Priče i legende moga kraja

Projekt Priče i legende moga kraja namijenjen je učenicima 3. i 4. razreda. Sudionici u projektu istražit će postojeću legendu svoga kraja te će na odabrane načine pridonijeti njenom očuvanju prenošenjem na druge generacije. Svoja saznanja razmijenit će s učenicima drugih škola uključenih u projekt.

Projekt će se realizirati u sklopu nastave pojedinih nastavnih predmeta i izvannastavnih aktivnosti.

CILJEVI

Istražiti legendu svoga kraja te je prezentirati vršnjacima i drugim generacijama u svom mjestu i iz drugih krajeva (zavičaja) domovine.

Potaknuti učenike na istraživanje, uočavanje, bilježenje i uopćavanje.

Razvijati kulturnu svijest i pojam identiteta.

Njegovati zavičajni govor i običaj prenošenja legendi usmenom predajom.

Usavršavati kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji, digitalne kompetencije, poduzetnost, te građanske kompetencije koje su temelj daljnjeg razvoja pojedinca.

Usporedbom vlastitog i tuđeg razvijati toleranciju prema različitostima i interes za druge.

NAŠ RAD NA PROJEKTU

Učenici 4.a priključili su se projektu 9. listopada 2020.

Pripovijedanje bilogorskih priča uz čajanku

Malo je poznato da i Bilogora ima svoje bajke i priče u kojima caruju vile, coprnjice, divovi i ostala čarobna bića. Vrijedni sakupljač narodnog blaga, etnomuzikolog i etnolog Zvonimir Lovrenčević Kvak oblikovao je tijekom 20. stoljeća bogati rukopis s brojnim zapisima kazivača iz okolnih sela Bjelovara. Ovaj neobjavljeni rad dostupan je jedino u Institutu za etnologiju i folkloristiku, a Rajna i Tina su ga pronašle i pripremile za pripovijedanje.

Učenici 4.a Osnovne škole Rovišće imali su u ponedjeljak, 16. prosinca 2019., zadovoljstvo biti u školskoj knjižnici i slušati divno interaktivno pripovijedanje dviju bilogorskih priča iz davnina. Posjetile su nas pripovjedačice Tina Gatalica i Rajna Gatalica. Učenicima je priču Dečko i vila pripovijedala gospođa Tina Gatalica, a priču Vilinsko kolo Rajna Gatalica. Majka i kći - Tina i Rajna Gatalica pripovijedale su priče iz vremena divova i vila izvornim bilogorskim govorom, interaktivno. Pripremljeno je i iznenađenje: učenici su i sami sudjelovali u dramatizaciji i pričanju. Iznimno, na kraju je u knjižnici održana i čajanka.

Učenici su pisano prepričali priče koje su čuli.

Dečko i vila

Živjeli davno muž i žena. Imali su sina jedinca, ime mu bilo Ljeljan. Zaljubio se on u susjedovu kćer. Njezini roditelji nisu dozvolili svadbu jer su oni bili bogati a Ljeljan siromašan. Zato Ljeljan tužan ode u svijet. Nakon dugog hodanja Ljeljan se umorio. Odlučio se odmoriti pod lijeskom pa je umoran zaspao. Bila je već ponoć. Pun mjesec. Pojavilo se deset vila. Imale su duge bijele haljine, zlatnu kosu i koprenu od čiste svile. Plesale su kolo. U veselom plesu najljepšoj vili je zapela koprena baš za onu lijesku gdje je spavao Ljeljan. Bez koprene nije mogla više letjeti. U ljutnji vila je izrekla kletvu da sve živo na lijeski i ispod nje zanijemi. Uto je ispod lijeske izašao Ljeljan. Vile ga pitale što mu je a on nije mogao odgovoriti. On samo nemoćno pokaže na drvo lijeske. Vilama je bilo žao. Nisu mogle poništiti kletvu pa ga odvedu do vilinskog cara.

Car sjedi, drži zlatnu jabuku. Oko njega vile, vilenjaci i nekrštena bića. Kako Ljeljan nije mogao govoriti, vila poderane koprene ispriča caru što se dogodilo. Vile ga zamole pomoć. Car je rekao vili da ode sutradan ujutro s Ljeljanom do one lijeske i da joj upute kako da se riješe kletve. Pogostio ih car pa su ujutro krenuli.

