Povijest mačkaranja

Poklade, maškare, mesopust, poklad, bušari, šafingari, fašnik, pust, karneval... Sve su to nazivi za razdoblje nakon Nove godine, do Čiste srijede ili Pepelnice.

U to vrijeme svatko ima priliku postati netko drugi, nešto drugo – ratnik, princeza, pčelica, jagoda, perilica rublja, svemirski brod...

Narod od pamtivjeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa. U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama – Saturnalije, Luperkalije i Siječanjske kalende u kojima je prisutan utjecaj Dionizova kulta. Te poganske običaje Crkva je nastojala kristijanizirati pa je to razdoblje nazvala svetom dvanaestodnevnicom. Poganske maškare su se potom odvijale u vremenu koje im je ostalo između Bogojavljenja i korizme.

Načini maskiranja

U narodu su neki načini maskiranja prerasli u tradiciju. To su: preodijevanje muškaraca u žene i obrnuto, maske Cigana, crnaca, različitih građanskih, crkvenih ili vojničkih zvanja, kao i maske životinja i čudovišta. U našim selima te su maske nastale pod utjecajem građanskih pokladnih maskerada. Danas su one uobičajene u svim okružjima.

Predugo bi bilo govoriti o podrijetlu građanskih maskenbala, ali bitno je istaknuti da je prvobitno značenje karnevalskih tradicija zaštitno – zastrašivanje demona, zlih sila, duhova kako bi ih se odaljilo od ljudi, stoke, stanova itd. Mi danas ne razmišljamo o prvotnome značenju karnevala i pokladnoga maskiranja, ali ono postoji u našoj blizini manje ili više prisutno. Za sam naziv karneval postoji nekoliko tumačenja – može mu izvor biti u latinskom pokladnom uzviku "Carne vale!" Koji znači "Zbogom meso!" ili od latinskoga carrus navalis što znači lađa na kolima, koja se nekada vozila po srednjoj Europi u pokladnim povorkama.

U pokladama, karnevalu, uočljiv je lik Karnevala koji je u naše krajeve stigao iz zapadno europskih zemalja. To je figura izrađena od slame, dronjaka, staroga odijela, a naziva se karneval, krnjo (Dalmacija), pust (Istra i Primorje) i slično. Uz njega su stalno i određena lica: obično sudac, krvnik, branitelj, tužitelj i drugi – s primjerenim grotesknim maskama, koji ga prate i na nekom, tradicijom utvrđenom mjestu, izvode "dramatski" prikaz – suđenje tome "zlotvoru". Nakon "suđenja", karneval se svečano utopi, objesi ili spaljuje.

Ovaj običaj, za koji se na zna kada je došao u naše krajeve, objašnjava se redovito kao pobjeda nad zimom, nevoljama, oskudicom i svim ostalim nedaćama koje su utjelovljene i uništene u figuri Karnevala.

Poklade, maškare, karneval, fašnik, mesopust, a koja se vjerovanja vežu uz ovu tradiciju?

Jedna od karakteristika pokladnih, karnevalskih ophoda jest buka. Buka se može proizvoditi na različite načine, a proizvode je najčešće veće ili manje grupe maskiranih osoba. Najpoznatije takve grupe su zvončari u Kastavštini, buše u Baranji, bušari u Vojvodini i Slavoniji, mačkare... No, zvončari su najprepoznatljiviji po svome izgledu – oni nose kožuhe od ovčje kože, a na glavi maske s velikim nosom, raljama, jezikom, rogovima itd. U rukama su im najčešće toljage, a oko pojasa nose zvona pomoću kojih stvaraju buku.

___________

Rituali i vjerovanja

U nekim se krajevima kontinentalne Hrvatske, grupe ljudi maskiraju kao orači i sijači koji plugom "zaoravaju“ i potom "siju“ rasipajući kukuruz, proso ili pepeo iz vreće po seoskim ulicama ili dvorištima, za što ih domaćini nagrade slaninom, jajima, vinom... U sličnoj varijanti, ovi orači plugom prave "brazdu“ okolo čitavog sela, kao svojevrstan ritual obrane od zaraza ljudi i životinja. Osim simboličnog oboravanja ljudskom zapregom, u literaturi se navode i drugi rituali za bolji urod kao primjerice pucanje na voćke, vješanje svinjskih laloka na rašljaste grane, grljenje voćaka rukama umazanim tijestom i sl.

Pokladama se osobito vesele djeca, koja, dakako, zamaskirana, obilaze kuće i nakon pjesme ili plesa dobivaju nagrade – slatkiše ili novce. U Zagorju i jaja ako je suditi po pokladnoj pjesmici: “Velika repa, mali klin, gazdarica, dajte jaja sim!”

Kad smo već kod Zagorja, ovim su krajevima još neki zanimljivi običaji vezani za ovo razdoblje ludovanja. Tako se primjerice u nekim izvorima navodi, na Pepelnicu vodom u kojoj se kuhalo zelje poškrope noge, da ih ne ugrize zmija cijele godine. Vjeruju da onaj tko na pokladni utorak prije izlaska sunca pojede prosenu kašu s krvavicom, ostatak godine živi u zdravlju i blagostanju. Onaj, pak, tko u podne na fašnik pojede krvavicu s kiselim kupusom riješit će se buha. Tko ne želi da mu curi nos, na poklade ne jede juhu, ali zato može popit pivo pa će duže živjet. Tko na pokladni utorak popije mlijeka, toga ljeti neće opržiti sunce. Komarci neće napadati onoga tko na poklade ili na Veliki petak pije vodu. Vjerovalo se i da će šljive bolje rodit ako na pokladni utorak pada snijeg.

No kad smo već spomenuli iće i piće, najpoznatiji simbol poklada su ipak pokladnice – krafne ili krofne, kako ih već gdje nazivaju. Domaćice se natječu čije će tijesto biti izdašnije, krafna veća, a prsten oko nje pravilniji te ukusniji domaći džem. Od sličnog se tijesta rade i slavonske slastice ‘poderane gaće’, a na jugu čuvene krštule i fritule.

_____________

Danas su u Hrvatskoj vrlo popularni gradski karnevali a među najpoznatijima su oni u Rijeci, Samoboru, Zadru, Đakovu... Postoji li u vašem gradu karneval?

Na koji način se u vašem selu obilježavaju poklade, fašnik, bušari? Hoćete li se i vi maskirati? Pitajte svoje roditelje, bake i djedove da vam pričaju o fašniku, karnevalu, pokladama i o običajima vezanim uz ove dane u vašem mjestu. Zamolite ih da vam pokažu svoje fotografije na kojima su ovjekovječeni načini na koje su se oni maskirali. Podijelite s nama ono što saznate – pišite nam i šaljite svoje fotografije!

Preuzeto sa stranica: eduvizija.hr ; agro.club.hr