Esej

Pred Vama je odlomak iz djela Novela od Stanca Marina Držića.

Pozorno ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja. Svoj školski esej oblikujte kao zaokruženu cjelinu (uvod, razradba, zaključak). Pazite da školski esej bude pravopisno i gramatički točan.

Školski esej treba imati od 300 do 450 riječi.

DŽIVO

Dobra kob, junače![1] Što si tuj takoj sam?

STANAC

Zdrav, mili moj brače, ovo ni sam ne znam!

Sinoćka u ovi grad uljezoh čestiti,

u kom ni star ni mlad ne ktje me primiti

na stan svoj; ter, ne znav kud se inud svrnuti,

k vodi idoh ovdi uprav da bih počinuti.

Studena vodica umjesto pr'jatelja

ter mi je družica, a kami postelja;

i meni t' nije spat nego bdjet i javi

danicu svitlu zvat da bil dan objavi,

u noćnoj da tmasti zločinac ki mene

ne bude pokrasti kon vode studene.[2]

Tržak sam donio: kozlece, grudicu,

od šta sam ončas[3] mnio primiti aspricu.

Ovdi sam toj takoj; ma nu mi kaži sad

tko si ti, brate moj, er ti sam veomi rad.

DŽIVO

S Gacka sam trgovac, govedi trgujem,[4]

vri mi pritio lonac, dužan se ne čujem;[5]

putujem na suho, more mi drago nî[6],

spim s uha na uho[7], zlo mi se i ne sni;

u vjeru ne davam[8], jamac se ne hitam[9],

na vrat ne prodavam[10], mo'e posle činim sam.[11]

STANAC

Čestit se kažeš ti i obrazom svitlim

i dobrom pameti i tvojim trgom tim.

DŽIVO

Ne mjerim ja gori nebeske visine,

ni pamet ma nori[12] tej morske dubine;

u srijedu udaram, blaženi gdi idu,

sam sebe ne varam hode u nevidu[13].

STANAC

Ti s' njeki razumnik, viđu[14] ja, brate moj;

ja dosad nijesam vik[15] besjedit čuo takoj.

DŽIVO

Ako je ki razum i mudros u meni,

taj mudros ni taj um od Gacka, brate, nî.

Ja prvo u ovi grad kad dođoh čestiti

bijeh star a ne mlad jak sam sad viditi.[16]



[1] Dživo svoj govor prilagođuje "vlaškom" govoru.[2] U to su vrijeme noćna razbojstva i unutar gradskih zidina bila česta pojava.[3] ončas - odmah; Stanac je mislio odmah prodati što je donio i vratiti se[4] Gacko je gradić u istočnoj Hercegovini; predstavljajući se kao bogati trgovac govedima iz središta tog kraja, Dživo želi impresionirati Stanca, siromašnog seljaka s rijeke Pive.[5] dužan se ne čujem - ne osjećam se dužnim, tj. ne zadužujem se[6] Dakako, ljudi iz unutrašnjosti nemaju povjerenja u more, za razliku od Dubrovčana.[7] spim s uha na uho - spavam oprezno (dubrovačka poslovica)[8] u vjeru ne davam - ne dajem na vjeresiju[9] jamac se ne hitam - ne žurim (odnosno, ne želim) nikome biti jamac[10] na vrat ne prodavam - ne prodajem navrat-nanos, u žurbi (odnosno, imam vremena čekati dok ne postignem pravu cijenu)[11] "Držić je lapidarno, s nekoliko stihova, kao s nekoliko virtuoznih poteza kistom, naslikao lik savršena trgovca, kakav se morao zacijelo svidjeti seoskom golji. Lakovjerni trgovčić očaran je dobrom pameti tobožnjeg veletrgovca, pa mu sve slijepo vjeruje. Tako su stvoreni psihički uvjeti da ga gradski leri nasamare." (Batistić)[12] nori - roni[13] hode u nevidu - hodeći u mraku[14] viđu - vidim (stariji oblik prezenta)[15] vik - uvijek; uz negaciju: nikad[16] jak sam sad viditi - kao što sad izgledam

Smjernice za pisanje eseja

Napišite u kojem književnome razdoblju stvara Marin Držić te navedite najmanje tri obilježja toga književnoga razdoblja.

Na temelju naslova djela objasnite odnos Džive prema Stancu.

Ukratko navedite na čemu se temelji sukob u djelu, ali pritom nemojte prepričavati sadržaj, već izdvojite najmanje dva sukoba koja smatrate važnima.

Promatrajući Stančeve riječi s početka ulomka, zaključite i napišite kako se Stanac osjeća. Svoj odgovor potkrijepite navodima iz teksta.

Prisjetite se što se na kraju djela dogodilo Stancu i u zaključku iznesite svoj stav o postupcima mladića prema njemu kao i mišljenje o stalno opreci između starosti i mladosti.