Literarna kavana






Na obali virtualnog svijeta, otvorili smo Literarnu kavanu, okupljalište mladih pisaca. Prema inspiraciji, stol pronalaze spisatelji sami. U vitrinu s knjigama stavljaju neki od svojih najdražih naslova. Naručuju poetski napitak za miris i okus ispričanih doživljaja. Poput umjetnika i učenjaka kroz prošlost, dobrodošli su u našoj kavani, a mi promatramo, čitamo i osluškujemo njihove priče.











Klonula je umorna glava na moje rame, a misli su same od sebe počele letjeti prostorom...


Sandra Čelebić













Kulisa kavane



Gdje kavu poslužuju, tamo je prisutna ljupkost, divota, prijateljstvo i sreća.



Šeik Abd al Kadir, 1587.; u: Šimunac, D., Knjiga o kavi. Zagreb : Grafem, 2004.














Noćna muzika


Muk

poneki se šušanj oglasi,

kristalni odraz pune mjesečine

u blatnjavim močvarama što šute

i malim jezerima što snivaju

slatki noćni san.

Samo što se ne spusti zvijezda

i padne na prašnjavu zemlju,

što se i ne vidi u onoj

vrućoj tmini gdje je zrak

mekan i zagušljiv.

Tamo na visokoj grani,

začuje se lepet krila

i prigušen zvuk

ćuka.

Ana Kuhar

(uz šalicu cappuccina od čokolade)

Fotografija: Waitapu

Admira Bafkjari

To si ti

Sjaji u obliku zvijezde... pa što ako si mali čovjek s velikim snovima. Vjeruj sebi i u sebe. Dopusti si čuti koliko je sve oko tebe živo. Ne sakrivaj se ispod zimzelene ograde čim osjetiš da se tvome srcu približavaju zrake sunca. Pleši dok kiša pada i pjevaj dok vjetar puše, samo ne bježi od toga. To si ti, čovjek sa snovima. Kuda bježiš kada znaš da će te kad-tad sustići. Kod stabla prijateljstva pruži ruku svom nemiru. Strahu reci svoje vrline. Sa strahom se bori do kraja, a potom zajedno sjednite uz zeleni čaj. Lijepo je biti živ i znati da tvoja priča trenutno teče.

Sandra Čelebić

(uz šalicu cappuccina)

Fotografija: Na vodi

Sandra Čelebić

Fotografija: Ukradeno proljeće

Sandra Čelebić


Čarobna zvona

Ispričat ću vam priču o čarobnim zvonima, točnije o čaroliji koja se zbila u jednom malom selu nedaleko od Pariza. U tom se mirnome mjestu nalazila jedna crkvica, ali nešto joj je važno nedostajalo. Nije imala zvono. Jednog se dana u selu pojavila neobična starica. Donijela je predivan dar za stanovnike sela, ali nije ni slutila kako taj dar neće biti dočekan s radošću.

Dok ju još nitko nije primijetio, približila se crkvi i izrekla čarobne riječi:

„Zvuk zvona nek' se nadaleko čuje. Dobri duhovi prirode nek' prepoznaju ovaj znak, dobre vijesti da ostave trag.“

Kada je ujutro zvono prvi put zazvonilo, stanovnici su požurili vidjeti otkud dolazi taj novi, neobičan zvuk. Ugledali su staricu kraj crkve i odmah pomislili da je zla čarobnica. Rekli su joj da nije dobrodošla i protjerali je iz sela. Starica se uputila prema maglovitom puteljku kojim je i stigla... i otišla. Sljedećeg dana, kada je zvono zazvonilo, odjednom su iz zemlje stali nicati tulipani. Svaki tulipan je imao drugačiju boju latica i svaki je imao svoj poseban dar. Kad se glas o tim čarobim tulipanima proširio selom, ljudi su potrčali pred crkvu, kako bi vidjeli čudesne cvjetove. Svatko tko bi im prišao i pomirisao ih, odjednom se počeo mijenjati. Žena koja je pomirisala narančasti tulipan istoga trenutka je počela plesati i osjećala se veselo. Dječak koji je pomirisao plavi tulipan osjećao se snažnijim i moćnijim nego prije. Žuti tulipan je donosio dar ljepote, a crveni dar ljubavi.

