Možete li nam se predstaviti?

Ja sam Marko Šerić, pomorac iz Splita i imam 55 godina.

S koliko godina počinjete ploviti?

Sa 21 godinom počinjem ploviti.

Zašto ste se odlučili za ovo zanimanje?

Zato što je pomorstvo bila obiteljska tradicija i od malena sam znao čime ću se baviti kada odrastem.

Koja vam je plovidba ili mjesto bilo najdraže i zašto?

Najdraža ruta mu je bila Zapadna obala Afrike te Južna Amerika jer smo u radu bili slobodni i samostalni te nas nitko nije kontrolirao.

Koje ste sve kontinente posjetili?

Posjetio sam sve kontinente osim Australije.

Jeste li imali opasnih situacija na brodu?

Redovito su se događale opasne situacije na brodu kao što su npr. ozljede i koji put smrt zaposlenika. Čak su me jednom oteli gusari u Africi

dok sam mlad i naivan išao na obalu vidjeti koja se riba nudi na ribarnici u Angoli. Sa monom je bio i kolega kojeg su pustili da javi na brod da sam otet. Mene su zadržali jer sam imao bolji čin pa su očekivali više novca. Ipak sam uspio pobjeći i napustiti Angolu. Pirati su imali puške ali me nisu uspjeli sustići. Tijekom bijega sam se više bojao nego tijekom same otmice. Čak je sniman i dokumentarac na HRT-u pod nazivom „Pirati napadaju“ , taj dokumentarac je na You Tubeu.

Koji su najsretniji trenutci na brodu, a koji najteži?

Najsretniji trenutci su kad idem kući, a najtužniji kad se nešto događa kod kuće, a ja ne mogu pomoći kao i trenutci odvojenosti tijekom obiteljskih okupljanja i slavlja.

Kakva je hrana na brodu?

Hrana na brodu ovisi o kuharu i kapetanu i o njihovoj nabavi. Budući da sam većinom plovio na stranim brodovima upoznao sam mnoge strane kuhinje. Kako smo mi Dalmatinci veliki gurmani često smo pripremali svoja jela posebno riblja. Čak su neki naši recepti ostali na brodu kao sastavni dio tjednog jelovnika.

Kakve su vaše kolege na brodu? Volite li više ploviti s domaćim ljudima ili sa strancima?

Draže mi je ploviti sa strancima jer sam mogao upoznati drugačije kulture. S našim ljudima sam nešto manje plovio i s njima sam imao i lijepa i ružna iskustva, ali to ovisi o pojedincima.

Jeste li stekli puno prijatelja?

Mogu se pohvalit da sam stekao desetak prijatelja i to uglavnom s drugih kontinenata. Nadam se da ćemo se u mirovini češće viđati.

Kroz naš projekt „Ploviti se mora“ u jednoj od aktivnosti istražujemo pulene, brodske ukrasne kipove. Kako su pomorci vjerovali da ih pulene štite od morskih nemani i nevera, to nas je potaklo da istražimo u što su sve vjerovali pomorci u prošlosti i ima li takve vrste vjerovanja i danas. Pa jeste li praznovjerni?

Donekle… ne baš previše, iako svi mi ponekad volimo neke neobične događaje i situacije pripisati nečemu što nadilazi realan život.

Postoje li neka nepisana pravila kojih se morate držati na brodu, a da nemaju direktne veze sa plovidbom?

Najčešće su praznovjerja koja ste spominjali prije početka intervjua, primjerice nesreću navodno donosi kišobran na brodu, zabranjeno je nositi šlape ili japanke, okrenuti leđa pramcu, pljunuti u štivu, zviždati na brodu i slič. Neke konstruktivne ideje smo prihvatili, a neka ne.

Imate li neke posebne rituale kojih se držite prije ukrcaja?

Nema rituala prije ukrcaja, samo pozdravi sa obitelji i prijateljima. Pomorstvo nekad i danas se je drastično promijenilo i danas je znanje ono što vodi pomorca do sigurnih luka i na kraju plovidbe do kuće. Spomenuo bih jedan detalj karakterističan možda za pomorce starog kova. Na jednoj od prvih plovidba prošao sam prvi put ekvator i taj moj prolaz se je nazvao „krštenjem“, a danas taj pojam više nitko ne spominje. Hoću reći, svi koji prolaze ekvator po prvi put prolaze tzv. ritual krštenja.

Imate li tetovažu, naušnicu? Nosite li ponekad bradu?

Nemam tetovaža. Tetovaže su u pomorsku Europu donijeli Polinežani. Pomorci su najčešće tetovirali svinje, lastavice, pijetlove, pojedinci obnaženu ženu, sidro, kormilo, križ. Imam rupicu na uhu ali ne nosim više naušnicu.

Slavite li blagdan sv. Nikole kao zaštitnika pomoraca?

Da, slavim blagdan Sv. Nikole.

Biste li da možete birati bili ponovno pomorac?

Da, bio bih opet pomorac.

Koja je vaša uloga na brodu?

Kapo makine ili upravitelj stroja.

Koliko vam je najduža plovidba trajala?

