi.

4. Kako je raditi u novo (ne)normalnim uvjetima (s maskama, razmakom), je li to škola o kojoj kao ravnateljica sanjate?

Ne, to nije škola o kojoj sanjam. Smeta mi i mislim da nije prirodno, loše se čujemo, razumijemo i jedva čekam da se vratimo na staro normalno (smijeh).

5. Jeste li se naviknuli na drugačiji način rada i je li vam bilo teško?

Ne, nisam se naviknula. Prije sam radila u dvije smjene, a sada radim uredski posao od 8 do 16 sati. Nedostaje mi rad u smjenama, popodnevni žamor i vaša veselost.

6. Na što ste se najteže prilagodili u novom (ne)normalnom?

Vjerojatno na rad od kuće zato što smo se prvi put mi učitelji našli u situaciji da ne vidimo svoje učenike, da se ne čujemo, da nas ne mogu direktno nešto pitati. Tehnologija nije uvijek u našoj službi, dolazilo je i do pucanja veza. Mislim da je taj dio bio najteži i mojim kolegama i meni. Na to nas nitko nije pripremio, ni vas učenike, ni nas učitelje.

7. Što se promijenilo u Vašem životu otkako ste ravnateljica?

Osim svega ranije navedenog, promijenilo se i to što više moram komunicirati s odraslim ljudima, zaposlenicima, zato što su sada i oni moja briga. Prije ste to bili samo vi učenici. Ipak, ja i dalje osjećam isto, da sam i dalje učitelj i bit ću to do kraja svojega radnog vijeka.

8. Što biste željeli promijeniti u našoj školi?

Puno toga, prije svega materijalne uvjete. Državni pedagoški standard određuje uvjete za vas učenike, za zaposlenike. Želim da se puno ugodnije osjećate u školi, da imate sve uvjete koje trebate imati 21. stoljeću, prilagoditi školu digitalnom dobu, omogućiti učiteljima kvalitetnije stručno usavršavanje za bolji rad u 21. stoljeću, naravno sve kako bismo vas učenike pripremili za odrasli život.

9. Jeste li već uveli kakve promjene u našoj školi?

Zapravo ne puno. Otežavajuća okolnost je pandemija koja nas je zatekla, potres nažalost, moramo držati razmak, vratili smo vas u matične učionice, a suvremeniji je rad u kabinetskoj nastavi kao što smo radili dosad. Dakle, još ne, ali moji suradnici i ja radimo na tome da to promijenimo kad okolnosti dopuste.

10. Koji su sve izazovi bili pred Vama dok ste školu vodili u doba korone?

 Hoću li osigurati dovoljan razmak, osigurati dovoljno prostora za sve učenike poštujući epidemiološke mjere, naravno kako bi bilo što manje pozitivnih i učenika i djelatnika jer rad u školi je najbolji način rada.

11. Što mislite o online nastavi u našoj školi?

Dosta smo se dobro svi snašli nakon prvog šoka (smijeh), mislim da se učitelji trude olakšati vama i dati vam ono što trebate za budući život i buduće školovanje, naravno i učitelji se usavršavaju u tome. Mogu samo dodati da je to budućnost. Ta nastava ima svojih prednosti, ali naravno moraju biti zadovoljeni svi preduvjeti za njezino kvalitetno provođenje.

12. Jeste li očekivali ovakve izazove u trenutku kandidature?

 Naravno da nisam, mislila sam da će sve biti idealno, da krećemo s novitetima, s poboljšanjem nastave, uvjeta rada, dobrih društvenih odnosa jer je škola društvena zajednica, dogodilo se sve suprotno.

