Novela od Stanca
PRIJE ČITANJA
Jesi li se do sada susreo/la sa starohrvatskim jezikom?
Zašto je učenicima problem čitati tekst koji pripada povijesti hrvatske književnosti i hrvatskoga jezika?
Znaš li se služiti rječnikom manje poznatih riječi?
Prije nego što počneš čitati 1. prizor iz Novele od Stanca, razmisli o naslovu djela. Što znaš o noveli iz svog prijašenjeg čitalačkog iskustva?
Otvori 1. prizor i vizualno zaključi je li ovo djelo novela?
https://muzej-marindrzic.eu/wp-content/uploads/2017/04/drzicm_novelaodstanca.pdf
Pročitaj ulomak iz 1. prizora.
VLAHO
Ognjili ti kosti! Što se ne javljaše?
Ktijah te probosti, da se ne otkrivaše.[1]
MIHO
Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad[2]
nijesam te štropijao.
VLAHO
Nijes' pratik, još si mlad.
MIHO
Vidiš li mčinu ovu?
VLAHO
Vidim, sva je rđava.
MIHO
Bila je na provu![3]
VLAHO
Zato je krvava!
MIHO
Nu ukaž' tu tvoju! Daj da se sijecamo.
VLAHO
Ne kažem ja moju, nego kad se škrimamo.
MIHO
Nut obraza od škrim'je![4] to 'e taj brokjerina?
VLAHO
Činit skakat umije[5] s Duičinijeh skalina[6]
gamad'ju kako s' ti.
MIHO
Zatoj sad bježaše.
VLAHO
Sad ti dah sto liti!7
....
VLAHO
A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca
iz kuće izit smio?
MIHO
Bogme imam smiješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram
fengam poć leć gori;[7] a ja ti omijeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad podu svi spat, obučem se u pjastru;
čelatu na glavu, brokijer na bedru u čas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru[8] mni da sam.
VLAHO
Smiješni su oci ovi! Neće im se njekad
da su i oni bili svi lovci[9] kako i mi sad,
ki noćno lovimo kako i jeji.
MIHO
Taki e' svijet!
[1] da se ne otkrivaše - da se nisi otkrio, tj. skinuo masku (vrijeme je karnevala)[2] ter oto malo sad - te eto zamalo sada[3] bila je na provu - mač je bio isproban na djelu[4] Nut obraza od škrim'je! - vidi obraza od mačevanja; tj. na licu ti se vidi da si dobar mačevalac (ironično)[5] činit skakat umije - zna natjerati na bijeg[6] Ulica Duičina nalazila se u Dubrovniku prije potresa, a išla je strmo od tvrđave Minčeta do Placa, te se zato spominju skaline; bila je poznata po prostitutkama. 7 Sad ti dah sto liti - sad ću ti dati sto udaraca pljosnatom stranom mača[7] fengam poć leć gori - pretvaram se da idem gore spavati[8] u odru - u krevetu[9] Lovci koji, dakako, love žene.
Nakon što si odgovorio/odgovorila na pitanja, odigraj igru karakterizacije likova.
Pred tobom se nalazi odlomak iz trećeg prizora, susreta Džive, prerušena u bogatog trgovca, i seljaka Stanca koji je došao trgovati u grad.
Izvor: E-lektire
DŽIVO
Bogme ju nalandah, a ona bijedna viče;
od mene ju bješe strah, ma me pak običe.[56]
Veljah joj: "Kučko zla, to li t' sam draži star
negli mlad? Je li, a? I ne imaš još za har[57]? "[58]
STANAC
Ah, čuda kih sada ovdi se naslušah!
I sijeda mi 'e brada, a ne čuh ja toj, ah,
koliko kon vode![59] I ja znam er vile
tanačce izvode kakono snig bile.
I ja sam njekada š njimi tance izvodio,
ma sam bio sveđ tada kako sam i prije bio.[60]
Čoek da se pomladi, čudo je velje toj!
DŽIVO
Nije svakoj bradi toj dano, brate moj.
Kako se zoveš ti?
STANAC
Stanac se zovem ja,
s rijeke Pive.[61] A ti? Kaž' mi milos tvoja.
DŽIVO
Zovem se Sedmi muž, prezime Dugi nos,
na sebi kako spuž nosim dom gdi sam gos[62].
Pijem vince bez vodice;
voda mi je bistra mila,
gdi ma ljubi[63] mije lice
kad je od ruže venčac svila.[64]
STANAC
Brate Sedmi muže ali t' Dugi nose,
moj počteni druže, ne jele te ose!
DŽIVO
Da sam mlijeko ali mas, ose bi me izjele.
STANAC
Oto si slađi vas neg što beru pčele.[65]
Ku ti daše travu tej vile, kaži mi.
DŽIVO
Travu na ime bravu[66], ka cti liti i zimi,
njome se pomladih; liti i zimi rađa,
od trava oda svih ona je najslađa.
STANAC
Gdi ve se nahodi, umiješ mi što riti?
DŽIVO
Sjutra pri ovoj vodi moć ju ćeš viditi:
prvu vil upaziš, ima ju pri sebi;[67]
čin' noćas da ne spiš, er će doći k tebi.
STANAC
Gdi bih se po srjeći i ja ovdi pomladio!
DŽIVO
Bogme ti ću reći, ne bi prvi bio.
STANAC
Što bi Miona dala, domaća mo'a mila!
DŽIVO
Bogme bi uzigrala!
STANAC
Ah, rada t' bi bila
gdje je[68] ona hubava mladica a ja star.
