Dr. sc. Krešimir Regan sudjelovao na znanstvenoj konferenciji u Đakovu 

U četvrtak i petak 30. studenog i 1. prosinca 2023. u Đakovu je održana znanstvena konferencija„Kontinentalna Hrvatska: povijesni aspekt, aktualnosti i perspektive u budućnosti“ u suorganizaciji Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Đakovu, Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti iz Osijeka, Instituta za istraživanje migracija, Instituta za turizam, Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Filozofskog fakulteta u Osijeku, Ekonomskog fakulteta u Osijeku, Veleučilišta u Virovitici, Veleučilište u Karlovcu, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Filozofskog fakulteta u Mostaru, Veleučilišta PAR u Rijeci i Veleučilišta Nikola Tesla Majuru. Na konferenciji je dr. sc. Krešimir Regan održao plenarno izlaganje naslovljeno „Protuosmanska obrana  Kraljevine Slavonije. Studija slučaja: tvrdi grad Perna“.

Sažetak izlaganja:

Perna je tvrdi grad (castrum) ruševine kojeg se nalaze kraj istoimenog naselja, oko 10 km zapadno od Topuskog i 9 km južno od Vrginmosta. U literaturi se još naziva Pernik. Nema podataka o gradnji, a u dokumentima se prvi put spominje tek 1494. godine. Podignut je u nepoznato doba u istoimenom naselju, koje je 1225. od ondašnjeg hercega Bele (poslije kralj Bela IV). dobilo povlastice slobodnoga kraljevskog grada. Sudeći prema materijalnim ostatcima arhitekture, vrlo je izgledno da se gradnja jezgre peranske utvrde kao manjeg romaničkog tvrdog grada kastelne osnove dogodila tijekom XIII. ili XIV. st. Do kraja XIV. ili početka XV. st. Perna je bila pod izravnom vlašću ugarsko-hrvatskih kraljeva, odnosno nositelja njihove vlasti u Slavoniji (Babonići, slavonski ban Mikac Prodavić i njegovi nasljednici na banskoj časti). Između 1397. i 1436. godine ugarsko-hrvatski kralj Sigismund Luksemburgovac darovao je Pernu jednom ogranku plemićkog roda ili zajednice plemića Šubića iz Bribira, koji će po posjedu i utvrdi nositi plemićki pridjevak. Nakon što je Perna u nekoliko navrata stradala u osmanskim napadima (1548., 1558., 1562. i 1578.), Dvorsko ratno vijeće donijelo je 1584. odluku da se peranska utvrda napusti. Nakon oslobođenja od Osmanlija Perna nije bila vraćena vlasnicima, već je stavljena pod vojnokrajišku upravu. Što se potom događalo s utvrdom, nije poznato osim da je prije 1774. ona bila napuštena. Ostatci Perne nalaze se na krajnjim istočim padinama Petrove gore, na niskom kamenom brdu zvanom Gradina što se strmo uzdiže iznad zaselka Suha Perna, neposredno iznad potoka Pernica. To je bila srednje velika utvrda višekutnog tlocrta u obliku kriške limuna, dimenzija oko 90 m x 50 m. Sastojala se od zasebno utvrđene jezgre (utvrđenog palasa) na najvišoj jugoistočnoj strani utvrde, te prostranog utvrđenog dvorišta koji opasuje jezgru s tri strane. Glavni ulaz u Pernu nalazio se na jugozapadnoj strani, a činilo ga je manje utvrđeno predvorje kvadratnog tlocrta. Odavde je put vodio uzbrdo u smjeru sjeveroistoka do drugog utvrđenog predvorja, kojim se pristupalo jezgri. Jezgra Perne bila je manji utvrđeni stambeni kompleks pravokutnog tlocrta.