Mačkare u Gackoj

Mačkare / poklade ili Mesopust / - kazivanje Vere Dasović

Peto godišnje doba u našim područjima započinje nakon sveta Tri Kralja.

Otočac je u prošlom stoljeću bio jedan od najpoznatijih gradova koji je imao svoju tradiciju okupljanja maskiranih pojedinaca i grupa koji su subotama imali svoje vrijeme „pretvaranja“ u razne likove kako iz povijesnih događaja tako i u likove kako iz razno raznih bajki pa do satiričnih maski primjerene određenim situacijama u gradu, državi, koje su se događale tijekom jedne kalendarske godine.

Za vrijeme petog godišnjeg doba ili vladavine mačkara vlast ili ključ grada u ruke bi preuzeli meštar ili meštrica koji su „vodili“ računa o gradu i gradskoj blagajni.

Vrhunac mačkara bio je Mesopust koji je padao u utorak pred čistu srijedu. Na taj dan su se okupljale maskirane povorke i na trgu se palila lutka koja je bila napravljena od slame ali obučena u određenu odjeću te je izmišljenim imenom i prezimenom bila okrivljena za sve ružne stvari koje su se dogodile u protekloj godini. Za taj događaj spremala se posebna optužnica. Optuženik je imao pravo na branitelja. Za okupljene mačkare bio je kriv po svim točkama optužnice ali da bi došlo do konačnog suda održalo bi se pravo suđenje koje je imao porotnike, sudca i branitelja. Performans koji je bio uvijek zanimljiv i vrlo humorističan završio bi konačnom presudom – kriv je! Presuda se izvršavala na „licu mjesta“ paljenjem Mesopusta te bi s tim činom završila vladavina mačkara ali i vladavina meštra ili meštrice koji vraćaju ključ grada do sljedeće godine.

Međutim ako se vratimo u povijest, mačkare ili maškare bile su izuzetno zanimljive za dječji uzrast. Po selima ali i u gradu u maškare su išla samo djeca i to do najbližih kuća.

Pripremala su se tako da bi se oblačili u različitu odjeću, pripremali pjesme, recitacije i kada bi došla do kuća pjesmom su ulazila u dvorišta te bi domaćin izašao van i darivala djecu voćem i slatkišima. Znalo se dogoditi da u košaricu „padne“ i koja novčanica pa bi to bio još veći užitak te bi nastala zborska pjesma bez obzira tko zna ili tko ne zna pjevati.

Znalo se dogoditi da dječje grupe imaju pojedinca koji je znao svirati malu dječju harmoniku pa su se i dječje maskirane grupe znale natjecati tko će boljom izvedbom dobiti više poklona. Te su poklone dijelili između sebe i tako se dogovarali što pripremiti za sljedeći put.

U obilazak kuća mogli su ići samo jednom tako da je plan morao biti dobro razrađen. Što se tiče maski iz tog vremena one nisu bile nimalo slične današnjim. Djeca su znala preko glave staviti marame u raznim bojama, izrezati otvore za oči, a ostatak odjeće bio je najčešće starija roba koja se mogla iskoristiti tako da se ne treba bojati hoće li se „zaflekati“ jer je ta ista odjeća bila namijenjena za tu vrstu događaja.

U to vrijeme roditelji nisu imali vremena šivati maske, a kostimi se nisu kupovali jer ih nije bilo u trgovinama.

Znalo se dogoditi da neko od djece ima krinku međutim te krinke bile su skupe i rijetko je koje dijete koristilo, a ako i je moralo je strogo paziti na iste.

Hrana koja se pripremala ostala je i do danas, a to je posebna slastica ušćipci (uštipak) ili masnica.

Dolaskom novih vremena pripremale su se dječje redute u organizaciji DVD-a Otočac. Svake nedjelje u poslijepodnevnim satima okupljala su se maskirana djeca koja su u „VELIKOM HODNIKU“ osnovne škole u Otočcu plesala i pjevala od 16 do 19 sati. Zanimljivo je kako su se od tada počele pojavljivati maske iz bajki i kako su mame i bake šivale maske za najmlađe te su te maske bile ujedno i unikati. Svakoj maski pristupalo se vrlo ozbiljno i svako maskirano dijete odglumilo je lik maske što je ujedno i bio cilj. Puno truda oko izrade maske bio je i nagrađen, ali niti jedno dijete nije bilo zapostavljeno što se tiče poklona jer su članovi puhačkog orkestra DVD-a dijelili naranče i sokove što je bilo poticajno ali i zadovoljavajuće za svako dijete.

Danas je priča drugačija. Na žalost nema više dječjih okupljanja koje su nosile posebnu čar, (obilaska kuća, priprema pjesmica ili recitacija za domaćine).

Organiziraju se maskirani balovi za djecu međutim rijetko koje dijete ima originalnu masku kućne izrade. Kostimi ili maske kupuju se u trgovačkim centrima pa se na jednom mjestu mogu vidjeti likovi iz crtanih filmova, npr. desetak Spidermana, Snjeguljica itd., ali tradicija se nastavlja što je dobro.

Mogu samo reći da jedini koji još održavaju tradiciju obilaska kuća pjesmom i svirkom su naši glazbenici-puhački orkestar DVD-a Otočac koji za tu priliku imaju originalne maske i svojim alegorijskim izričajem potiču mlade da održe tradiciju.

Gost suradnik: Vera Dasović, organizator kulturnih programa u GPOU Otočac