Vila i Ljeljan stigli su do lijeske. Ona je otrgla jednu granu i njom ga tri puta udarila po leđima. Ljeljan progovori i zapjeva. Istovremeno vila zavrisne i zaplače. Nestala su joj krila. Cijelu je noć plakala. Ujutro vila obriše posljednju suzu. Ljeljan ju je odveo svojoj kući i oženio ju. Živjeli su sretno i imali dječicu divne zlatne kose.

Vilinsko kolo

Išao čovjek sa sinom u šumarak nasjeći drva. Otac se umorio i prilegao pa zadrijemao. Sin je potrčao za vjevericom amo- tamo pa se našao na jednoj čistini. Nije znao da onaj tko stane na čistinu-zanijemi. Tako je sin zanijemio. Vratio se ocu. Otac se preplašio i vratili su se kući, u selo. Kad je majka vidjela nijemog sina rekla je da mu može pomoći jedino stara žena na planini. Otac i sin su odmah krenuli tražiti pomoć.

Cijeli su dan hodali i došli do starice duge crne kose. Nije im mogla pomoći pa ih pošalje do svoje starije sestre u planini do druge kolibe. Tu je živjela stara žena duge sijede kose i imala je crnoga vuka. Ni ona im nije mogla pomoći pa ih pošalje najstarijoj sestri neka ih vodi vuk i neka paze da ne stanu na vilinsko kolo. Na putu pretrči zec. Vuk pobjegne za njim. Otac i sin došli su do čistine. Otac hoće zakoračiti a sin ga vuče i ne da mu. Otac ipak zakorači i zanijemi. Tada se vrati vuk i krenuše dalje.

Umorni dođoše do najstarije sestre, starice duge bijele kose koja je imala zmiju. Izliječila ih je zmijskim otrovom. Zahvalili su joj sto puta. Ona im je odgovorila da to nije ništa i da je sve to naučila od vjetra i zemlje. Uputila ih je kući i rekla neka im na povratku njezine sestre daju ono što imaju u komori.

Srednja sestra im je dala staru vreću i rekla da u nju skupljaju suho lišće, a najmlađa sestra stari vrč pun vode koju smiju piti tek kad dođu kući.

Kad su stigli kući, majka je izljubila sina. Od svakog lista u vreći nastao je zlatnik. Kad je sin otpio vodu i stavio vrč na stol, izađe iz vrča prekrasna djevojka. Odmah se zaljubio. Vjenčali su se i živjeli sretno.

Istraživanje u školskoj knjižnici

U našoj školskoj knjižnici pronašli smo dvije knjige Romane Kovačić Bilogorska čarolija: Prinčeva staza te Vilenjsko igrišće. Pročitali smo ih i zajedno prepričali.

Usmenom su predajom do naših dana sačuvane divne pripovijetke, pune stvarnih pouka. Sve su slušatelje učile moralnom, onom poštenom i pravilnom u životu. U pričama su Danje, začudna mitološka bića. Vjera naših predaka od davnina bila su čista srca ljudi u toplim bilogorskim kućama.

Radosne i vedre misli, pjesma i sloga rješavaju zagonetke života, strah, bolest i tugu-mudre zagonetke ZGANJALICE dio su pripovijedanja. Sve bolesti, tegobe, nesloge, tamu, Mrak i Mrakače nadvladat će svjetlo Ljubavi i sjaj Gospodara Svjetla Svetog Mjesta.

Romana Kovačić, mlada spisateljica, napisala je Bilogorsku čaroliju u dva dijela- Prinčeva staza i Vilenjsko igrišće. Knjige smo pronašli u školskoj knjižnici naše škole. Govore o čudesnom svijetu podzemlja, masivnoj mreži korijenja naše Bilogore.

Prinčeva staza

Princ Glođana, nasljednik Jarka, je kod bolesnog oca. (Glođani su zvijeri, rođeni u tamnoj jami. Bili su dobri-čuvari srna i jelena. Promijenila ih je zavist i Coprnice pa su postali prokleti.) Billjkos Uzvišeni govori Princu da ocu nema pomoći. Njegovoj tuzi ruga se stara Coprnica. Nudi mu pomoć, ali Princ

treba donijeti cvijet koji još nije procvjetao kojeg čuvaju vile i treba proći stazu zadataka kroz Svijetle pruge. Coprnica ga pretvara u vilu kako bi, družeći se s vilama, otkrio gdje je crveni cvijet Trojačke

