e-Đir kroz povijest
Moj dan u doba Austro-Ugarske
Moj dan u doba Austro-Ugarske
Zahvaljujemo učenicima i prof. Marinu Pekici
Zahvaljujemo učenicima i prof. Marinu Pekici
Moj dan počinje s prvim cvrkutom kosova koji nastanjuju obližnji šumarak. Kroz škure sramežljivo prodire prva svjetlost koja rasipa tminu noći i čini da zvijezde polako blijede na nebu. Svjež zrak ranog jutra donosi miris zemlje iz vrta, natopljene prvom kišom pri kraju ljeta. Napokon osvježenje! Iz prizemlja vile u kojoj živim čuje se zveckanje posuđa. Sluškinje pripremaju doručak. Teški koraci penju se stubama, frau Vesna, naša najstarija pomoćnica, i moja najdraža, donosi vodu za jutarnje umivanje. Uskoro će lagano pokucati na moja vrata, na putu prema sobi moje majke. Uvijek se potrudi da me prvo nježno probudi, a tek tada otvara prozore u sobi. Majka je već ustala i počešljala kosu, a sada će se umiti vodom koju je donijela frau Vesna. Teški se koraci ponovo približavaju mojoj sobi, kratko kucanje i škripa vrata. Već sam se pokrila preko glave, praveći se da spavam. Tišina. Iako je ne vidim, znam da je frau Vesna odmah pored moga kreveta. To je naša jutarnja igra koju igramo svako jutro otkad sam bila mala, i danas ne odustajemo od nje. Ja se pravim da spavam, a ona uvijek nađe neki novi način da me izvuče iz kreveta. "Mlade se dame moraju znati pripremiti za novi dan, a on počinje rano" - uvijek mi je govorila. (...)
Moj dan počinje s prvim cvrkutom kosova koji nastanjuju obližnji šumarak. Kroz škure sramežljivo prodire prva svjetlost koja rasipa tminu noći i čini da zvijezde polako blijede na nebu. Svjež zrak ranog jutra donosi miris zemlje iz vrta, natopljene prvom kišom pri kraju ljeta. Napokon osvježenje! Iz prizemlja vile u kojoj živim čuje se zveckanje posuđa. Sluškinje pripremaju doručak. Teški koraci penju se stubama, frau Vesna, naša najstarija pomoćnica, i moja najdraža, donosi vodu za jutarnje umivanje. Uskoro će lagano pokucati na moja vrata, na putu prema sobi moje majke. Uvijek se potrudi da me prvo nježno probudi, a tek tada otvara prozore u sobi. Majka je već ustala i počešljala kosu, a sada će se umiti vodom koju je donijela frau Vesna. Teški se koraci ponovo približavaju mojoj sobi, kratko kucanje i škripa vrata. Već sam se pokrila preko glave, praveći se da spavam. Tišina. Iako je ne vidim, znam da je frau Vesna odmah pored moga kreveta. To je naša jutarnja igra koju igramo svako jutro otkad sam bila mala, i danas ne odustajemo od nje. Ja se pravim da spavam, a ona uvijek nađe neki novi način da me izvuče iz kreveta. "Mlade se dame moraju znati pripremiti za novi dan, a on počinje rano" - uvijek mi je govorila. (...)
Tara Fainkutić
Tara Fainkutić
Tog sam se jutra probudio kao i obično, negdje malo prije 7 sati. Zasjeo u svoju fotelju, polako ispijao kavu i čitao jutarnje novine. Nisam ni popio do kraja kada se začuo jak udarac na vratima. Odmah sam u sebi pomislio: „Ma, to sigurno moji vojnici ponovno ispaljuju, kao da nemamo dovoljno oružja.“ No, bio je to neuobičajeni prasak i odmah me ulovio neki loš osjećaj. Za desetak minuta na vratima se pojavio moj glasnik Mats. Zatekao sam ga jako smušenog, odjeća mu je bila neuredna i prljava i odmah sam posumnjao na nešto loše. I zaista, čim je Karl malo došao k sebi priopćio mi je strašnu vijest. „Generale, nećete vjerovati, na Saccorgiani se jutros dogodila grozna nesreća. Kada smo testirali naše nove topove, znate, one Škodine, onaj ogromni top je eksplodirao u stražnjem dijelu.“ Nisam mogao vjerovati što mi Mats govori. (...)
