Madame Mariangela Bognolo
La “Crucifixion” è un’installazione artistica di forte potenza scenica, realizzata dall’artista serbo Nikola Rikanovic, dove la materia, la storia e la religiosità si fondono insieme riportando l’attenzione su di un simbolo antichissimo e universale.
L’artista presenta due versioni su questo tema: una in alluminio (6 x 5 x 0,2 m) e una seconda in vetro (8 x 5 x 0,25 m). Queste installazioni prevedono la presenta di un attore (con determinate caratteristiche: 160/180 cm di altezza per 50 kg di peso) che personificano Cristo al fine di rendere reale e di facilitare l’interazione con lo spettatore.
Nonostante le due installazioni ambientali presentino caratteristiche figurative simili, ognuna comunica in maniera differente a seconda del luogo in cui viene posta.
La Croce è il simbolo del cielo e della terra, del tempo e dello spazio. Rappresenta il Crocefisso, il Cristo, il Verbo e la seconda persona della Trinità. I suoi quattro rami raffigurano i quattro elementi, le quattro parti del mondo e le quattro virtù cardinali: la prudenza, la giustizia, la fortezza e la temperanza. Vi è anche un’altra lettura simbolica dove il braccio inferiore richiama la fede, il ramo superiore riconduce alla speranza, la larghezza è la carità, la lunghezza è la perseveranza.
Per comprendere il senso storico religioso, di questo simbolo, si deve analizzare la tradizione biblica dalla quale emergono i seguenti significati: prima di tutto è segno di morte perché Gesù “è morto per tutti, perché quelli che vivono non vivano più per se stessi, ma per colui che è morto e risorto per loro.” (2 Cor 5, 15); è simbolo di redenzione perché “per mezzo di lui riconciliare a sé tutte le cose, rappacificando con il sangue della sua croce, cioè per mezzo di lui, le cose che stanno sulla terra e quelle nei cieli” (Col 1, 20) e lo scrive anche l’evangelista Luca riportando le parole di Cristo “chi vuol venire dietro a me, rinneghi se stesso, prenda la sua croce ogni giorno e mi segua” (Lc 9, 23); indica la potenza di Dio perché tramite la croce l’uomo è stato salvato. Quest’ultimo concetto è espresso chiaramente nella prima lettera ai Corinzi “La parola della croce infatti è stoltezza per quelli che vanno in perdizione, ma per quelli che si salvano, per noi, è potenza di Dio” (1 Cor 1, 18). La croce è anche l’allegoria della salvezza perché “chi perderà la propria vita per causa mia e del Vangelo, la salverà” (Mc 8, 35).
Infine essa viene celebrata come l’obbedienza di Gesù al Padre e l’apostolo Paolo scrive le seguenti parole: “Dall’aspetto riconosciuto come uomo, umiliò se stesso facendosi obbediente fino alla morte e a una morte di croce. Per questo Dio lo esaltò e gli donò il nome che è al di sopra di ogni nome; perché nel nome di Gesù ogni ginocchio si pieghi nei cieli, sulla terra e sotto terra” (Fil 2, 7 – 10). Tutto questo discorso racchiude uno dei sensi più importanti dell’esistenza, il dono. Gesù Cristo dona la sua vita per amore degli uomini. La frase “a Lui crocefisso guarderanno tutte le genti” (Gv 19, 37) pone attenzione al mistero della vita e della sofferenza poiché qui vi è l’interpretazione della croce come un trono di gloria, pensiero ribadito dal Signore e riportato negli scritti di Giovanni “E io sarò immolato da terra, attirerò tutti a me” (Gv 12, 32). Anche Tommaso D’Aquino, teologo e dottore della chiesa, sottolinea come la morte in croce sia un atto di amore supremo dove “Cristo porta la croce come un re il suo scettro, come un segno della sua gloria […]come un guerriero vittorioso porta il trofeo della sua vittoria”.
Dopo questo breve excursus, relativo al ruolo e al significato della croce nei testi sacri, si passa ad un analisi critica delle opere in questione. L’artista Nikola Rikanovich rende proprio il concetto storico religioso, analizzato prima, e lo rielabora attraverso il mezzo artistico riportandolo nella contemporaneità al fine di far interagire intrinsecamente l’osservatore con le sue opere. Nikola vuole far scaturire una riflessione profonda e spirituale che metta in relazione la fede ed il nostro IO, un urlo sconvolgente che rompe il silenzio delle coscienze.