Od toga dana svi ljudi bi se radovali zvonjavi iz crkve i čarobnim tulipanima. Naposljetku su bili zahvalni starici koja im je donijela čudo u njihovo malo selo. Odlučili su je potražiti i nagraditi ju sunčanim i blistavim vrtom u najljepšem kutku sela. Starica je još godinama u njem boravila. Posadila je novo cvijeće u znak prijateljstva i odanosti.


Vita Raffaelli

(uz šalicu crne kave s malo šećera)


Gledatelji i umjetnici, svi najprije prođu kroz kavanu.



August Šenoa o zagrebačkim kavanama, Narodne novine, 1880.; u: Sabotič, I. Stare zagrebačke kavane i krčme. Zagreb : AGM : Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", 2007.



Tajanstveni, božanstveni


Vozili su se sa mnom tom starom gradskom uspinjačom dovoljno dugo da shvatim kako je život vrlo jednostavan i hepi ako ga naučiš zvati avanturom kojoj jedino ti znaš pritoke i završetke. Pričali su neki grubi engleski, u njihovom se glasu pomalo osjetila ozbiljnost i urbanost svakodnevnog života, no njihovu unutarnju empatiju i prizemnost ljudskih osjećaja otkrivao je mladoliki osmijeh svaki put kada bi ih pogledala. Vodili su svoju priču, a ja sam u toj uspinjači sjedila s vlastitom. Svatko od nas dotjerao je sebe do izdanja da budemo pomalo tajanstveni, a opet toliko božanstveni da nas potpuni neznanci primijete.


Sandra Čelebić

(uz šalicu zelenog čaja)


...Kavana lebdi šareno fantastična i šumi i sanja...

Antun Branko Šimić








Evo mene u krčmi staroj

ne znam jel' me pamti ili sam davno

zaboravljen gost.

Nekada bješe to moje mjesto

sad smo lutam uspomenama...


Sandra Čelebić

(uz šalicu crnog čaja)






Španjolsko-francuski vidici

Dnevnik putovanja - "zemlje umjetnika i neprolazne mladosti"

Fotografije: Maturanti... sjećanja

Anastasia Pamić



Lavanda


Plešući na užarenoj zemlji,

dok sunce šalje zrake,

osjeća se sparina.

Nigdje ni trunke vjetra.

More udaljeno kilometrima

nečujno valove stvara

dok otok se budi.

Ljubičasta polja

još uvijek plešu.


Ana Kuhar

(uz šalicu čaja od citrusa)

Prvi put objavljeno na: https://www.top.medjimurje.info/2020/06/05/ana-kuhar-lavanda/


Vijesti iz umjetničkog svijeta

"Začitaj se u kavani"








Stvori melodiju u mislima i kreni tim putem.


Sandra Čelebić



Nekad te put odvede u Lilliput...



Minijature inspirirane temom "Put u Lilliput" ReArt festivala umjetnosti i kreativnosti u Osijeku; organizator festivala je udruga PLANTaža

Minijatura: Ana Kuhar

Minijatura: Sara Bradarić

Minijatura: Sandra Čelebić






Raj


Rosom okupana trava,

polako pleše ritmom vjetra.

Oblaci na plavom platnu

njišu se nošeni daškom nevidljive sile.

U daljini, harfa stvara melodiju,

a nevidljiva pjesma proteže se zrakom.

Ana Kuhar

(uz šalicu kakaa)


Prvi put objavljeno na: https://www.top.medjimurje.info/2020/06/05/ana-kuhar-raj/




Studio Artistico Fotografico :) "ŠTUT"

Optimizam na vratima




Katarina Lozić

Sandra Čelebić


Fotografije inspirirane "korona situacijom"; online izložba "COVID 19" Fotokluba Rijeka: http://fotoklubrijeka.hr/izlozba-covid-19/



Pet minuta do podne


Sjećam se, bilo je to onih godina kada broj svjećica na mojoj torti nije bio veći od pet. Umusano lice, razvezan osmijeh i bajka u mislima. Najljepša 2005. godina. Malo dijete u bakinom vrtu radosno dočekuje onu veliku tortu zbog koje će iz sveg grla uskovitlati vjetar najvećih želja. U uhu poskakuju lepršave note, okolo-naokolo obitelj se dosjeća svojih najvještijih šala. Sve je lakše, nema prevelikih izbora i još većih kušnji, već samo par duša na jednom mjestu i radost u srcu.