13. Kako ste kao ravnateljica doživjeli potres?

U trenutku potresa sam se nalazila u školi jer je bila u tijeku zamjena rasvjetnih tijela pa sada imamo štednu led rasvjetu. U školi su se nalazili radnici koji su izvodili te radove, domar i ja. Osjećaj je bio stresan, nakon izlaska iz škole rekla sam da se više nikad neću vratiti u tu zgradu i porekla to odmah istog poslijepodneva. Došao je statičar s gospodinom iz naše gradske uprave kako bi utvrdili je li naša dvorana sposobna primiti ljude stradale u potresu. Dakle, morala sam ući u zgradu kako god mi je bilo, otvoriti im, doći do dvorane da bi statičar utvrdio kako školska dvorana ipak nije dovoljno sigurna za prihvat stradalih osoba.

14. Što ste sve kao ravnateljica trebali poduzeti da škola nakon potresa bude sigurna?

 Prije svega, osnivač je poduzeo sve. Odmah, 4. siječnja 2021., krenula je sanacija škole, ja sam bila samo koordinatorica između izvođača radova i našeg osnivača, Grada Siska. Sanacija je provedena u mjesec dana uz stručne preglede i mišljenje statičara i smatram da je sigurna.

15. Što mislite, kako vježbe evakuacije utječu na učenike i provode li se dovoljno dobro?

 Vježbe evakuacije utječu možda ponekad stresno, ali moraju se provoditi kako biste stekli obrazac ponašanja kao u stvarnom potresu ako se dogodi. Važno je naučili protokol o postupanju kako bi svi učenici i zaposlenici u trenutku nakon potresa sigurno izišli van i bili dobro zbrinuti. Svakom vježbom evakuacije poboljšavamo taj izlazak kako bi bio što brži i siguran za sve.

16. Što mislite, hoćemo li se u budućnosti vratiti u normalu?

 Mislim da hoćemo. Optimist sam. Sve pošasti u povijesti čovječanstva su prošle pa mora proći i ovo. Moramo se samo malo strpjeti i jednostavno, naravno, prilagoditi svim novim događajima. Neizbježno je još neko vrijeme nositi maske i biti na oprezu zbog potresa kako nitko ne bi stradao, ali mislim da ćemo se vratiti normalnom životu. Nadam se tome zbog vas mladih koji zaslužujete malo mira i opuštenosti. Radost života je u opuštenom radu i stvaranju, a to je ono što vam od srca želim.


Objavljeno 6. 3. 2021.

LiDraNO

piše: Lea Matanović-Cavrić

   Pozdrav! Želiš li znati jednu super vijest? Sigurna sam da želiš! Ove godine, bez obzira na situaciju, postigli smo uspjeh u LiDraNu. Da, da! Učenici naše škole su vrjedniji nego ikad!

   Ako ne znate što je LiDraNo, to je smotra literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva. Ali ne samo to, postoje čak četiri razine te smotre, a to su školska, gradska, županijska i državna. Održava se svake školske godine, ali ove godine smo postigli nešto posebno. U školskoj godini 2020./2021. naša škola je na gradsku smotru prijavila literarne i novinarske radove. Sigurno pretpostavljate da ovu vijest pišem s razlogom. U pravu ste! Iz kategorije literarnih radova na Županijsku smotru su upućeni radovi triju učenica. One su: Mia Majstorić, 3.a, Iva Batinjan 5.b, Antonia Buić, 8.a. Želim poručiti svaku pohvalu djevojkama, super ste to odradile! Mogu vam reći da sam sretna što ovo nije kraj, u kategoriji novinarskih radova imamo još dvije učenice koje su se također plasirale na Županijsku smotru. Matea Anušić, 8.b i Karla Korečić, 8.b, su također oborile konkurenciju. Svaka čast!

I za kraj, u kategoriji školskih listova natječe se i naš VikSi!

  S obzirom da ova smotra još nije gotova, nadam se da će naša škola postići još veći uspjeh. Zato želim svu sreću djevojkama da postignu najbolji rezultat koji mogu. Lijep pozdrav svima!

 


Objavljeno 25. 2. 2021.

Uredništvo Viksija ponovno zajedno!

piše: Petra Herceg

Evo nas napokon i u školskim klupama!

