Objedinjene recenzije učenika 8. razreda Osnovne škole Bršadin 

Smatram da knjigu Kod kuće je najgore treba svatko pročitati zato što ima mnogo zanimljivih dijelova u njoj. Mislim da je knjiga zanimljiva, a još zanimljivije odgonetnuti radnju u njoj. U knjizi mi se najviše svidjela priča Sretna Nova godina! jer se pronalazim u njoj. Na primjer kada se Ephraimova supruga uređivala za proslavu Nove godine kod Tibja i kada je svaki put mijenjala haljine, čarape, šminku. Smatram da se nije baš teško uvući u radnju jer su tekstovi kratki i lako čitljivi. Knjigu može svatko čitati tko voli obiteljske priče jer baš ova knjiga ima ono što svaka obitelj sadrži. Pamtit ću je po događajima u njoj i po radnji u njoj. Na čitanje me je privukao naslov same knjige. Kada sam čitala knjigu sve više me je zanimao svaki sljedeći događaj. Naizgled bi se svidjela ljudima koji vole humoristične i zanimljive tekstove. Vrijednost ovoj knjizi daje smisao pisanja koju ova knjiga sadrži. Književnik je ovu knjigu pisao kratko i razgovjetno da bi svatko razumio što se događa u svakoj priči.

Anastasija Šljukić

Smatram da ovu knjigu netko treba pročitati jer je vrlo zabavna i poučna. Iz nje se dosta toga može naučiti. Meni, a vjerujem, da i drugima koji su pročitali ovu knjigu, je bilo zabavno čitati ju. U knjizi se progovara o obitelji kojoj se svašta zanimljivo događa.

Naprimjer, u raznim knjigama na početku bude dosadno ,ali ti se odlučiš pročitati dalje i onda na pola knjige bude zanimljivo i toliko te zanima kraj da nastaviš sa čitanjem i kad je pročitaš shvatiš da je na kraju bila knjiga odlična, U ovoj knjizi se ne radi o tome. Odmah prva priča je bila zanimljiva tako da sam nastavila čitati.

Pamtit ću ovu knjigu po tome što je bila zanimljiva i po glavnom liku Ephraim i njegovom djetetu Amiru kad nije htio jesti pa su smislili jednu igru i to me je podsjetilo na jednog člana moje obitelji i kako ga svaki dan moramo podsjećati da jede.

Kad nam je nastavnica zadala za lektiru ovu knjigu, mislila sam da je glupa i dosadna, ali kad sam je pročitala, bila je dobra i zanimljiva tako da imam dobre dojmove o ovoj knjizi.  

Ova knjiga bi se najizglednije sviđala mom bratu jer se njega uvijek mora poticati da jede, a u ovoj knjizi se nalazi takav problem. Bila bi mu zanimljiva jer se voli zabavljati, a ova knjiga je baš o tome.

Vrijednost ove knjige je leži u činjenici što je zanimljiva i duhovita, pa privuče različite čitatelje.

Anja Leskovac

Ova knjiga je odlična za one koji vole obiteljske šaljive priče. Uz naglašeni humor u knjizi, mnogima je draga jer se brzo čita i prikladna je za  sve uzraste. Mladi obično ovu knjigu pročitaju jer je jedna od lektira koju imaju, i po svim recenzijama, čini se da se nimalo ne razočaraju. Tako nisam ni ja. Knjiga na počinje usponima i padovima jedne suvremene obitelji. Najviše mi se svidjelo jer pisac na šaljiv i humorističan način pokazuje svakidašnje obiteljske probleme i njihova rješenja. Na početku mi je bilo teže uvući se u radnju, jer me nije baš privuklo odmah. No, što više sam čitala bilo mi je zanimljivije. Ovu lektiru ću pamtit po šaljivim pričama, obiteljskim sukobima i djeci iz knjige. Najviše me privuklo što progovara o sukobima između članova obitelji. Vrijednost ove knjige leži u  pronalascima rješenja obiteljskih problema. Daje nam na znanje da ne moramo uvijek sve gledati crno, možemo se nekada odvući na malo humorističnu stranu i gledati iz te perspektive na život.