Tog sam se jutra probudio kao i obično, negdje malo prije 7 sati. Zasjeo u svoju fotelju, polako ispijao kavu i čitao jutarnje novine. Nisam ni popio do kraja kada se začuo jak udarac na vratima. Odmah sam u sebi pomislio: „Ma, to sigurno moji vojnici ponovno ispaljuju, kao da nemamo dovoljno oružja.“ No, bio je to neuobičajeni prasak i odmah me ulovio neki loš osjećaj. Za desetak minuta na vratima se pojavio moj glasnik Mats. Zatekao sam ga jako smušenog, odjeća mu je bila neuredna i prljava i odmah sam posumnjao na nešto loše. I zaista, čim je Karl malo došao k sebi priopćio mi je strašnu vijest. „Generale, nećete vjerovati, na Saccorgiani se jutros dogodila grozna nesreća. Kada smo testirali naše nove topove, znate, one Škodine, onaj ogromni top je eksplodirao u stražnjem dijelu.“ Nisam mogao vjerovati što mi Mats govori. (...)
Matko Tepšić
Matko Tepšić
"Dobro mi jutro!", pomislila sam. Osam je sati. Brzo sam se spremila i požurila kupiti novine. “Il giornaletto di Pola”, stajao je naziv pri vrhu lista. Odlučila sam otići do parka i tamo ih pročitati. Hodala sam svojim prelijepim gradom, svojim rodnim mjestom, i razmišljala o budućnosti. Hoće li Pula uvijek izgledati ovako? Postoji li šansa da Pula postane glavni grad Austro-Ugarske? Bila su to samo neka pitanja koja sam si postavljala. Putem sam prošla pored Marine Casina koji je nedugo obnovljen. Naravno, maloljetna sam, što znači da ne smijem unutra. To mi nije baš predstavljalo veliki problem s obzirom na to da su ulaz čuvali vojnici pa nisam baš ni imala neke volje ući. Priča se kako je Ludwig Baumann, arhitekt, u planu imao sve do zadnjeg detalja za izgradnju ove zgrade… Je li zaista bilo tako? Ne znam…, ali skrećem s teme, a i s puta također. Shvatila sam to kada sam se u jednom trenutku našla pokraj kazališta, Politeame Ciscutti. Kada sam čula glazbu, trgnula sam se iz svojih misli. (...)
"Dobro mi jutro!", pomislila sam. Osam je sati. Brzo sam se spremila i požurila kupiti novine. “Il giornaletto di Pola”, stajao je naziv pri vrhu lista. Odlučila sam otići do parka i tamo ih pročitati. Hodala sam svojim prelijepim gradom, svojim rodnim mjestom, i razmišljala o budućnosti. Hoće li Pula uvijek izgledati ovako? Postoji li šansa da Pula postane glavni grad Austro-Ugarske? Bila su to samo neka pitanja koja sam si postavljala. Putem sam prošla pored Marine Casina koji je nedugo obnovljen. Naravno, maloljetna sam, što znači da ne smijem unutra. To mi nije baš predstavljalo veliki problem s obzirom na to da su ulaz čuvali vojnici pa nisam baš ni imala neke volje ući. Priča se kako je Ludwig Baumann, arhitekt, u planu imao sve do zadnjeg detalja za izgradnju ove zgrade… Je li zaista bilo tako? Ne znam…, ali skrećem s teme, a i s puta također. Shvatila sam to kada sam se u jednom trenutku našla pokraj kazališta, Politeame Ciscutti. Kada sam čula glazbu, trgnula sam se iz svojih misli. (...)
Lara Šterpin
Lara Šterpin
Jeste li znali? Na današnji dan, Važne osobe, Vijesti iz povijesti... samo su neke od rubrika na portalu.
Jeste li znali? Na današnji dan, Važne osobe, Vijesti iz povijesti... samo su neke od rubrika na portalu.