U školskoj godini 2020./2021. izvannastavne aktivnosti odvijaju se virtualno odnosno online. Izvannastavna skupina „Časopisci“ u tim je uvjetima pokrenula digitalni list „VikSi“. Nije lako raditi online ali zato smo se snašli i vrlo nam je zanimljivo. Izdvojili smo malo vremena i 15. 2. 2021. smo se po prvi put sastali uživo! Pričali smo o povijesti školskog lista, čak nam je i naša knjižničarka pokazala kako su djeca naše dobi pisala priče, pjesme, školske novosti. Svi smo zamijetili i složili se kako su djeca prije puno bolje pisala sastavke ili priče, ali to je sve utjecaj nečitanja, odnosno djeca danas mnogo manje čitaju što je veliki problem. Zato smo mi ovdje kako bi današnju mladež motivirali i kako bi se „zaljubili“ u knjige, proširivali im maštu. Bili smo puni ideja i htjeli smo ih podijeliti s knjižničarkom kako bi ih mogli staviti u naš školski list „VikSi“. Svima nama je bilo drago što smo se okupili zajedno i to uživo. Nažalost neke novinarke nisu mogle doći no Matea Anušić, Karla Korečić, Lea Matanović-Cavrić, Marija Osmanagić i ja smo vrlo rado došle, popričale i podijelile naše interese. Nadam se ćemo se češće susretati uživo jer ipak je ljepše, ali uređivanje našeg školskog lista nas čini vrlo sretnima.


Potres u našoj županiji

piše: Karla Korečić

Objavljeno 5. 3. 2021.