Ella Tomić

Kod kuće je najgore jedna je od najzanimljivijih knjiga koje sam dosad pročitao. U knjizi mi se svidjelo to što na samom početku knjige počinje radnja. Brzo sam shvatio što se događa i koja je radnja. Ovu knjigu bih preporučio osobama koje su mog uzrasta i malo stariji jer je zanimljiva i lako razumljiva. Na čitanje ove knjige privukao me je njezin početak. Kada sam pročitao prva dva poglavlja knjige probudio se interes za nju. Sve me je više interesirala pa sam svaki dan čitao sve više i više. Po mom mišljenu ova knjiga bi se najviše svidjela omladini i tinejdžerima. Oni bi se vjerojatno preproznali u nekakvim situacijama i likovima iz teksta. Ovoj knjizi vrijednost daju smiješni likovi i događaji, ujedno i neke životne situacije. Ovu knjigu ću pamtiti po Cion odrescima i dočeku Nove godine. Na ovu knjigu imam samo jednu primjedbu: ,, Zašto je tako kratka?”

Marko Šević

Smatram da ljudi koji vole čitati obiteljske priče moraju pročitati ovo književno djelo, jer se lako čita, mnogi bi se možda pronašli u tim situacijama i ima dosta humora.

Mislim da bi ovu knjigu trebali pročitati i odrasli jer ima dosta obiteljskih problema i rješenja koja su vrlo poučna za ljude koji bi voljeli imati obitelj. Nije mi bilo teško uvući se u radnju, jer me od početka knjiga privukla naslovom, a onda i recenzijama našeg knjižničara. Ovu lektiru ću pamtiti po vrlo smiješnim obiteljskim problemima koje su od muhe do slona nastale, po zadatcima koje smo morali raditi, po najboljoj supruzi koja je bila glava u kući. Na čitanje me privukao uvod u ovo književno djelo, dolazak djece, roditelja koji uz odrastanje djece postaju i bolji roditelji, problemi jedne obitelji. Vrijednost ovoj knjizi daje pronalazak rješenja za obiteljske probleme, očev humor, način na koji je knjiga pisana, te roditelji i djeca koja se doprinosom sreće i dobrote poboljšavaju.

Knjiga je ostavila snažan dojam na mene, te bih ju voljela opet pročitati.

Miljana Kukić

Knjiga “Kod kuće je najgore” je knjiga koja govori o smiješnim i uzbudljivim događajima pripovjedača. Priče su veoma kratke, ali i jako zabavne. Ovu knjigu bih preporučila svima, smatram da ne postoji određen uzrast čitatelja za nju. Kada počnete čitati priče, nećete moći ispustiti knjigu iz ruku. Knjiga izrazito potiče maštu i uz nju se možemo prisjećati djetinjstva i vlastitih dogodovština kroz život. Priče su preuveličane na smiješan način. Mlađi čitatelji mogu zamišljati sebe u nekim situacijama i na slikovit način sve to dočarati. Na čitanje me je potaknula maštovitost radnje, i to što se ne zna što će se zbiti do samog kraja priče. Knjigu ćete sigurno pamtiti po uzbudljivim i smiješnim događajima u kojima ćete se sigurno pronaći. Smatram da će se ova knjiga svidjeti mnogima baš zbog načina na koji je pisana, radnja je preuveličana hrpom šala i zanimljivih događaja. Ova knjiga bi se svidjela svim sanjarima i maštovitim ljudima. Vrijednost književnog djela je maštovitost pisca i to što knjiga nema određen uzrast čitatelja.

Nađa Stojanović

Smatram da knjigu Kod kuće je najgore trebaju ostala djeca i ljudi pročitati jer je smiješna i jer priča o nekim zanimljivim obiteljskim situacijama.