Una considerazione importante è la scelta dei materiali utilizzati: l’alluminio e il vetro.
L’utilizzo di un materiale resistente come l’alluminio indica la solidità spirituale di un simbolo che nemmeno il tempo può intaccare. Allo stesso modo è leggero come leggero è il nostro animo quando è pervaso dalla serenità. Esso diviene la metafora della preghiera e della sua enorme potenza che non può esser annientata. Il vetro, invece, è un materiale più fragile ed è considerato come l’emblema dell’amore umano. L’amore che può rivelarsi debole ma le pietre che sorreggono il vetro indicano che niente può essere abbattuto perché chi ascolta le parole di Gesù “e le mette in pratica, sarà simile a un uomo saggio, che ha costruito la sua casa sulla roccia” (Mt 7, 24). Di conseguenza, quelle pietre, sono le rocce che rendono forte l’amore perché fondato su valori saldi.
Una particolarità è presente in tutte e due le installazioni: la non-unità della struttura. Le parti della croce in alluminio sono tenute insieme da una sottostruttura perché una volta posizionata in acqua, senza i sostegni necessari, i bracci si allontanerebbero; mentre nell’installazione in vetro i bracci sono tenuti vicini senza alcun legante. Tutte e due presentano due bracci uniti formanti una L. Questa lettera è la dodicesima dell’alfabeto ebraico e secondo la Kabbalah corrisponde al principio di autorità spirituale e di equilibrio di tutte le cose del mondo. Tutto il complesso è, quindi, sostenuto da una forza invisibile perché nel punto centrale della croce vi è una forza centripeta creata da quell’entità superiore che ha donato la vita agli esseri viventi.
Da questa caratteristica spirituale si passa ad una visione artistica dove il simbolo diviene anche esperienza estetica.
Importante è il luogo di collocazione delle due installazioni. La croce in alluminio viene posta in acqua mentre quella in vetro deve essere posizionata su di un appoggio solido. L’acqua è l’essenza primordiale che richiama la purificazione sotto forma del battesimo. La croce che galleggia è l’àncora di salvezza perché attraverso la preghiera l’uomo può trovare quella serenità e quella forza che, a volte, la vita ha tolto.
La croce, per Nikola, è l’oggetto-simbolo che funge da punto d’appoggio dove il pensiero umano si eleva e si apre ad una realtà più profonda. L’artista vuole far comprendere tangibilmente un concetto di difficile cognizione e lo rapporta ad una dimensione reale ed estetica affinché l’uomo stesso riesca a capire quanto potente possa essere un simbolo e come l’arte abbia la capacità di diffondere una tematica così importante.
Madame Mariangela Bognolo
Critico, curatore, storico dell'arte, Direttore Artistico di radio Rete Top 95, Capo Dipartimento Beni Culturali CAD Sociale provincia di Venezia, Socio Onorario Benemerito dell'Associazione storico culturale e di spettacolo per la promozione turistica della Campania “ IL CASTELLO ”.
