Dana 19. studenog 2021. godine voditelj projekta Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije (14.-16. stoljeće), izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez i suradnici na projektu, dr. sc. Robert Skenderović, dr. sc. Branimir Brgles i Matea Jurić, mag. hist., u sklopu terenskog istraživanja posjetili su područje Banovine i donjeg Pounja. Prilikom istraživanja posjetili su tvrde gradove Gvozdansko i Zrin pri čemu su ustvrdili trenutno stanje proučavanog terena, uočili i raspravili promjene koje utječu na stanje navedenih lokacija te uz pomoć povijesnog konteksta dobili uvid o potrebi daljnjeg istraživanja ovih utvrda.

Utvrda Gvozdansko nalazi se u podnožju Zrinske gore, u naselju Gvozdansko, na pola puta između današnje Petrinje i Dvora. Svojim je smještajem osigurala status jednog od važnijih središta obrane od osmanlijskih nasrtaja na unutrašnjost kasnosrednjovjekovnog i ranonovovjekovnog Hrvatskog Kraljevstva. Sagradila ju je obitelj Zrinski u 15. stoljeću, a prije nego je postala obrambena utvrda služila je kao kovnica, topionica i ljevaonica novca, dok je u 16. stoljeću hrvatski ban Nikola III. Zrinski u Gvozdanskom držao i rudnik srebra i olova. Novac pronađen na području Gvozdanskog čuva se u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Danas je do utvrde Gvozdansko teže doći s obzirom na to da je smještena na brežuljku s desne strane rijeke Žirovice, a koji je zbog vegetacijskog stanja teže prohodan. Unatoč strmom usponu i bujnoj vegetaciji, terenska je ekipa uspješno svladala prepreke i uspjela doći do utvrde. Ostatci utvrde pokazuju nekoliko arhitektonskih cjelina djelomične očuvanosti. Vrh brda na kojem je smještena utvrda ravan je plato trapezastog oblika, omeđen zidinama, a vidljiva su i mjesta na uglovima na kojima su stajale četiri kružne kule. U Gvozdansko se ulazilo kroz manju četvrtastu kulu. Najbolje sačuvani dio ove utvrde svakako je njezina kružna branič-kula koja se nalazi unutar dvorišta i brani njezin najizloženiji dio. Fotodokumentacijom terenska je ekipa zabilježila trenutno stanje utvrde Gvozdansko i donijela zaključke o olakšavanju pristupa utvrdi, kao i o njezinom iznimnom geostrateškom i povijesnom značaju.

Utvrda Zrin srednjovjekovna je utvrda smještena na obroncima Zrinske gore, a nadvija se nad istoimenim selom. Pripada današnjoj općini Dvor. Utvrda Zrin prepuna je bogate povijesti, a od svojih gospodara najznačajnija je po hrvatskim plemićkim obiteljima Babonića i Šubićima Bribirskim koji su prema utvrdi i naselju dobili ime Zrinski. Sama utvrda izgrađivana je nekoliko stoljeća, a na oko predstavlja tipičan primjer srednjovjekovne obrambene utvrde. Ostatci tvrdog grada Zrina nalaze se na južnim padinama Zrinske gore, na vrhu s triju strana strmog brežuljka, a predstavljaju jedan od najvećih srednjovjekovnih obrambeno-stambenih kompleksa u Hrvatskoj koji je uspio sačuvati svoju strukturu do danas. Utvrda se pruža pravcem sjever-jug, a i danas su vidljivi njezina jezgra koja zauzima gotovo čitavu površinu utvrde, dvorište poligonalnog oblika, bedemi, glavni ulaz, troja vrata i južna branič-kula. Branič-kula te ulaz u utvrdu najočuvaniji su dio srednjovjekovnog Zrina. Iako su konzervatorski radovi na utvrdi Zrin u tijeku, terenska je ekipa uočila kako niti ovaj vremeniti srednjovjekovni tvrdi grad nije ostao imun na posljedice Petrinjskog potresa iz prosinca 2020. godine. Dio branič-kule otkrhnut je te je vidljiv procijep na zidu iznad spomen ploče Nikoli Šubiću Zrinskom, a moguće je došlo i do odrona dijela materijala sa samih bedema utvrde što je zabilježeno fotografijama. Također, terenska je ekipa posjetila i lokacije dvaju zrinskih crkava - crkve Našašća Svetog Križa koja se nalazila u zrinskom trgovištu i crkvu sv. Marije Magdalene (sv. Margarete) na sjeverozapadnom rubu Zrina.

Uz utvrde Zrin i Gvozdansko, suradnici projekta na svom su proputovanju kroz Banovinu posjetili i naselje Gora u kojoj se nalazi srednjovjekovna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, teško oštećena u razornom potresu. Crkva i njezino stanje fotografirani su i zabilježeni u zapisniku terenskog istraživanja.