Dana 29. 12. 2020. u 12 sati i 19 minuta Banovina se zatresla. Razoran potres magnitude 6,4 po Richterovoj ljestvici pogodio je Sisak, Petrinju, Glinu i okolicu. Rušio je i uništavao sve pred sobom. Nije rušio samo krovove i kuće nego je oduzimao  živote. Petrinja se ugasila. Grad je za nekoliko sekundi postao velika ruševina. Ljudi su ostali bez svega. Ne samo bez stvari nego i bez uspomena. U tom trenutku više nije bilo bitno imaš li najbolji auto, skupu odjeću ili nešto slično već da si živ te da je tvoja obitelj s tobom. Shvatili smo prave vrijednosti života. Sve je stalo. Potres nije poštedio niti simbol Siska, Stari most. Sisak je ostao bez bolnice, glazbene škole... Za samo nekoliko sati u Sisak i Petrinju došlo je mnoštvo dobrih ljudi koji su bili voljni pomoći. Micali su cigle koje su popadale po prometnicama, specijalni timovi su tražili i izvlačili ljude koji su ostali zatrpani u ruševinama. Cijela Hrvatska se ujedinila. Počele su stizati donacije ne samo iz svih dijelova Hrvatske već i iz inozemstva. Svakodnevno ste na prometnicima mogli uočiti duge kolone kamiona koji su dovozili pomoć. Tlo se i dalje nije smirivalo, nije više bilo takvih jakih potresa ali i onaj najmanji uznemiravao je građane. Nakon nekoliko dana krenula je procjena kuća i zgrada. Nažalost puno se ljudi moralo iseliti iz svojih domova jer više nisu bili uporabljivi. Puno je ljudi zbog straha za vlastiti život i život svoje obitelji otišlo negdje izvan naše županije kako bi bar ako ništa drugo mogli mirno spavati. No velik broj ljudi je usprkos svemu ostao ili jer nije imao gdje drugdje ili jer nije htio napustiti svoj grad, svoju kuću. Ljudi su spavali u autima snalazili su se kako kod su mogli. Ugrijati su se mogli u neoštećenim školskim dvoranama. Prošlo je tjedan dana, ljudi su i dalje bili u autima ili vani na hladnoći. Pošto nije bilo dovoljno kontejnera dobri ljudi su donirali svoje kamp kućice. Počeli su stizati i kontejneri. Neki su svoj kontejner stavili pred kuću a drugi su postavljeni u kontejnerskom naselju. Dolazile su i mobilne kućice. Većina ljudi je zbrinuta. Problem predstavljaju zabačena sela do kojih se teško dolazi. Ali volonteri uspijevaju naći put i do tih sela kako bi ljudima dostavili pomoć. Oni koji su mogli sami su ili uz pomoć volontera uspjeli popraviti svoje krovove ili neka druga manja oštećena kako bi mogli boraviti u svojim objektima. Krenule su sanacije odnosno uklanjanje dijelova građevina koje se mogu urušiti ili pasti na nekoga te nanijeti još veću štetu. Vrh zvonika na Sisačkoj katedrali bio je oštećen te je skinut. To je napravljeno s mnogo zvonika. Iz istog razloga zatvoren je i centar Petrinje jer je bilo nije sigurno za ljude da tamo prolaze. I danas nakon otprilike tri mjeseca stanje u našoj županiji nije najbolje. Na sreću svi su ljudi zbrinuti, imaju krov nad glavom i više se ne smrzavaju vani na zimi i vjetru. Ali kada prošetate centrom Siska ili prođete kroz neku ulicu ne možete naći niti jednu kuću, zgradu ili ustanovu na kojoj se ne vide tragovi potresa. U centru Petrinje nema ničega, samo mrtva tišina koja se prostire gradom i kuće u koje možemo vidjeti kroz raspale zidove, na prozorima kuća više nema cvijeća ili ukrasa već crvene, žute ili zelena naljepnice koje označavaju koliko je ta kuća ili zgrada stradala. No Petrinja  i Sisak se ne daju i neće dozvoliti da ih potres uništi. Život se polako vraća u normalu. Još osjetimo pokoji jači potres ali više skoro nitko ne reagira na to. U školama su održane vježbe evakuacije. Nažalost nekoliko puta su se i provodile prave evakuacije, ali smo se svaki put svi u rekordno vrijeme evakuirali i udaljili iz škole. Mi bar imamo školu, mnoge škole su jako nastradale u potresu pa se učenici još nisu vratili u svoje školske klupe već nastavu prate preko interneta. Imamo nadu da će se sve vratiti na staro, da će se sve obnoviti te da će iz ovoga svega naša županija izaći jača i bolja nego ikada.


Objavljeno 2. 2. 2021.

KOMENTAR

piše: Matea Anušić

Dana 29. prosinca 2020. Sisak je pogođen razornim potresom koji je zauvijek promijenio naše živote.

Što je sljedeće?

Fotografija: Ivica Rakić. Na fotografiji: Sara Kolar ispred oštećene zgrade Glazbene škole Frana Lhotke

Korona, online nastava, maske, distanca…uz sve to još i potres! Godina 2020. bila je izazovna za sve nas, a uz sve te novo (ne)normalne uvjete dogodio se i potres koji je doista promijenio naše živote. Nakon potresa u ponedjeljak 28. prosinca 2020. godine svi smo mislili da je to kraj i da više neće biti potresa, no ipak smo prevarili. Prekrasan i sunčan dan, pretvorio se u suze i strah. Datum 29. prosinca 2020. godine uvijek će ostati negdje u nama, u našim srcima. Ono što je sve nas pogodilo su fotografije grada i ruševina, kada vidiš da tvojega grada gotovo nema, a jedino što vidiš su cigle i prašina po cesti, jedino što bi napravio je plakao. Osim toga vjerujem da nas je i pogodilo to što su mnogi ostali bez svojih kuća i domova, mnogima je to bilo jedino što su imali, a sada nemaju ništa. Nakon toga dana više ništa nije ostalo isto, ne znaš što napraviti, trebaš li se vratiti u svoj dom ili ipak ostati negdje gdje je sigurnije? Brineš se kako su tvoji bližnji, lutaš, pronalaziš radost u svemu ružnome i pokušavaš zaspati, no svaki put ti misli negdje odlutaju. Veliki izazov je pred nama, ponovno se vratiti normalnom životu, bit će teško, no vjerujem da mi to možemo! Nama osmašima potres je donio još dodatan stres, umjesto da razmišljamo o upisima u srednju školu te kako najbolje provesti zadnje dane prije kraja, mi moramo razmišljati o potresu, koroni, distanci i svemu ostalom. Najteže je naviknuti se na redovite potrese, seizmolozi su rekli kako bi podrhtavanja mogla trajati čak godinu ili duže, možda se i mi nakon nekog vremena naviknemo i potres nam postane kao alarm u rano jutro. Kada se bojite ili vas uhvati strah, sjetite se da imate obitelj i prijatelje kraj sebe! Možda 2020. godina nije bila najbolja godina, no nikad ne znate, možda će upravo 2021. godina biti najbolja godina vašeg života! 