Na čitanje me je privuklo kako pisac na šaljiv način priča o nekim svojim obiteljskim dogodovštinama.

U radnju se teško uvući ako nekoga ne zanimaju obiteljske priče i u početku bude malo dosadno, ali kako se sve više čita knjiga, ona postaje zanimljivija. Svi bi se mogli pronaći u nekom liku iz knjige. Na primjer, ja bih se našla u piščevoj situaciji kada je svog sina zamijenio u rodilištu nekom djevojčicom. Vrijednost ovoj knjizi daju sretna obitelj, ljubav i sretni trenuci koje dijele jedni s drugima.

Knjigu ću pamtiti po smiješnim događajima koje je pisac podijelio s nama.

Sara Ponjević

Humoristična knjiga o obiteljskim dogodovštinama. Zanimljiva i lako čitljiva, odlična za ljubitelje humora. Jedna od boljih lektira za tinejdžere. Naslov knjige je privlačan i po njemu možemo pretpostaviti o čemu radnja progovara. Kako sam čitao, radnja je postajala sve zanimljivija. Lektira je jako dobra jer govori o svakodnevnim obiteljskim problemima koji se svima događaju. Najviše mi se svidjelo poglavlje Šuti i plivaj! Podsjetilo me na sebe jer sam se ja prije bojao dubokog i kasno sam naučio plivati. Ovu knjigu ću pamtiti kao najzanimljiviju lektiru do sada. Ovu knjigu bih preporučio svim tinejdžerima, jer se iz nje može naučiti rješenje svakog obiteljskog problema.

Vedran Ilić

Knjiga Kod kuće je najgore je stvarno poučna za današnju djecu da shvate kako život odraslih zna biti težak. Govori nam o obitelji  koja je dolazi iz Izraela i živi stvarno neobičan život. Prolazi kroz razne dogodovštine i suočava se s raznim stvarima. Moj najdraži dio je kada Kishon mora glumiti da pije pokvarenu vodu da bi njegov sin mogao jesti. Također mi je zanimljivo to odakle je i gdje je Kishon sve živio: u Izraelu, Švicarskoj, Njemačkoj i Mađarskoj. Stvarno bih je preporučio mlađoj djeci i, naravno, starijima da shvate kakav život može zapravo biti.

Aleksandar Vorkapić

Kratke priče - radovi učenika po uzoru na Ephraima Kishona

Nedjelja. Dan za odmaranje. Probudio sam se rano ujutro iz nekog čudnog razloga. Sigurno sam imao neki strašan san. U kuhinji se čulo neko grubo lupkanje. Pomislio sam da je to možda moj mlađi brat pa sam otišao k njemu da mu pomognem. Kada sam ulazilo u prostoriju ugledao sam svoju mamu koja kopa po kuhinjskim ladicama jer je izgubila sjajilo za usne. Danima je tražila to sjajilo za usne. Kako ja nisam žensko, nisam znao kako je to izgubiti nešto što ti treba skoro svakog dana, ali znam kako je to izgubiti igricu koju sam dugo želio. Moja mlađa sestra je išla svojoj prijateljici Ani na rođendan. Pomislio sam da moja mlađa sestra odnijela to sjajilo svojoj prijateljici kao poklon za rođendan.  Svoje sumnje sam prenio svojoj majci i ona je otišla sestri da je pita je li možda kod nje sjajilo za usne. Ona nije znala o čemu se rad pa je pozvala moju mlađu sestru Tinu da je pita. Tina je rekla da je mamino sjajilo ona stavila u poklon jer je bio lijep i mislila je da mami više ne treba.

