Kopaonička planinska regija spada u prostore koji su veoma dugo privredno iskorišćavani. Najmanje hiljadu godina, sa dužim ili kraćim prekidima kopa se ruda, po čemu je ova planina dobila ime Monte agrenario što znači Srebrna planina. Vadili su je Rimljani, Srbi, Sasi, posredno Turci, Nemci i drugi narodi. Po podgorini i dolinama cvetali su rudačko-trgovački gradovi. Preko planinskih prevoja i površi vodili su karavanski putevi kojima su se kretali trgovci iz Dubrovnika, Soluna, Carigrada. Posle završetka srpsko-turskih ratova dolazi do promene etničke strukture stanovništva ovih krajeva koja je pre toga bila pretežno srpska. Iz doline Laba počinje iselenje srpskog stanovništva, a masovno useljenje Albanskog.
Kopaonik je kroz istoriju bio poznat kao privredno središte. Nemaran odnos čoveka prema prirodi ostavio je vidljive posledice na današnji izgledi raspored vegetacije na planini. Eroziji je pripomogla i seča šuma ali i ekstenzivno stočarstvo. Vrhovi Kopaonika danas nisu pogodni za razvoj bilo koje druge delatnosti, osim neagresivnog turizma, dok je razvoj stočarstva i poljoprivrede moguć na obodima Nacionalnog parka i njihovi proizvodi mogli bi imati značajnije učešće u turitičkom prometu na planini.