Objavljeno 23. 12. 2020.

Wir lernenen Deutsch

piše: Sandro Stojić, prof.

Hallo, zusammen!

Pozivamo vas da zavirite u naš virtualni kutak u rubrici „Učimo njemački jezik" i pogledate maštovite radove vrijednih četvrtaša koji su crtajući stripove, na kreativan način, pokazali što su sve naučili u prvom polugodištu. Saznajte ponešto i o znanstvenicima i umjetnicima koji su zadužili Hrvatsku i svijet u rubrici „Welt der Kunst und der Wissenschaft“. Rubriku započinjemo prilogom učenice Dore Gorupić o glasovitom hrvatskom liječniku Andriji Štamparu.

Hoffentlich lernt ihr etwas Neues!

Učimo njemački jezik

Objavljeno 23. 12. 2020.

Posjet Volonterskom centru u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja

piše: Nikolina Strugačevac-Bizjak, učiteljica

Učenici 6. i 7. razreda 19. prosinca 2020. godine posjetili su Volonterski centar Sisak u sklopu izvannastavne aktivnosti Građanski odgoj i obrazovanje.

Obilježili smo Međunarodni dan volontera (5. prosinca), upoznali sve o radu i djelovanju volonterskog centra u našem gradu. Razgovarali o područjima gdje bi smo najradije volontirali, kako se volontira, saznali što je zakon o volonterstvu i sudjelovali u kratkim radionicama.


Objavljeno 10. 12. 2020.

Klokan bez granica - matematičko natjecanje

piše: Karla Korečić

„ Klokan bez granica “ matematičko je natjecanje. U našoj školi održava se već nekoliko godina. Pod pokroviteljstvom Hrvatskog matematičkog društva natjecanje je održano i 17. rujna 2020. Cilj ovog natjecanja je popularizirati matematiku, razvijati interes za matematiku, prirodne znanosti, logičko i kombinatorno mišljenje. Na natjecanju je sudjelovao 61 učenik. Kategorije u kojima su sudjelovali bile su : Leptirići, Pčelice, Benjamin i Ecolier.

O rezultatima ovogodišnjeg Klokana izvijestila nas je učiteljica matematike, Danijela Medjed-Sertić, prof. U 10 % najboljih postignutih rezultata ušli su i rezultati učenika naše škole. To su: Mark Matijević Eni Pavlović, Martin Slivšek, Vito Antolić, Ian Grdić Radovčić, Ivan Čičak i Andrej Miletić! Čestitamo!

Izvor: 

http://os-viktorovac-sk.skole.hr/

Objavljeno 10. 12. 2020.