DŽIVO
Bila bi 'oj zabava.
STANAC
Bogme bi 'o' bilo u har![69]
er ne bi naprijeda uza me plakala
grijav peču leda,[70] ma bi mirna stala.
DŽIVO
Nemoj se pripasti, ako bi tej vile
noćaska u tmasti iz vode isplile
i htjele s tobom tanačac izvodit,
er srjećom tvojome mogao bi čestit bit.
STANAC
Rekao t' sam er i prije s vilam sam općio.
Ohaj, strah me nije, nijesam vik[71] strašiv bio.
DŽIVO
Vjerujem, a bogme s' prem junak viditi.[72]
STANAC
Dano mi 'e toj s nebes.[56]
ma me pak običe - ali se naposljetku navikla[57] i ne imaš još za har - i još mi nisi zahvalna[58] Dživo se ponovno prilagođava Stančevom primitivnom mentalitetu, pričajući mu kako postupasa svojom ženom, što mu Stanac odobrava.[59] koliko kon vode - osim ovdje kraj vode[60] Stanac, želeći ostaviti dojam, kaže kako je i sam, dok je bio mlad, plesao s vilama.[61] Piva - rijeka u današnjoj Crnoj Gori. "Seljaci s Pive i Tare silazili su u Dubrovnik često, pa je uDubrovniku bio prijezirni naziv za prost svijet 'Piva i Tara', koji čujemo od Pasimahe u II. č. Skupai od Dunda Maroja" (F. Čale)[62] gos - gost[63] ma ljubi - moja ljuba, moja draga[64] Isti se stihovi (od Zovem se... do ... venčac svila) nalaze i u Veneri i Adonu (stih 64-69); radi se opučkoj pjesmici. Prema narodnom vjerovanju, vukodlak sa sobom nosi svoj dom kao puž kućicu.Sedmi muž je vjerojatno maska iz starih svadbenih običaja.[65] što beru pčele - med[66] travu na ime bravu - "Nejasno značenje, ako nije aluzija na travu raskovnik, koja tobože otvarasvaku bravu" (M. Kombol)[67] prvu vil... - prva vila koju opaziš imat će je kod sebe[68] gdje je - jer je[69] Bogme bi 'o' bilo u har! - Bogme bi joj bilo zadovoljstvo![70] grijav peču leda - grijući komad leda (starog Stanca)[71] vik (uz negaciju) - nikad[72] bogme s' prem junak vidjeti - bogme si nalik junaku
KOMEDIJA - Dramska vrsta koja u smiješnu ili porugljivu tonu obrađuje prividne društvene ili psihološke sukobe razrješujući ih na vedar način. Za razliku od tragedije, koja se na ozbiljan način bavi nerješivim proturječjima ljudske sudbine i naginje metafizičkom uopćavanju, radnja i likovi komedije ironičnom relativizacijom ljudskih slabosti izravnije se vezuju za društvene navike određenoga doba. (enciklopedija.hr)
FARSA - Kraće dramsko djelo komična značaja. Kao građanski žanr konačno uobličen u XV. st. (Meštar Pathelin, oko 1470), podrijetlo vuče od antičke atelane i satire te kasnijih komičnih umetaka u misterijima i moralitetima. Obilježuje ju grub, konkretan, materijalistički značaj desakralizacije što ga crpi iz pučkoga humora te skicozno dočarani likovi. (enciklopedija.hr)
ZADATAK ZA ZNATIŽELJNE: Usporedi odlomak razgovora Džive i Stanca iz teksta i predstave. Jesi li tako zamišljao taj razgovor? Koji su tvoji dojmovi o prizoru iz predstave?
Odlomci iz djela Novela od Stanca i videoisječak predstave preuzeti su s dopuštenjem iz izdanja sa stranice E-lektire (lektire.skole.hr).
Hrvatska renesansna književnost (15. i 16. stoljeće)
Renesansa u Hrvatskoj ima sve odlike europske renesanse, ali i naglasak na nacionalno što se iskazuje: u vezanosti uz hrvatski jezik, u vezanosti uz zavičaj, u aktualnosti, tj. političkoj, povijesnoj i društvenoj stvarnosti (turska opasnost, odnarođivanje, zapostavljenost hrvatskoga jezika)
Najprije i najviše renesansa je došla do izražaja u gradovima uz more: Dubrovnik, Split, Zadar, Hvar, Šibenik i Trogir. Dubrovnik je od svih gradova imao najpovoljnije gospodarske, političke i kulturne uvjete za umjetnički, književni i drugi kulturni rad.
Šiško Menčetić i Džore Držić pišu po uzoru na talijanske pjesnike, slave žensku ljepotu, iskazuju neuzvraćenu ljubav. A nadahnuće traže i u hrvatskom usmenom narodnom pjesništvu. Najistaknutija imena renesansne lirike 16. stoljeća još su i Hanibal Lucić, Mavro Vetranović, Petar Hektorović, Dinko Ranjina, Dominko Zlatarić.
U epskom pjesništvu najznačajniji su epovi: Marko Marulić napisao je prvi hrvatski ep Judita, dok je Petar Hektorović napisao epski spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje.
U renesansi nastaje i prvi hrvatski roman – Planine Petra Zoranića.
Dramskoj renesansnoj književnosti pisci su posvećivali veliku pozornost, posebno Dubrovčani, školovani u Italiji. Prve hrvatske svjetovne drame pišu Mavro Vetranović (Orfej) i Hanibal Lucić (Robinja). Džore Držić napisao je pastoralu Radmio i Ljubmir.