Nedavno postavljena skulptura "Molitva" likovnog umetnika Nikole Rikanovića u prostoru Narodne bašte u Pančevu nameće se kao dogadjaj koji zavredjuje pažnju, kako struke tako i šire javnosti https://vk.com/doc411910733_483809086 Ovom skulpturom Rikanović zaokružuje jedan autorski period začet još krajem devedesetih godina gde je preko niza radova i eksperimenata koji uključuju raspon od crteža, slike i grafike do dizajna, digital printa i performansa došao do skulptorskog rešenja kojim objedinjuje i osmišljava jedan dug stvaralački period. Njegova višegodišnja opsesija kompjuterskom umetnošću i odnosom multiplikovanog i originalnog u velikim serijama radova koncepta "Bildbook"https://plus.google.com/u/0/b/115030058191885553507/115030058191885553507/posts (slika-knjiga), preciznije rečeno knjiga koja se gleda kao slika, ili slika koja se lista i čita kao knjiga, kao i fascinacija Ničeovom filozofijom kao pokretačem ovog projekta dala je neočekivane rezultate. Činjenica da se bombardovanje koje smo doživeli 1999. u jednom momentu vizuelno poklopilo sa njegovim radovima potpuno nezavisno zamišljenim kao mogućnosti objedinjavanja crteža, slika i skulpture, dovela je njegov rad u opasnost da devalvira i da se razvodnji uplivom dnevne politike i ideologije izvan likovnosti. Sa druge strane ta podudarnost učinila je njegov rad u jednom momentu vrlo aktuelnim ( https://nikolarikanovic.files.wordpress.com/2018/08/mumok-rikanovic.pdf ), stavljajući u prvi plan vizionarski element koji je našao svoju potvrdu u vremenu i dogadjajima koji su usledili. Na toj opasnoj liniji po njegovo stvaralaštvo preko koje je Rikanović jednom nogom već bio zakoračio, što svesno što nesvesnom medijskom zloupotrebom njegovog rada (mimo njegove saglasnosti) desio se kreativni preokret u kojem je uspeo da se otrgne od primamljivog zagrljaja dnevne politike, kao i sve više od početne ideje i vezivanju za Ničeovu filozofiju. Na tom dugom putu strastvenog predavanja istraživanju sopstvenih ponora u jednoj teškoj i beskompromisnoj borbi sa sobom i likovnim problemima koje sebi skoro mazohistički postavljao u stalnom sukobu sa tradicijom i autoritetima, Rikanović je uložio ogromnu energiju, koja je materijalizovana isto tako ogromnom gradjom kao veoma plodnim tlom za njegova dalja istraživanja. Sa skulpturom "Molitva" koja je nikla upravo iz tog tla, on dostiže svoju zrelost iznova poradjajući sebe u konkretnom materijalu. Ova skulptura davno začeta u njegovom duhu, dočekala je da se rodi u materijalu koji je po svojoj strukturi hladni multiplikovani industrijski proizvod, mašinski preoblikovan u željenu formu koja je zaživela neočekivanom nežnosću i lepotom jednostavnosti koja se pojavila ogoljena i osetljiva na svaku promenu svetla i obojenosti neba, pred kojom sam ostao zatečen i razoružan kao ljuti kritičar nekih autorovih stavova. Rodjena iz sabijenih eksplozivnih ekspresija haosa koje je Rikanović krotio i obuzdavao, lebdeći u beskraju tehničkih mogućnosti kompjutera sa često teškim apokaliptičnim prizvukom ciklusa slika-kniga koji je uvek iznova preoravao kao plodnu njivu, ubirući plodove svoga rada, često gorke i opore, tragajući za formom i formatom, učinila je svojim pojavljivanjem da surova snaga i žestina izraza ustukne pred suzdržanom lepotom koja se javila kao nagrada i blagoslov uobličenja koji sagoreva svaku ambiciju i ideju izvan likovnosti. Novonastala skulptura, visoka šest metara nastala je od aluminijumskih profila simetrično rasporedjenih, asocirajući na šake u isto vreme i raširene i sklopljene u molitveni gest, što potvrdjuje njeno ime "Molitva". Skulptura svojom metalno uglačanom površinom na jedan neočekivano mekan i baršunast način svesrdno prihvata zagrljaj plavetnila kao zarobljeni zrak svetlosti koji treperi i menja se zajedno sa nebom i zemljom povezujući ih opredmećenim linijama sila koje niču iz zemlje čudesno svetleći u toplini večernjeg osvetljenja koje dopire sa obliznjih svetiljki. Iako je simetrija jedno od obeležja ove skulpture koja doprinosi monumentalnosti intimnog