JEDNOG DANA OPET SVI NA OKUPU.

Sandra Čelebić

(uz čaj od jagode s vanilijom)




U kavani gost može naći mir, osamiti se i sanjariti

(...)

Sabotič, I. Stare zagrebačke kavane i krčme. Zagreb : AGM : Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", 2007.

Ljepota


Brzina vrvi odasvud. Užurbanost se osjeća u zraku. Žamor ljudi i zvuk automobila tutnji mi u uhu. Odsvagdje dolaze glasovi, koraci kao da su divovski koliko su glasni. Ovako meni izgleda jedan uobičajen dan u gradu. Svi su u svom filmu, manjak komunikacije širi se zrakom. Ljudi u rukama drže mobitele i brzo koračaju, ni ne gledajući put pred sobom. Na licu im je prikazana uzrujanost, izgledaju kao da imaju sto briga i problema.

Nitko nije podigao pogled i zastao na trenutak, kao da se svi boje da negdje ne zakasne. Iznad tog grada nemira i nepotrebne brzine, na nebu, polako su se pomicali oblaci, uopće se ne žureći, za sobom ostavljajući tanke, jedva vidljive niti koje su s vremenom sve više blijedile. Otputovali su u beskraj.

Imam osjećaj kao da nikog nije briga za takve stvari, te bajkovite i krasne prizore, ovim ljudima je nešto posve drugo na pameti. Ne obraćaju pozornost na malene parkove u kojima je sve tako mirno i gdje ptice spokojno pjevaju, a vjeverice skaču s grane na granu. Ljudima je teško podignuti pogled i malo razmisliti o tome koliko cijenimo to što imamo, što nam je pruženo. Čini se kao da je prošla vječnost od svih onih uspomena kada su ljudi izašli van prošetati da se opuste i samo se malo ogledali oko sebe. Sada je to prošlo vrijeme. Hoće li se to ubrzo popraviti ili će postati još gore?


Ana Kuhar

(uz čašu soka od kupine)

Prvi put objavljeno na: https://www.top.medjimurje.info/2020/06/11/ana-kuhar-ljepota/



Šalica

sunca...








Fotografije: Sačuvani osmijeh

Sara Bradarić


Šalicu kave i poštu, molim...

Stalni su gosti, nekoć davno, kavane koristili kao poštansku adresu. Osluškujući najnovije priče, u svojoj bi pošti zacijelo potražili omotnicu s dragim rukopisom.


Standage, T. Povijest svijeta u šest čaša. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2006.



Plamen


U polutami, maloj prostoriji,

zagušljivoj i skučenoj,

obasjanoj samo svjetlošću jedne male svijeće,

u zraku pleše, poput vrsnog plesača,

plamen, malen oganj,

žarke crvene boje.

Širi se, pa opet smanjuje i leluja,

a po zidu ocrtavaju se njegove šare.

Iskra jedna potaknula je ovo svjetlo

da živi i pleše.

Vosak polako curi niz tijelo ovog malenog stvora,

svijeće.


Ana Kuhar

(uz čašu lednog čaja od šumskog voća)

Prvi put objavljeno na: https://www.top.medjimurje.info/2020/06/24/ana-kuhar-plamen/



Ne dopusti da životna gužva sklopi tvoje oči pred dobrim.




Sandra Čelebić


Promišljanja za stolom

Gostoljubivost kavane je u zadovoljstvu razgovora


...tu promatrači snovima pripovijedaju...



Mojim očima nikad nisu bile dovoljne obične stvari poput morskih kamenčića ili dvije-tri oklopljene školjke. Ne... ja sam tražila udubljeni svijet povezanosti svih tih morskih stvorenja.


Sandra Čelebić


"Za toplih i sunčanih dana, nakon oštre zime, kad kavana zauzima dio ulice, stvara se i jedan drugi, možda još teatralniji prostor, terasa."