Nakon nekoliko sati moj tata je tražio svoj zlatni sat koji je dobio na poklon od svog oca kao poklon za rođendan. Bio je toliko ljut da mu se vidjelo po ponašanju i po izgledu da mu nije svejedno. Toliko je glasno viknuo da su nas susjedi, koji su bili iznad nas, čuli. Moj brat Erik je bio tužan što je tata izgubio zlatni sat. Erik ima tek samo 9 godina i  tatin sat poklonio je svom prijatelju Luki. Kada je tata saznao da je njegov najdraži zlatni sat kod Luke trkom je otišao do njega i rekao mu da je to bila zabuna. Lukini roditelji su se na to samo nasijali. Tata je sav sretan došao kući, čak je i mami kupio cvijeće koje joj kupuje samo za Dan žena. Vikend je napokon završen.

            Anastasija Šljukić

Svatko ima problema s jelom

Svako ima u obitelji bar jedu osobu koju moraju svakodnevno poticati da jede. Tako možda i netko ima prijatelja koji je malo mršaviji od drugih i uvijek kada svi jedu, ta osoba se uvijek prenemaže.

Tako i ja u obitelji imam brata kojeg svakodnevno moramo poticati da jede. Što god da bude za jelo, on uvijek se prenemaže i ničim nije zadovoljan. On je sušta suprotnost meni. Ja jedem sve što ima dok on izmišlja. Al' dobro, na kraju malo više jede jer mu svakodnevno govorimo da, ako ne bude jeo, završit će u bolnici. I kako smo mu to rekli od tada malo više jede nego inače.

Ovo je kratka priča za poticaj drugoj djeci koja ne jedu kako se treba ponašati. Jedite sve što vam roditelji naprave jer neka djeca to nemaju.

Anja Leskovac

Mokra kuća

Znate li onaj prelijep osjećaj kada se u subotu ujutro probudite, naspavani, spremni za dan pun ničega i čistog odmaranja i odmaranja... E pa, ja obožavam subotu baš zbog toga. U mojoj obitelji takve subote strašno cijenimo.

Tako ove subote, kad sam ustala naspavana i spremna za dan, stigla mi mamina poruka na mobitel. Već mi nije bilo dobro  jer sami naslov poruke glasi : „POSLOVI PO KUĆI ZA DANAS“. Evo već želim nazad u krevet.

Da vidimo baš koji su to moji poslovi… Pa, divno!  Ribanje poda, pranje i brisanje posuđa, usisavanje i širenje i slaganje rublja. Od svih mogućih poslova ona meni zada one koje ja mrzim, pogotovo bilo šta s posuđem što ne podnosim. Jednostavno mi je odvratno kako moram ostatke masne hrane dodirivat i prati. Jedno veliko NE! za mene, blago rečeno Fuj!.

Ali dobro… Što je, tu je. Moram odraditi te poslove, inače će mama biti jako ljuta i neću moći kod Ksenije na rođendan. Ali prije toga, moram se malo odmorit od svog silnog sanjarenja, idem malo na mobitel.

O ne ! Već je prošlo 4 sata, a nisam ništa napravila! Mama dolazi za deset minuta, a ja ni taknula kuću nisam. Ovo je loše, jako loše. Kako sam se samo mogla zaigrati na mobitelu toliko. Dobro. Sve ćemo riješiti odmah. Idem brzo na posao, prvo pranje i usisavanje poda. Pa ćemo posuđe dok se pod suši, pa taman rublje lijepo raširiti i složiti i bit ću gotova. Evo, pod je gotov i sređen, još samo da se stigne osušiti na vrijeme. Idem na brzinu riješiti posuđe jer mama stiže za pet minuta. To! Posuđe je gotovo, sada još rublje.

Kada je mama došla kući, ugledala je svoje dijete na mokroj travi pored sušila za rublje.

,,Pa, šta ti radiš tu?” - upitala je mama

,,Ništa! Evo, vidiš, mama, radim svoje poslove.”

I tako kada je mama ušla u kuću ugledala je svjež i mokar pod, mokru kuhinju od pranja posuđa, i nesređeno rublje.

