Terensko istraživanje – Bosiljevo i Zvečaj

Dana 24. siječnja 2024. godine prof. dr. sc. Hrvoje Kekez, voditelj projekta, te dr. sc. Krešimir Regan, dr. sc. Robert Skenderović, dr. sc. Branimir Brgles, doc. dr. sc. Tomislav Matić i doc. dr. sc. Valentina Janković Barbarić, suradnici na projektu obavili su terensko istraživanje utvrde Bosiljeva i istoimenog posjeda, kao i utvrde Zvečaj. Osim navedenih utvrda, u fokusu istraživanja bile su i pozicije srednjovjekovnih crkava u Liplju i Lešću. 

Sa jedne strane, Bosiljevo je tvrdi grad i poslije dvorac na samom ulazu u Gorski kotar, uz istoimeno čvorište na autocesti Zagreb–Rijeka, 27 km jugozapadno od Karlovca. U dokumentima se prvi put spominje 1461., kad je u posjedu Bartola Frankopana Tržačkoga. U rukama njegovih potomaka utvrda je sve do sloma zrinsko-frankopanske urote 1671. Tijekom toga razdoblja Osmanlije su u nekoliko navrata poharali njegovu okolicu (1582., 1583., 1602. i 1645). God. 1671. Bosiljevo je opljačkano po nalogu karlovačkoga zapovjednika generala Johanna Josepha Herbersteina. Potom je utvrda bila u posjedu Ugarske dvorske komore, a od 1684. njezinim su gospodarima postali Erdődyji. Ženidbenim vezama Bosiljevo je 1710. prešlo u posjed Auersperga, koji ga zalažu 1757. Ignjatu Vojkoviću, potom 1759. i prodaju njegovoj supruzi Ani Mariji de Poczi. Bosiljevo je i drugi put dospjelo u posjed Auersperga, a oni ga 1826. ponovno prodaju grofu i maršalu Lavalu Nugentu, koji ga je temeljito obnovio u historicističkom stilu. Njegova ga je unuka Ana 1910. prodala. Potom je dvorac promijenio nekoliko vlasnika, a već 1911. kupio ga je riječki veletrgovac Ante Cosulich de Pećine iz Sušaka. Tada je dvorac temeljito obnovljen, a pritom se nije štedjelo s ulaganjima. Od obitelji Cosulich dvorac su 1948. kupili Marko Ukić i Ante Vlahov, no kratko su mu bili vlasnici jer ga je tadašnja vlast konfiscirala. Potom je u dvorcu neko vrijeme bio starački dom, a od poč. 1960-ih pa sve do 1980-ih bio je ugostiteljski objekt s restoranom i prenoćištem. God. 1996. u zakup ga je na 100 godina uzeo poduzetnik Siniša Križanac iz Pregrade, no zbog složenih vlasničkih odnosa taj je zakup propao. Otad je dvorac bez funkcije. – Nekadašnji tvrdi grad, odnosno dvorac sagrađen je na kamenoj stijeni oslonjenoj na ist. padinu brda Gilin, koja se sa sjeveroist. strane strmo ruši do izvora i potočića u ravnici. Zbog oblika stijene Bosiljevo ima izdužen trokutast tlocrt, dimenzija 76 m × 50 m. Njegov najstariji dio kvadratna je branič-kula i višeetažni palas u sjev. uglu dvorca, koji se naslanja na kulu s juž. strane. U kasnijim pregradnjama i proširenjima južno od branič-kule i palasa sagrađen je novi, blago u smjeru juga ispupčen bedem, branjen trima kulama, od kojih su južna i istočna imale kružni, a jugozap. kula višekutni tlocrt. U njoj se nalazila kapelica sv. Ane. Posred nekadašnjega sjeveroist. bedema izvorno se nalazila manja pravokutna polukula. Ulaz u Bosiljevo bio je na jugoist. bedemu, a pristupalo mu se podiznim mostom preko čardaka, dijelom podzidanoga. U historicističkoj obnovi čardak je uklonjen, a umjesto njega sagrađena su nova vrata omeđena dvama tornjićima. U historicističkoj su pregradnji na zap. bedem dograđene nove stambene građevine, koje su povezale nekadašnju branič-kulu i palas u jedinstvenu cjelinu.

S druge strane, Zvečaj je renesansni kaštel u naselju Donjem Zvečaju, na lijevoj obali Mrežnice, 7 km jugozapadno od Duge Rese i 13 km jugozapadno od Karlovca. Neki istraživači drže da su najstariju utvrdu na mjestu kaštela sagradili pripadnici plemićke općine zvečajske i grabarske. Utvrda se u dokumentima prvi put spominje 1414. kao plemićki pridjevak banskoga povjerenika Damjana, sina Andrije od Zvečaja. Nakon što su Zvečajski između 1460. i 1481. izumrli, hrv.-ug. kralj Matija Korvin darovao je zvečajski posjed Nikoli Frankopanu. Njegov je unuk Bernardin Frankopan Ozaljski na mjestu starije utvrde potkraj XV. st. ili poč. XVI. st. sagradio kaštel. U rukama njegovih nasljednika Zvečaj je bio do 1562., kad ga je na temelju ugovora o međusobnom nasljeđivanju stekao Nikola IV. Zrinski Sigetski. Na temelju nagodbe Nikola IV. predao je Zvečaj 1580. knezovima Frankopanima Tržačkim, u rukama kojih je kaštel bio sve do propasti zrinsko-frankopanske urote (1671). Tada su ga zauzele krajiške postrojbe pod zapovjedništvom karlovačkoga generala I. J. Herbersteina, koji ga je pripojio Karlovačkomu generalatu. Kaštel je 1777. velikim dijelom razrušen, a s njegovim kamenim materijalom građena je Jozefinska cesta. Tada je ostao očuvan samo prizemni dio kaštela prema rijeci Mrežnici, koji je poslije porušen, a na njegovu mjestu podignuta je stambena kuća. – Ostatci kaštela leže na kamenoj litici koja se strmo obrušava u korito rijeke Mrežnice. Sam kaštel manja je utvrda nepravilne trokutaste osnove, dimenzija oko 72 m × 27 m, vrhom okrenutim prema sjeveru, gdje se nalazila kula polukružnoga ili potkovičastoga tlocrta. Još jedna takva kula nalazila se na sjeveroist. bedemu. U središtu kaštela stajala je visoka branič-kula kružna tlocrta, koja je 1639. bila pokrivena strmim stožastim krovom. Kaštel je s juž. strane štitila litica, dok je sa sjeverozapadne i sjeveroist. strane bio branjen dubokim obrambenim jarkom. U kaštel se ulazilo drvenim stubama do drvene promatračnice izvan sjeverozap. bedema, a odande se s prvoga kata ulazilo u unutrašnjost utvrde preko drvenoga podiznoga mosta.

Tijekom istraživanja obavljena su osnovna terenska rekognosticiranja i fotodokumentiranja.