ruže. Vodi ga Vila Pasjeg zuba (te vile nesebično dijele svoja znanja i mudrosti). Na putu ih čeka šumska banda- Mrakači koji se hrane strahom, a vodi ih crni mačak Mici. Micija su namamili mlijekom i pobijedili Mrakače. Dolaze do Svijetlih pruga, one su staze zadataka . Uspješno rješavaju zadatke: 1. Koja je lopta bodljikava? (Jež.); 2. Dva lončića, četiri poklopčića- igra; 3. Dva se brata love a nikad se ne ulove…(kotači)… Vile Pasjeg zuba dovele su ih do božura (drugo ime za Trojačku ružu). Tu je bila crvena zmija. Došlo je do borbe zmije i vile te je vila ranjena. Princu je žao i moli vilu za oprost. Vila mu je rekla da su od početka znale tko je on ali su vidjele da ima dobro srce i da će voditi Glođane u dobrom smjeru.Zlo ne može voljeti,a Princ voli. Iznenada dolazi Coprnica i želi ga prokleti. Ne stigne jer ju vila pretvori u krijesnicu. Vila i Glođan dolaze do oca i on ozdravi.Vila Trojačke ruže je rekla:“ Budi sanjar i vjeruj u nestvarno jer tada nemoguće postaje moguće.“ Zaplesale su vile Bilogore a Princu je namignula njegova vila.

Vilenjsko igrišće

Krijesnica, začarana Coprnica, obilazi šumu- Bilogoru i želi je uništiti. Na Vilenjskom igrišću (skriveno mjesto gdje vile igraju svoje igre, plešu kola, izmišljaju svoje brzalice-čaralice) u sredinu je postavila čarobni napitak za crnog mačka Micija u zdjelici od bilogorske gline. Kad je Mici uronio jezik u zdjelicu, krijesnica (Coprnica) je rasprsnula zaleđenu lokvu gdje je u ledu bila zarobljena coprnica i Mrakači.

Daleko, Vila Ljubica je usnula strašan san. Ona budi Vilu Visibabu. Moraju potražiti Princa jer je Bilogora u opasnosti. Kad vide nepomičnu srnu. Znaju da napadaju Mrakači.

Princ Glođana budi se gladan u Jarku i nađe očevo pismo sa savjetom ako treba pomoć neka duboko u šumi potraži Srebrnolisnu lipu gdje živi Biljkos Uzvišeni. Princu dolazi Vila Visibaba i zajedno kreću u bijelu i škripavu Bilogoru. Vila se pretvara u maglu da ih ne vide Mrakači. Putem su spasili noćnog jagara i njegova psa koje su napali Mrakači. Vila Visibaba poprima svoj oblik pa dolaze do Srebrnolisne lipe. Ulaz je čarobni tobogan na kojem se mogu spustiti samo oni čista srca i duše ili oni koji trebaju pomoć kako bi mogli činiti dobro. Tu su Biljkos Uzvišeni i njegov leteći pas Lili. Biljkos je s kuhačom kraj kotla, a tu su bočice: TABRODO, DANA, BAVLJU.

Zajedno kreću u spašavanje Bilogore. Na Prvom Vilenjskom igrišću, na Svetome mjestu rješavaju zagonetke:

1. U proljeće odmaram te, u ljeto hladim te, u jesen hranim te, u zimi grijem te. -Lugar odgovara da je rješenje DRVO.

2. Daj mi hrane-živjet ću, daj mi vode- umrijet ću. VATRA

U borbi su pobijedili Mrakače. Uspjeli su spasiti Bilogoru. Dok su doručkovali kod Princa Glođana, na drugom kraju šume urlala je ljuto jedna krijesnica.

Vedi- dobri bilogorski divovi

Gledali smo igrani film Anka snimljen prema knjizi Anka Brazilijanka Mate Lovraka (našeg zavičajnog pisca) u kojem su likovi Vedi. Malog i velikog Veda Anka sreće u šumi.


SAZNALI SMO...

U nekadašnjim velikim šumama koje su se od vrhova Bilogore protezale sve do Kalinovca i Ferdinandovca, osim svakakvih zvijeri, živjela su, prema vjerovanju, i neobična bića nalik ljudima.Zvali su se Vedi, svi su od reda bili muškog roda, veliki kao kuća. Pomagali su ljudima. Legenda govori da su divovi Vedi napustili svoja prvobitna naselja i povukli se u bilogorske šume.

Legenda o nastanku Bjelovara

Legenda o nastanku grada Bjelovara kaže da je carica Marija Terezija putovala kočijom ovim krajem. Potrgao se kotač, a majstora kolara nigdje u blizini ... Svidjelo joj se mjesto pa je naredila tu sagraditi grad. Ova kratka legenda bila nam je poticaj...