Ella Tomić

Prva vožnja

Bilo je to jedno ljetno poslijepodne kada smo se sestra i ja igrali u dvorištu. Igrali smo se skrivača. Ja sam se skrio u šupu gdje su stajali naši bicikli. Tamo sam u jednom kutu vidio svoj stari bicikl. Pomislio sam kako bi bilo lijepo da naučim sestru voziti bicikl bez pomoćnih kotača. I u tom trenu sestra me našla. Predložio sam joj zamisao i ona se složila. Zamolili smo tatu da nam napuše gume, skine pomoćne kotačiće i spusti sjedalo. Izašli smo na ulicu i stavili bicikl na nožicu. Tada sam joj počeo objašnjavati pravila o vožnji. Dok sam joj govorio, sjetio sam se strica koji je tako mene učio voziti. I pitao sam ju je li spremna, a ona je rekla da jest. Sjela je i rekla da joj ja malo pomognem držati upravljač. Ja, kao stariji brat, sam joj pomogao. Tako smo par puta pokušali i onda je dobila samopouzdanje. Rekla mi je da želi sama probati i ja sam pristao. Bila je spremna i jako je udahnula i okrenula pedalu. Ja sam joj rekao da samo tako nastavi i da čvrsto drži upravljač. Ona je počela voziti i gledala u mene desno, a nije vidjela da joj upravljač ide ulijevo. Rekao sam joj da ga okrene udesno, ali bilo je kasno. Tada je sletjela u žute kukuruze i nije sjela na bicikl sljedećih mjesec dana.

Marko Šević

 Kotač po kotač

Kao i svakoga dana krenuo sam na posao automobilom. Dok sam tako bezbrižno vozio automobil mi je samo odjednom stao. U tom tenu moja najbolja supruga na svijetu izašla iz automobila i počela mijenjati kotač. Pomogao sam joj dok je svo vrijeme prigovarala. Shvatili smo da nije taj kotač bio problem. Kotač po kotač, naša crvena buba ostala je bez sva četiri kotača. Moja najbolja supruga na svijetu je odmah okrivila mene iako nisam ništa učinio. Otvorio sam prtljažnik, izvadio prvu pomoć i pokušao zalijepiti kotače na svoje mjesto. Nije mi uspjelo pa sam to prepustio svojoj najboljoj supruzi na svijetu. Nakon nekoliko sati vikanja, udaranja i živciranja, kotači su bili na svome mjestu. Pokušao sam upaliti bubu, ali nisam uspio. Na malome ekranu pisalo je da nema više gorivo pa sam potrčao ka prvoj benzinskoj postaji koja je bila samo nekoliko stotina metar dalje, i tu sam natočio gorivo. Natočio sam gorivo u automobil i tek sam tada shvatio da kasnim na posao.

Nađa Stojanović

Klikolovke prema kratkim pričama Ephraima Kishona

Mladi bračni par srušio grad zbog proljetnog čišćenja, najnovije vijesti

U ranim jutarnjim satima prije 4 dana na području grada mladi bračni par je demolirao čitavu kuću. Kako susjedi navode, prvo su provodili normanle radove preuređivanja kuće: bojanje vrata i sl.  Drugi dan su mijenjali čitav raspored prostorija u kući, a vlasnik posjeda je viđen i kako tu večer kako spava na balkonu u ormaru. Treći dan vlasnici su izbijali zidove da bi na kraju tog dana srušili cijelu kuću jer smatraju da, kad već prave veliko proljetno čišćenje, trebaju početi od temelja kuće. Nitko ne zna što će se još događati i kako će napredovati spremanje. Neki susjedi su nam rekli kako misle da takvi ljudi nisu normalni zato što su srušili cijelu kuću zbog čišćenja, ali ima i pozitivnijih komentara i mišljenja ljudi. Mediji su na terenu i zato nas pratite da saznate što više informacija o ovom i još mnogo drugih događaja.

Nađa Stojanović