trenutka, ona nije dosledna i sterilna, već minimalno pomerena iz okvira fabričke preciznosti u kojem je nastala što je potpuno približava kvalitetima ručnog rada. To predstavlja poseban kvalitet ako uzmemo u obzir da je skulptura stvarana indirektno, relativno minimalnim tehničkim intervencijama mašinske obrade. Kada tome dodamo njene dimenzije i uklopljenost u prostor, shvatićemo da se ovde radi o studioznom promišljanju čiste forme koja se emancipovala čak i u odnosu na svoj naziv, potpuno spremna da samostalno živi u harmoniji svojih oblika. Iako zahvata značajan prostor, 6m x 5m x 0.80m, zbog svoje razudjene strukture deluje prozračno i lagano, dematerijalizujući svoju prisutnost shodno duhovnom smislu koji u sebi nosi. Njena ukloplenost u ambijent je delom ostvarena podudarnošću njene forme sa mogućim simbolom drveta, što još više potvrdjuje da je mesto na kom se nalazi predodredjeno da ona svojom prirodnom nenametljivošću povučena u svoju osamu ipak dominira čitavim dogledom, okružena travom i drvećem. Sa istočne i zapadne strane iz čije pravilnosti je opet minimalno pomerena u pravcu jugoistok-severozapad skulptura nam nudi simetričnu siluetu koja izgleda kao jednostavan crtez vertikalnog stuba. Preostala dva lica skulpture deluju kao ritmički razigrana arabeska. Sa unutrašnje strane blago savijenih profila pojavljuju se mali poprečni nabori kao posledica savijanja kutijastog materijala, prepoznati od strane autora kao dragoceni pokazatelji razrastanja i kretanja forme koji daju posebnu draž bogato razigrane svetlosti i senke u vidu blagog talasanja. Uz svu svedenost i jednostavnost forme, poluprofili daju jedan raskošan i atraktivan izgled ritmički gradirane svetlosti, razigranih, povijenih vertikala, presečenih na nekoliko mesta zavarenim flahovima, širinesamih profila koji osim što doprinose čvrstoći konstrukcije u njenim najrazgranatijim delovima uz horizontalne, gore pomenute, talase na jedan suptilan način uz pomoć kontrasta vertikala i horizontala smiruju i uravnotežuju celu kompoziciju. Nikola Rikanović je potpuno sazrevajući kroz lično iskustvo postavio odredjene repere u svom radu zavidnog likovnog kvaliteta oko kojih je moguće dalje graditi celovit i vredan likovni izraz, koji je već prisutan u njegovom radu, ali ga je skulptura "Molitva" iznela na videlo u svom punom intenzitetu i otvorila mu sasvim nove i neočekivane mogućnosti. Ovaj projekat je takodje pokazao da u našem gradu postoje ljudi koji su spremni da prepoznaju i podrže stvaranje ovakvog dela sa ubedjenjem da ulažući svoj novac, svoje vreme i rad u umetnost, čine veliku stvar za svoj grad i podizanje opšte kulturnog nivoa sredine. Zato želim da pomenem gospodina Miroljuba Kršanina, vlasnika kompanije Tehnomarket donatora potrebnog materijala i prostora za rad, kao i svega ostalog što je bilo potrebno za izvodjenje jednog dela ovih dimenzija.http://www.tehnomarket.com/novi/ Gospodin Kršanin je još od 2004.god. u više navrata podrzavao gotovo sve aktivnosti koje su bile u vezi sa likovnim istraživanjima na formi "Molitva" i verovao da postoji potencijal za ozbiljno umetničko delo. Isto poštovanje zaslužuje gospodin Danilo Bjelica generalni direktor Jkp "Zelenilo" Pančevo, koji je imao volje, strpljenja, hrabrosti i povernja da ispoštuje umetnika i njegovu zamisao u najsuptilnijim pojedinostima, od početka do kraja. http://www.jkpzelenilo.co.rs/ Jedinstven tim čini i šef tehničke sluzbe gospodin Rade Bubonja sa saradnicima, svi zajedno su svojim sveobuhvatnim angažovanjem, prostorom, i ljudima podržali projekat. Nadam se da će i mnogi drugi, kojih siguran sam ima u našem gradu, poći za njihovim primerom i podržati umetničko stvaralaštvo na dobrobit i korist celog društva. Zoran Deranić, 13.12.2011. U Pančevu
Molitva - The PRAYER.pdf
https://plus.google.com/u/0/b/114527960630382236323/114527960630382236323/posts
Stammdaten: Autor: Nikola Rikanovic, Bildbeispiele finden Sie unter:
BILDBOOK - Lynch der Fabelwelt
https://plus.google.com/u/0/b/115030058191885553507/115030058191885553507/posts