Stripove su izradili: Lucija V., Lorena K., Iva P. i Luka Ć.


Prgomelje

U školskoj knjižnici, u zbirci priča Kako sam čuvala guske Marije Drobnjak Posavec (koja je radila kao učiteljica u našoj školi) pronašli smo priču o nastanku imena mjesta Prgomelje (gdje je područni odjel naše škole). Zajedno smo je prepričali.

PRGOMELJE

U jednom selu živio je Prgo, pravim imenom Ivan. Dobio je nadimak Prgo jer je silno volio sir u obliku prga i pogaču od kukuruznog brašna. U to vrijeme ljudi su bili siromašni i željni brašna i pogače. Zato je Prgo želio biti mlinar i ništa drugo.

Svi su u obitelji bili tužni jer Prgo nije prihvaćao niti jedno drugo zanimanje. Svi mlinari u okolici su već imali pomoćnike i nisu mogli zaposliti novoga.

Baka je Prgi rekla neka krene niz potok i traži vodenicu. Spakirali su mu sira i pogače pa je Prgo krenuo u svijet. Hodao je danima, po lijepom i ružnom vremenu.

Jednog dana ugledao je lijepu vodenicu. Vidio je vodeničara i njegova dva pomoćnika u borbi s vodom koje je bilo previše. Nisu znali gdje bi je puštali. Prgo je predložio da prekopaju put i puste vodu u šumu. U tome su im pomogli seljani. Zahvalni mlinar želio je nagraditi Ivana. Ivan je samo želio raditi u mlinu. Vrijedno je učio mlinarski posao. Pročulo se da Prgo dobro melje.

„Prgo melje! Prgo melje!“ vikala su njegova sretna braća.

Po tom vrijednom mlinaru selo se i danas zove Prgomelje.

Kraljevac

Čuli smo priču o nastanku imena mjesta Kraljevac (općina Rovišće). Poznato je iz povijesti da je ovdje prolazila stara Kolomanova cesta (Koprivnica-Jagnjedovac- Rovišće). Jednom zgodom, u putovanju, kralj Koloman je jako ožednio. Stanovnici su mu dali vode pa je zadovoljan nastavio putovanje. Tako je mjesto dobilo ime Kraljevac. Sve ostalo je dječja mašta...

Digitalne stripove izradile su : Franka T. Lorena K., Lucija V. i Ella F.

DISEMINACIJA

Rad na projektu je prikazan:

*na web stranici naše škole os-rovisce.skole.hr/roditelji/razredna/m_rovi_e/2_b

*na razrednoj web stranici https://sites.google.com/view/melitina-ucionica/etwinning-projekti/pri%C4%8De-i-legende-moga-kraja

*FB stranica https://www.facebook.com/groups/373453520270181

*cjelokupan rad na projektu roditeljima na roditeljskom sastanku 18. lipnja 2020. i na sjednici Stručnog vijeća RN 6. srpnja 2020.


EVALUACIJA PROJEKTA

Evaluacija je provedena online, MS Forms.

Svi su učenici izrazili zadovoljstvo sudjelovanjem u projektu. Naučili su i raditi u novim aplikacijama. Žele ponovo sudjelovati u takvom projektu.

Evaluacija projekta preko MS Formsa pokazala je veliko zadovoljstvo učenika provedenim projektom. Bio je poučan i zanimljiv. Kao učiteljica vrlo sam zadovoljna rezultatima projekta. Učenici su bili vrlo aktivni, visokomotivirani i proširili su svoja znanja o zavičaju.

https://forms.office.com/Pages/DesignPage.aspx?fragment=FormId%3DFvJamzTGgEurAgyaPQKQkTI6uvO04CdDm3TLgwjp1fVUMkg5RTNXSTZGSjdaTDJPQjY4ODZETVhXTy4u%26Token%3D4407430532d3407fbfde09146fb3ee19

https://forms.office.com/Pages/AnalysisPage.aspx?id=FvJamzTGgEurAgyaPQKQkTI6uvO04CdDm3TLgwjp1fVUMkg5RTNXSTZGSjdaTDJPQjY4ODZETVhXTy4u&AnalyzerToken=Zo3Fk3pw4ZhJVuA91FZ6hQ3fkqD7y6UC


Naš rad na projektu dobio je nacionalnu oznaku kvalitete.


nacionalna oznaka kvalitete Priče i legende moga kraja.pdf