Dr. sc. Krešimir Regan sudjelovao na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji u Mostaru 

Od 8. do 9. lipnja u Mostaru je održan znanstvena konferencija pod nazivom Naučna/Znanstvena konferencija Fortifikacije i vojne komunikacije na tlu Bosne i Hercegovine od antike do 1918. godine u organizaciji Arhiva Hercegovačko neretvanskog kantona 7 županije te suorganizaciji Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta »Džemal Bijedić« u Mostaru i udruženja za modernu historiju. Na konferenciji je dr. sc. Krešimir Regan održao izlaganje naslovljeno   »Unski limes. Utjecaj reljefa na protuosmansko organiziranje obrane Zagrebačke županije (XV. – XVI. st.)«.

Sažetak izlaganja

Tijekom čitavog razvijenog i kasnog srednjeg vijeka te ranog novog vijeka rijeka Una imala je ključnu ulogu u povezivanju istočne obale Jadrana i Panonske nizine, odnosno srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske i Dalmacije s Banovinom i Kraljevinom Slavonijom te Kraljevinom Ugarskom. Stoga ne čudi da su za njezin nadzor izgrađene brojne utvrde. Taj je važan prometni pravac prolazio kroz niz hrvatskih i slavonskih županija. Najveća među njima bila je Zagrebačka županija, u sklopu koje su se nalazili veliki dijelovi srednjeg i donjeg Pounja na potezu od Bihaća pa sve do Dubice. Na njezinim istočnim granicama je u XVI. st., poslije pada Jajačke banovine pod osmansku vlast 1527. godine, organizirana glavna protuosmanska linija obrane hrvatskih zemalja.

Isprva je to područje u razvijenom srednjem vijeku bilo branjeno tek malobrojnim tvrdim gradovima (castrumi) smješteni na obroncima Petrove i Zrinske gore ili uz obale rijeke Une. Takvo stanje održalo se do potkraj XV. st. i prve polovice XVI. st., kada se zbog osmanske prijetnje  podiže niz renesansnih kaštela. U duhu renesansne obrambene arhitekture usporedno se obnavljaju stari tvrdi gradovi (castrumi), dok se nekadašnja neutvrđena naselja opasuju sustavima bedema i obrambenih jaraka. Do polovice XVI. st. će se stare i nove utvrde povezati u sustav obrambenih građevina i kompleksa raspoređenih prema konfiguraciji terena, odnosno u unski »limes« kao preteče Hrvatske vojne granice ili krajine.

Zahvaljujući unskom »limesu« Zagrebačka županija postala je ključnim područjem u obrani preostalih slobodnih dijelova onodobne Hrvatske, a u širem smislu glavnim protuosmanskim branikom susjednih habsburških zemalja, osobito Kranjske (danas središnji i južni dijelovi Slovenije). Mada su Osmanlije tijekom posljednje četvrtine XVI. st. probile ovu liniju, njezino uporno višedesetljetno branjenje omogućilo je da se u njezinoj pozadini, na zapadnim obroncima Petrove i Zrinske gore te na obalama rijeke Kupe izgradi nova protuosmanska linija, na kojoj je 1590-ih zauvijek zaustavljeno širenje Osmanskog Carstva prema Zapadu.

Stoga je osnovni cilj ovoga rada prikazati cjeloviti razvoj unskog »limesa« u srednjem i prvom stoljeću novog vijeka te predstaviti i u određenoj mjeri produbiti dosadašnje spoznaje o fortifikacijskim građevinama i kompleksima, koji su tvorili taj sustav.

Iz tog razloga će se ovo izlaganje baviti unskim »limesom« kroz nekoliko skupina pitanja, odnosno istraživačkih tema. Prva se istraživačka tema bavi strogo geografskim definiranjem istraživanog prostora te utjecajem njegovih reljefnih karakteristika na obrambene aktivnosti tijekom stoljeća. Iduća se istraživačka tema bavi kronološkim razvojem unskog »limesa« od početaka izgradnje prvih srednjovjekovnih utvrda u XII. st. pa sve do kraja XVI. st. Treća i posljednja istraživačka tema bavi se tipovima utvrđenja koja su činila unski »limes«, te njihovim užim i širim geostrateškim značajem.