Objavljena znanstvena monografija o srednjovjekovnoj Dubici

U izdanju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Sisačke biskupije i Naklade Breza upravo je iz tiska izašla znanstvena monografija o srednjovjekovnoj Dubici autora izv. prof. dr. sc. Hrvoja Kekeza voditelja znanstvenog projekta „Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije (14.-16. stoljeće)“ (IP-2020-02-8706), i dr. sc. Krešimira Regana, suradnika na istom projetku. Knjiga je rezultat višegodišnjeg istraživačkog rada autora te nosi naslov „Srednjovjekovna Dubica: Orisi grada na obalama rijeke Une“.

Osnovni cilj ove monografije je osvijetliti srednjovjekovnu prošlost, tj. predstaviti i u određenoj mjeri produbiti dosadašnje spoznaje o urbanoj aglomeraciji koja je postojala i koja se razvijala u srednjemu vijeku na prostorima današnjih gradova Hrvatske i Bosanske (Kozarske) Dubice, i to od vremena prvih spomena dubičkog prostora u sačuvanim pisanim povijesnim vrelima početkom 13. stoljeća, sve do 1538. godine i konačnog pada Dubice pod osmansku vlast. Tim činom nije samo završen dugi period kontinuirane osmanske ugroze toga prostora i toga urbanog naselja, već se čitav taj prostor našao i postupno je integriran u drugi političko-teritorijalni entitet – Osmansko Carstvo. To je dovelo do značajnih društvenih, gospodarskih i kulturnih mijena čije se posljedice mogu i danas jasno raspoznati na tome prostoru.

Kako bi se ovo djelo ostvarilo postavljeno je niz istraživačkih pitanja. U prvom je redu definicija geografskog položaja i prometne povezanosti srednjovjekovne Dubice, ali i čitavog donjeg Pounja u srednjemu vijeku. Potom je to kronološki prikaz političke i društvene povijesti Dubice, tj. svojevrsna događajnica dubičke srednjovjekovne prošlosti od početka 13. stoljeća do 1538. godine, tj. pada toga naselja u osmanske ruke. Pri tome će se razmotriti niz događaja i procesa koji su oblikovali dubički prostor od dolaska viteških vojnih redova, prvo templara, a potom i ivanovaca, potom odnos pojedinih velikaša, ali i članova ugarsko-hrvatske vladarske dinastije, naspram toga grada, da bi se prikaz kronologije dubičke prošlosti zaokružio pojavom Osmanlija te postupnim rastom osmanske ugroze tih prostora, razmatrajući istu u širem političkom, vojnom i društvenom kontekstu. Treća velika tema srednjovjekovne dubičke prošlosti jest analiza i naracija o urbanom karakteru, tj. elementima tamošnje urbane aglomeracije. Nakon što se detektiraju ključni elementi srednjovjekovne dubičke aglomeracije, u fokus su stavljeni njeni pojedini elementi, poput dubičke utvrde (castrum Dubica), pravnog položaja i društvene strukture dubičkog naselja, kao i topografija dubičke urbane aglomeracije, a posebna pažnja posvećena je i gradokmetovima (iobagiones castri) dubičke utvrde, kao i položaju i izgledu utvrde, tj. utvrda na prostoru današnje Hrvatske Dubice.

Knjiga je bogato opremljena brojnim ilustracijama poput za ovu prigodu izrađenih mogućih rekonstrukcija pojedinih razvojnih faza tvrdoga grada Dubice, kao i kartografskim prikazima donjega Pounja. Također se u knjizi nalaze brojne reprodukcije izvornog arhivskog gradiva, poput različitih karata, crteža i veduta, što se čuvaju u brojnim, poglavito stranim arhivima i knjižnicama. Recenzenti su joj dr. sc. Marija Karbić i dr. sc. Krešimir Kužić.