Najduža plovidba je trajala 9.5 mjeseci. Tada sam bio asistent. Trebala je

trajati 6 mjeseci i smjene su bile samo u Europi. Pred kraj ugovora

produžili smo do Amerike pa se taj put odužio

Vidimo da koristite neke riječi koje nam nisu skroz poznate, npr. kapo, zašto se tako kaže?

To su vjerojatno riječi nastale u prošlosti pod utjecajem talijanskog jezika, a kasnije neke i iz engleskog jezika npr. čif, ofis . Kapo je šef stroja timunjer je vjerojatno od riječi timun, kormilo,

Noštromo je vođa palube, veza između oficira i posade, a ankora sidro.

Koje vam je bilo najnemirnije more?

Najnemirnije more mi je bilo kod Pule, vjerovali ili ne. Vršili smo neko ispitivanja na Norveškom brodu i tada smo zabilježili najviši val od 10.5 m. Sjeverno more također zna priuštiti neugodna iskustva.

Koje je najdosadnije mjesto na kojem ste bili?

Najdosadnije mjesto? Kad sam neko vrijeme radio u uredu kao inspektor. Morao sam pisati mailove i odgovarati na telefone i to mi je bilo dosadno.

Jeste li posjetili Karipske otoke?

Da, Kubu, Trinidad i Tobago, Jamajku.

Gdje je bilo najhladnije a gdje najtoplije ?

Sjeverni Atlantik je bio najhladniji, a zapadna obala Afrike, Emirati najtopliji. Za strojare je bolje kad je hladno jer je u strojarnici puno stupnjeva pa je u hladnijim krajevima i mjesecima ugodnije raditi.

Jeste li imali havariju odnosno oštećenje broda?

Da, bila je pukla cijev za hlađenje i imali smo prodor mora, ali smo to riješili u hodu. U zadnjih desetak godina u Škotskoj smo imali par manjih požara.

Jeste li kad htjeli odustati?

Da, najčešće kad su bili loši međuljudski odnosi i tada sam sanjario da ću biti pastir na Velebitu.

Jeste li imali smrt slučaj na brodu?

Da, ozljede također i jedno prosipanje pepela u moru nakon smrti umirovljenog kolege Škota koji je htio da mu pepeo prospu u more s broda na kojem je plovio.

Koja vam je posada bila najbolja?

Najviše sam volio raditi s Indonežanima i Afrikancima. Oni su nas voljeli jer nismo bili kolonijalna sila i nismo ih u povijesti ugnjetavali.

Voljeli su nogomet i djeca su često tražila majicu Hajduka uz Manchester United naravno.

Jeste se kada razboljeli tijekom plovidbe?

Nažalost da, morali su me helikopterom odvesti u Nigeriju u bolnicu jer su mi se zaštopale pljuvačne žlijezde.

Koje ste nam ovo suvenire donijeli?

Djeva bajna iz zapadne obale Afrike, dakle Kamerun, Nigerija, Gabon, Gana i Obala Slonovače.

Ova maska je iz Papue Nove Gvineje gdje sam proveo 4 godine. Ovdje je rezbarena kljova slona. Iz Južne Amerike sam donio Krista iz Brazila točnije iz Ria de Janeira.

Koliko je zgodno da žena plovi?

Danas ne postoje velika razlika između žena i muškaraca u poznavanju pomorskih vještina, ali muškarci prednjače u svladavanju teških fizičkih poslova i žene teško podnose odvojenost od obitelji.

Je li vas ikad zatvorila pomorska policija?

Ne, jer sam bio savjestan u radu.

Što biste nam preporučili ukoliko se želimo baviti ovim poslom, odnosno koje su prednosti, a koje mane ovog zanimanja?

Prednosti su upoznavanje novih kultura i ljudi, stječu se dobra prijateljstva, uče nove vještine i ovaj posao omogućava pristojnu zaradu. Nedostatci su odvojenost od obitelji, propuštaš odrastanje svoje djece i nedostaju ti prijatelji. Posao je nekad fizički i psihički težak, ponekad pojedini kolega nije susretljiv i ponekad može biti nesigurno, ovisno o zemlji u koju se plovi.

Što se tiče odgoja i komunikacije s djecom danas je puno lakše zbog tehnološkog napretka i društvenih mreža. Moram reći da sam pomno pratio putem video poziva svoju djecu, razgovarao s njima te sam znao sve što doživljavaju i prolaze, možda bolje nego pojedini roditelji koji su živjeli sa svojom obitelji, ali su pasivno sudjelovali u njihovom odgoju. Prije pedesetak godina, kada je moj otac plovio, tada su plovidbe trajale po 12 mjeseci i više, nije bilo skypea ni zooma pa mogu reći da sam svog oca pošteno upoznao kad je otišao u mirovinu.

Prednosti su današnjeg navigavanja što ne traju tako dugo i sve je automatizirano te ukrcaji i iskrcaji robe idu brzo.

Evo, završili smo s našim pitanjima, zahvaljujemo na Vašim odgovorima i što ste nas posjetili.

Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo podijeliti svoja iskustva s vama.

Sara Vidović 7.b,  Anđela Marović 7.c i Marija Radić 7.d