NACIONALNA STRATEGIJA POTICANJA ČITANJA 2017/2022.
(zbirka pjesama Vesne Parun iz 1959.) - 100 godina rođenja
...
https://sites.google.com/view/ostajem-doma/po%C4%8Detna-stranica
Moja soba s pogledom nije fizički opipljiva niti je itko može vidjeti osim mene, ali itekako ima karakter i daje inspiraciju. Kada pišem neki tekst, sličan ovome, otvorim sobu s pogledom koja se nalazi u mojim mislima. Promatram razne predmete koji potiču uspomene da ožive, listam drage fotografije i sjećanja. Ako pogledam kroz prozor te prostorije, vidim prekrasan zeleni vrt koji nikad ne vene, čak ni kad sam tužna. To je moje sretno mjesto, sviđalo se to vama ili ne, ljepše je od bilo koje stvarnosti.
Jedne sam subote sjedila na klupi u malom parku s knjigom u ruci. Čitala sam i čitala tako da uopće nisam primijetila jednog postarijeg čovjeka na drugom kraju klupice. Nakon nekog vremena, iz čista mira rekao je: „Pa zar ti nemaš ništa pametnije za raditi nego unositi se u listove papira?” Uputila sam mu začuđeni pogled i rekla: „To nisu listovi papira. Knjiga mi odvraća misli i osjećam se mirnije kada čitam. Potpuno sam u drugom svijetu gdje nema nikakvog nemira, samo ja i jedna potpuna cjelina, mašta, svijet knjige.” Kada sam to rekla, ustao je i otišao.
Tražimo se, a ne pokušavamo se naći. Odavno smo sami sebe ostavili u nekom prošlom vremenu. Ne osluškujemo uznemireno tijelo, glas koji gori, ono malo sebe. Tiho dozivamo svoje bolje dane, a nemamo još to malo snage. Odustali smo i otrčali na put bezvrijednih misli. Na licu nam više ne iskače onaj nesputani osmijeh kada smo u sebi pjevušili najljepše balade. Daj mi taj zadnji korak da budem sretna u ovom svijetu teške boli, a onda ću ti dokazati koliko je sve ovo zapravo jednostavno. Znam kada je vrijeme za povratak sreći. Vrijeme je upravo sad.