Terensko istraživanje - Zelingrad

Dana 27. listopada 2022. godine voditelj projekta, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez, i suradnici na projektu, doc. dr. sc. Valentina Janković, dr. sc. Tomislav Matić i dr. sc. Robert Skenderović, obavili su terensko istraživanje srednjovjekovnog tvrdog grada Zelingrada s ciljem terenskog rekognosciranja i fotodokumentiranja lokaliteta.

Riječ je srednjovjekovnoj utvrdi smještenoj iznad istočnih obronaka Medvednice koja se prvi puta spominje u jednoj ispravi iz 1295. godine. Riječ je o ispravi koja potvrđuje kako je Ivan, sin palatina Dionizija, darovao Nepešu Pavlu i sinu njegova brata Fabijanu za njihove vjerne službe. Tom se prigodom spominje Pavao Čurkan, kaštelan tvrdoga grada Zeline.

U to doba Zelingrad je bio kraljevski posjed. Ostao je to sve do 1326. godine, kada ga je kralj Karlo Robert darovao magistru Nikoli od Ludbrega za njegove zasluge. Utvrda je ostala u vlasništvu njegovih potomaka do izmaka 14. stoljeća, tj. do 1397. godine, kada je grad prešao obitelji Bičkele (Bychkele). Ta je obitelj gospodarila Zelingradom sve do kraja 15. stoljeća, kada je obitelj izumrla, pa je po ženidbenoj vezi prešao moćnoj obitelji Zapolja. U prvoj polovici 16. stoljeća za Zelingrad su se otimali pristalice kralja Ferdinanda I. Habsburgovca i protukralja Ivana Zapolje. Tijekom 16. stoljeća gradom su gospodarili članovi obitelji Kaštelanović i Kerečeni . Upravo ovi posljednji konačno su napustili Zelingrad početkom 17. stoljeća, pa se ta utvrda već 1640. godine spominje kao napuštena.

Zelingrad se nalazi na sjeveroistočnim obroncima Medvednice, oko pet kilometara zapadno od grada Svetog Ivana Zeline. Mikrolokacija na kojoj se nalazi Zelingrad pomno je odabrana. Naime, ovo utvrđenje smješteno je na vrhu strmoga brijega kojemu se najjednostavnije može prići sa sjeverne strane. No taj je prilaz u srednjem vijeku bio branjen jarkom koji je odvajao kompleks tvrdoga grada od povišenog platoa.

Čitav prostor Zelingrada opasan je obrambenim zidom na sjeveroistočnom dijelu kojega se nalazi okrugla obrambena polukula. U njoj je sredinom 20. stoljeća pronađena kamena ploča s natpisom koji svjedoči da je 1535. godine, u vrijeme kaštelana Jurja Kerhena, tvrdi grad bio ponovno obnovljen, tj. dodatno utvrđen. Odmah do nje je sjeverna ulazna polukula. Na zapadnoj strani kompleksa nalazi se čvrsta višekutna građevina, a istraživači se slažu kako je to palas, tj. stambeni objekt gospodara tvrdoga grada. Na palas se naslanja južni obrambeni zid uz koji je jedna pomoćna građevina u kojoj se nalazi drugi ulaz u tvrdi grad. Na samom jugozapadnome uglu još je jedna obrambena polukula.

Palas je jedan od bolje sačuvanih dijelova tvrdoga grada Zelingrada te je bio podijeljen na dva dijela. Stambeni dio sastojao se od dviju prostorija u visini do tri kata, a na njega se nadovezalo unutarnje dvorište.

Ispred palasa je razmjerno prostrano vanjsko dvorište omeđeno zidovima. Na dvorištu su vidljivi ostaci dvaju objekata. Za manji se može tvrditi kako je riječ o nekadašnjoj radionici. Naime, tijekom arheoloških iskapanja ondje su pronađeni kalupi za lijevanje tanadi i veća količina čavala. Temelji druge veće zgrade nalaze se u južnome dijelu vanjskog dvorišta i u njoj je bio drugi ulaz u kompleks tvrdoga grada.