Terensko istraživanje - Visuć na Cetini

Dana 14. travnja 2023. godine dr. sc. Krešimir Regan, suradnik na projektu, obavio je terensko istraživanje utvrde Visuć na Cetini sa ciljem osnovnog rekognosticiranja i komparativne analize. Riječ je o tvrdom gradu na rijeci Cetini, smještenom 3,5 km istočno od Omiša, odnosno 5 km uzvodno od njega. U izvorima nema podataka o vremenu gradnje utvrde, koja se prvi put spominje 1324. Pretpostavlja se da su je na mjestu kasnoantičke ili bizantske utvrde podignuli knezovi Bribirski radi nadzora plovidbe na rijeci Cetini, koja je plovna do podnožja utvrde, gdje su se razvili manja luka i trgovište. U borbama koje su izbile za njihovu baštinu nakon političkoga i vojnoga sloma 1322.,Visuć je nakratko osvojio bosanski ban Stjepan II. Kotromanić, ali ga je prije 1353. bio primoran vratiti hrv.-ug. kralju Ludoviku I. Anžuvincu. U kraljevskim rukama Visuć je ostao do raspada Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva usred prijestolnoga rata, koji je trajao potkraj XIV. i poč. XV. st., tijekom kojega ga je bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić osvojio uz pomoć hrvatskih plemića. Ubrzo je Visuć prešao u posjed Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a nakon njegove smrti 1416. Hrvojeva udovica Jelena Nelipić prepustila ga je V. svojemu bratu knezu Ivanišu Nelipiću. Iako su nakon Ivaniševe smrti 1434. Visuć naslijedili njegova kći Katarina i njezin suprug Ivan V. Frankopan, 1437. oduzeo im ga je hrv.-ug. kralj Sigismund Luksemburgovac i dao na upravu Talovcima. No već 1440. Visuć s okolicom zaposjeo je herceg Stjepan Vukčić Kosača. Nakon Stjepanove smrti 1466. tvrdi grad naslijedio je njegov sin Vlatko Hercegović Kosača, koji ga je 1478. prepustio Mletačkoj Republici da ne padne u ruke Osmanlija. S obzirom na važnost te utvrde na putu prema Omišu, Mlečani su je u nekoliko navrata obnavljali (1481., 1488). Napuštena je potkraj XVII. st. ili poč. XVIII. st. kad je mletačko-osmanska granica okončanjem Morejskoga rata (1684–99) pomaknuta duboko u dalmatinsko zaleđe. – Ostatci Visuća nalaze se na kamenoj stijeni, koja se poput zuba strmo uzdiže iznad lijeve obale Cetine, oko 2 km sjeverozapadno od naselja Podašpilja i nedaleko od Radmanovih mlinica. Konfiguracija terena na kojem je Visuć podignut uvjetovala je njegovu visinski vrlo razvedenu kompoziciju, tako da se njegovi ostatci šire od vrha prema podnožju kamene stijene u obliku nepravilna trokuta. Opseg utvrde iznosi oko 850 m. Ulaz u utvrdu nalazio se na sjeveroist. strani, gdje je iskorišten procijep u živoj stijeni, dok je središnja građevina, cijeloga kompleksa bila snažna branič-kula kvadratnoga tlocrta skošenoga podnožja, ostatci koje leže na najvišoj točki utvrde.