Dabar - međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja

piše: Karla Korečić

Prema riječima učiteljice informatike Dijane Marić, Dabar je međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja koje se već godinama održava u našoj školi. Cilj ovog natjecanja je poticanje razvoja računalnog razmišljanja kroz rješavanje primjerenih logičkih i problemskih zadataka, stvaranje strategija za analiziranje i rješavanje problema te programiranje čime se postupno uvodi učenike u svijet digitalne tehnologije. Na nastavi informatike učenici od 5. do 8. razreda sudjeluju u ovom natjecanju. Ove godine naša škola ima 13 učenika čiji se rezultati nalaze među 10% najboljih rezultata u Republici Hrvatskoj. A to su: Maja Videc 6.a, Maro Cvetnić 6.a, Martin Slivšek 6.a, Jakov Carek 5.b, Nandor Rajšli 6.a, Toni Perković 5.b, Laura Panjković 6.c ( u kategoriji KiloDabar za 5. i 6. razrede) i Christian Matthew Bjerk 7.b, Leonardo Bjelovarac 7.a, Max Plavšić 7.a, Vito Cvetanović 7.b, Nina Batnožić 8.a, Roko Perković 7.c ( u kategoriji MegaDabar za 6. i 7. razrede).

Čestitke svim učenicima!

Izvor:

http://os-viktorovac-sk.skole.hr/

Objavljeno 10. 12. 2020.

Dječje vodstvo grada Siska

piše: Karla Korečić

Prvog studenog 2020. godine sazvan je šesti saziv Dječjeg gradskog vijeća Grada Siska. Članovi vijeća su učenici sisačkih osnovnih škola. Uz poštivanje svih epidemioloških mjera vijeće je nastavilo sa svojim redovnim aktivnostima. Održana je sjednica na kojoj je izabrano novo dječje vodstvo Grada Siska. Zbog preseljenja dosadašnje predsjednice vijeće je moralo izabrati novog predsjednika/predsjednicu. To su učinili tajnim glasovanjem. Za novu predsjednicu izabrana je Nika Baniček iz Osnovne škole Viktorovac, a za njenog zamjenika vijeće je izabralo Maksa Hajnemana iz Osnovne škole Ivana Kukuljevića.

Čestitamo našoj učenici i želimo puno uspjeha vijeću u nadolazećoj godini.

Izvor teksta i fotografije: 

http://os-viktorovac-sk.skole.hr/



Objavljeno 10. 12. 2020.

Mjesec hrvatske knjige 2020.

piše: Matea Anušić

Svake godine u našoj školskoj knjižnici obilježava se Mjesec hrvatske knjige od 15. listopada – 15. studenoga s ciljem popularizacije knjige i čitanja. Ima mnogo nas koji volimo čitati, a ima i onih kojima je knjiga najdosadnija stvar na svijetu. Cilj nam je potaknuti ih na čitanje i dokazati im koliko nas samo jedna knjiga može naučiti lekcija i potaknuti nas na razmišljanje o mnogim stvarima koje nas okružuju. Oni koji misle da je knjiga najdosadnija stvar na svijetu, još uvijek nisu pronašli pravu knjigu za sebe.

Ovogodišnji moto Mjeseca hrvatske knjige bio je ''Razlistaj se!'', a tema planet Zemlja. U tijeku je bio i online kviz '' Istraživači planeta Z '' u koji smo se mogli priključiti do 22. listopada 2020. U završnicu kviza ušla je učenica naše škole Elena Kovačić. U našoj školi bio je u tijeku i fotografski natječaj šume Viktorovac. Zadatak je bio fotografiji dati kreativan naslov, a pristigli radovi su veoma uspješni i zanimljivi. Sve fotografije nalaze se u virtualnoj izložbi ''Zeleni grad'' koju također možete posjetiti. Osim fotografiranja učenici su mogli i pisati različite pjesme o sisačkim prirodnim ljepotama. Mjesec hrvatske knjige završio je dodjelom nagrada za najbolje fotografije i najbolje pjesme učenika. Nagrade su osigurale nakladničke kuće Školska knjiga i Alfa na čemu im zahvaljujemo. 

Više o događajima pročitajte ovdje: Novosti iz školske knjižnice