Terensko istraživanje - Stari grad Sisak

Dana 23. studenoga 2022. godine voditelj projekta, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez, i suradnici na projektu dr. sc. Krešimir Regan i Matea Jurić, mag. hist., obavili su terensko istraživanje Starog grada Siska s ciljem rekognosciranja i fotodokumentacije lokaliteta.

Stari grad Sisak renesansni je kaštel čiju je gradnju Zagrebački kaptol, uz dozvolu hrvatsko-ugarskog kralja Ferdinanda I., započeo 1544. godine, a čitava utvrda dovršena je 1549. godine. Stari grad nalazi se oko 2 km jugoistočno od središta Siska, na poluotoku Toplici kojeg sa sjeveroistočne strane omeđuje rijeka Sava, a s jugozapadne strane rijeka Kupa. Izvorno su kule i bedemi utvrde bili bez krova, no ubrzo su sagrađeni nad kulama, dok je nakon 1552. između savske i kupske obale prokopan duboki jarak. Svoju posljednju veću nadogradnju sisački je Stari grad doživio između 1587. i 1591. kada je s njegove sjeverne strane bilo dograđeno vanjsko dvorište trokutastoga oblika s četverokutnom kulom u svome vrhu, tako da je ova nizinska fortifikacijska dobila svoj konačni tlocrt u obliku romba, podijeljenog bedemom na jezgru i utvrđeno dvorište. Nakon što je obnovljen i proširen, sisački Stari grad postao je jednom od najvažnijih hrvatskih protuosmanskih utvrda, zbog čega ju je osmanski vojskovođa Hasan paša Predojević opsjedao čak tri puta 1591., 1592. i 1593., da bi 22. VI. 1593. doživio konačan poraz u presudnoj bitci za obranu Siska i čitavog Hrvatskog kraljevstva.

Nakon što je osmanska granica u Velikom (Bečkom) ratu za oslobođenje (1683-99), prebačena na Unu, Stari grad izgubio je svoju prvobitnu funkciju. Bio je sjedištem vlastelinstva Zagrebačkog kaptola, koji je u skladu s njegovom novom ulogom pregradio utvrdu. Pod vlašću zagrebačkog kaptola Stari grad je do 1872., uz prekid od 1672. do 1682. kada je bio oduzet Kaptolu i uključen u Vojnu krajinu, te od 1784. do 1785. kada je služio kao zatvor. Tijekom XVII. st. na bedemima jezgre dograđene su prostorije drugog kata i pokrivene krovom. Tijekom XIX. st. služio je kao trgovačko skladištem, a za bosansko-hercegovačkog ustanka 1878. služi kao bolnica. Do 1898. bio je pokriven šindrom, a potom crijepom. Naposljetku je 1941. grad Sisak preuzeo upravu nad utvrdom, koja je potkraj II. svj. rata teško stradala u savezničkom bombardiranju. Tako oštećen Stari grad neko je vrijeme služio kao gradska ubožnica što je dodatno devastiralo utvrdu. Pripreme za njegovu obnovu započele su 1954., a sama obnova započela je 1961. U potresu 2020. Stari je grad značajno je stradao.

Terenska ekipa fotodokumentirala je sadašnje stanje utvrde, koristeći se i snimcima iz zraka.