Sabotič, I. Stare zagrebačke kavane i krčme. Zagreb : AGM : Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", 2007.




Nemoj se bojati sebe... Tek kada se pokažeš, drugi će te vidjeti u pravome svjetlu.


Ana Kuhar


Pored kave, čaja, čokolade i pripadajućih peciva, u kavani "se dobiva ... rashladjujućih pićah i z njih potrebnih sokovah, sladoleda..."

Postoji li na ovom svijetu osoba koju sladoled - makar na jedan sladak trenutak - nije učinio sretnom?


Sabotič, I. Stare zagrebačke kavane i krčme. Zagreb : AGM : Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", 2007. Kwast, E., van der. Sladoledari. Zaprešić : Fraktura, 2019.


Vile su tu skrivenu čaroliju zvale sol. Ona je za razliku od drugih čarolija bila opipljiva... bila je posebna. Boja joj je, kako kažu vile, čisto bijela s dijelovima plave - boje mora i mira.


Iz priče: Bijelo zlato (Projektni dan Škole na temu "Sol", 2019.)

Kerstin Korbar, Laura Stojak, Julijana Žufić, Belma Porobić



Kada misliš da više nema razloga ostati, zamisli ugao iza kojeg ćeš pronaći sreću...


Fotografija i tekst: Sandra Čelebić





Šalica čaja Georgea Orwella (1903-1950)

" Odaberite indijski ili cjelonski čaj. (...)

Koristite mali čajnik. Što je jači čaj, to je bolji. Bez šećera.

Čaj je s namjerom gorak..."


Piščevi Savjeti za pripremu čaja

(Prilagođeni tekst: "A Nice Cup of Tea", 1946.)



Mali putnik


U velikom gradu veličam svoje snove

U velikom gradu pišem...


Trebaju mi granice da ih prijeđem

sa svoje četiri putovnice.


Dok razlistavam svoju malu prošlost.

pokušavam tragom ostati

mali putnik na mjesecu.


Sandra Čelebić






Crni grad


Sve je crno,

crni oblak, crne oči, crno nebo...

Grad nestaje, ostaju samo

izgubljene duše koje traže

UTJEHU.


Zvijezde se ne vide od

silne ljudske tuge koja

SVIJETOM VLADA...


Praznilo te izjeda...

Zar je život

bol duše?


OSMIJEH, SREĆA?

Tko zna za to?


Lissa Ladislović, Klaudia Mijačević


Novi svijet

U tako velikom svijetu

stojiš tako malen

i strah te je...

ali nešto u tebi ti govori

da se ljubavi ne treba bojati


I nitko te ne razumije...

i sam stojiš na mjestu

ogledavaš se oko sebe

ne bi li neke duše

tebi slične našao.


Ana Kuhar

Izložba radova naših učenika

Refleksije / Reflections

Odraz nas samih

Izložena zrcala reflektiraju emocije, a nadahnuće proizlazi iz očaravajućih trenutaka "onkraj" popularnih turističkih odredišta. Takvi su doživljaji opisani u stihovima učenice Ane Kuhar: Ja vidim sebe i sve se opet vraća... boje mjesečeve sjene, vjetar donosi glasove, miris ljetnog zraka, kao i u tekstu učenice Tee Rojnić: Sjajno je znati da će me sutra i još mnogo dana čekati - more...

Učeničke fotografije donose dojmljive prizore obojanog neba i morskih pejzaža u odrazu, obrise prolaznika i sjene živopisnih motiva. U specifičnoj interpretaciji izložbe mogu sudjelovati i prolaznici te svoj odraz promotriti u jednom od ogledala u izlogu i tako doživjeti vlastiti "odraz sjećanja". U oblikovanju izložbe sudjelovale su učenice: Tea Rojnić, Lea Šaravanja, Sara Bradarić, Ana Kuhar, Adna Iskrić, Lea Cetina, Linda Kazalac i nastavnice Vedrana Brajković, Irena Kiss, Tamara Ivančan i knjižničarka Željka Kondić Dabo.


Anđeo s mačem

Fotografija: Nadija Brezak
















Organizirana psihodelija

Likovni rad: Nadija Brezak

Art matters because your imagination can change the world!

Neil Gaiman