Terensko istraživanje - Trsat

Dana 12. rujna 2023. godine dr. sc. Krešimir Regan, suradnik na projektu, sa ciljem komparativne analize obavio je terensko istraživanje lokacije srednjovjekovnog tvrdog grada Trsata. Riječ je o srednjovjekovnom tvrdom gradu smještenom na brdu iznad Sušaka i Rijeke, u istoimenoj gradskoj četvrti Rijeke. Sagradili su ga knezovi Krčki (Frankopani) u XIII. st. na mjestu prapovijesne japodske gradine Darsata. S obližnjim Grobnikom pogranična je utvrda prema Svetom Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti. U dokumentima se prvi put spominje 1288. u Vinodolskom zakoniku, kad se nalazi u sklopu nekadašnje Vinodolske županije. U posjedu knezova Krčkih (Frankopana) Trsat je bio od 1225. do prve pol. XVI. st., uz kraći prekid poč. XV. st., kad je u rukama grofova Celjskih kao dio miraza Elizabete Frankopan, koja se udala za Ulrika II. U podjeli frankopanskoga posjeda na sastanku u Modrušu, Trsat je naslijedio Martin IV. Frankopan. Kako nije imao nasljednika, namjeravao je bratu Stjepanu III. (II.) i njegovu sinu Bernardinu Ozaljskomu ostaviti Trsat i Novi te najvjerojatnije Hreljin i Drivenik u Vinodolu, a oni su 20. VII. 1475. potvrdili sve Martinove darovnice franjevcima i pavlinima na Trsatu i u Novom. Nakon što mu je 1479. brat Ivan VII. ml. zauzeo Novi i Bribir, Martin je na samrti baštinikom svojih posjeda odredio hrv.-ug. kralja Matiju Korvina, koji je 1480. preuzeo Martinov dio Vinodola. U kraljevskom posjedu Trsat je bio do 1508., kad su ga zaposjeli Mlečani, koje je 1509. protjerao Bernardin Frankopan uz pomoć bana Andrije Bota. Od 1529. Trsat se nalazio pod upravom vojnih namjesnika u službi Habsburgovaca, od XVII. st. pod krajiškom upravom te upravom vojnih namjesnih kapetana grada Rijeke, a 1826. kupio ga je austrijski podmaršal Laval Nugent-Westmeath i obnovio u historicističkom stilu prema nacrtima mletačkoga arhitekta i kipara Giacoma Paronuzzija. – Trsat leži na uskom trokutastom zaravanku kojim završava s triju strana strmo brdo što se uzdiže nad kanjonom rijeke Rječine, nedaleko od njezina ušća u more. To je velik kompleks trapezoidnog tlocrta, dimenzija 180 m × 104 m, vrhom okrenut prema zapadu. Sastoji se od jezgre u zap. dijelu te prostrana utvrđenoga predgrađa u središnjim i ist. dijelovima kompleksa. Dok su se od predgrađa očuvali neznatni ostatci bedema i okrugle kule u sjeveroist. vrhu, jezgra Trsata gotovo je u cijelosti očuvana. To je bila manja utvrda trokutasta tlocrta, unutarnjim bedemom podijeljena na dva dijela. Čitavom zap. polovicom jezgre dominiraju ostatci prostrana trokrilnoga palasa, nedavno obnovljena, koji se sa sjeveroist. strane oslanja na branič-kulu. To je masivno zidana višeetažna građevina višekutnoga tlocrta, skošenih stranica, koja je u Nugentovoj obnovi temeljito pregrađena. Tada su u cijelosti uklonjene unutarnje etaže, izgrađeno je novo zidano stubište, a na vrhu kule podignuto je krunište. U prostor palasa ulazi se kroz staru ulaznu kulu na jugoist. uglu tog dijela kompleksa. Ist. polovica jezgre nekadašnje je unutrašnje dvorište, u koje se ulazi kroz manju kulu kvadratnoga tlocrta na juž. kraju ist. bedema. Bedemi jezgre branjeni su i dvjema kulama polukružna ili ovalna tlocrta. Prva od njih nalazi se na sjeveroist. uglu jezgre, a druga posred juž. bedema, stoga se naziva juž. kulom. Tik uz nju nalazi se drugi ulaz u jezgru, kojemu se izvorno pristupalo drvenim podiznim mostom. U dvorištu jezgre sagrađen je uza sjev. bedem mauzolej obitelji Nugent u obliku manjega grčkoga hrama. Tijekom istraživanja obavljena su osnovna terenska rekognosticiranja i fotodokumentiranja.