Guano je stručni naziv za feces šišmiša. Na prvi pogled nalikuje na mišji izmet, no guano je više mrvljiv, pojedinačan te sjajniji zbog komadića kukaca u sebi. Ne predstavlja zdravstveni rizik i u svijetu se koristi kao odlično gnojivo. Uz guano se mogu naći i ostali znakovi prisustva šišmiša poput urina i masti s krzna na ulazu u skrovište.
Šišmiši koriste napuštene objekte, ali i one nastanjene. Najčešće je riječ o štalama, tavanima i garažama te starim napuštenim kućama u kojima je tamno i toplo te ih predatori ne mogu doseći. Šišmiši su vrlo maleni te će se jednostavno zavući u pukotine u zidovima, ispod streha i crijepova te u kutijama od roleta. Najčešći način ulaza u objekte je kroz prozore i vrata, no i male rupe u krovu su dovoljne da šišimiši uđu u objekt. Kako bi se izbjeglo naseljavanje šišmiša, objekt treba dobro pregledati i zatvoriti
Jedinke koje najčešće ulete u nastanjene objekte su mladi šišmiši koji zalutaju u prostoriju tijekom lova na kukce. U tom slučaju, nemojte paničariti i dizati veliku buku. Nikako nemojte pokušavati sami uhvatiti ili ošamutiti šišmiša (metlama, krpama i sl.) već ugasite svjetlo u prostoriji u kojoj je šišmiš, otvorite prozore i zatvorite vrata prema ostatku objekta i izađite iz prostorije. Ukoliko šišmiš ne napusti prostor, velika je mogućnost da je ozlijeđen. U tom slučaju slijedite upute iz odjeljka "Što napraviti s ozlijeđenim šišmišem?".
Napušteni objekti su česte lokacije istraživanja šišmiša - stare crkve, štale, garaže i tavani predstavljaju karakteristična mjesta u kojima ćemo naići na šišmiše u urbanim i ruralnim sredinama. Zbog nedostatka prirodnih staništa, šišmiši često koriste ljudske nastambe, posebice za vrijeme porodiljnih kolonija u kojima ženke u velikim grupama zajednički odgajaju mlade, dok mužjaci žive u odvojenim grupama. Hibernacijske kolonije će šišmiši početi stvarati već početkom studenog, s početkom hladnijeg vremena i smanjene dostupnosti hrane tj. kukaca. Hibernacijske kolonije čine i mužjaci i ženke, te mjesta koja odabiru za hibernaciju moraju imati stalnu temperaturu, vlagu i strujanje zraka, bez ometanja i buke. U područjima s blažom zimom neke će vrste cijele zime povremeno izlaziti u potrazi za hranom, dok u drugim predjelima s hladnijim i dužim zimama jedinke mogu hibernirati i do 6 mjeseci bez prekida.
Ovisno o godišnjem životnom ciklusu šišmiša, preporučen je indikativni plan radova za izvođače. U shemi je vidljivo kako su najosjetljivija razdoblja za šišmiše ona u kojima jedinke stvaraju porodiljne kolonije ili hibernacijske kolonije. Upravo su ta razdoblja (od studenog do ožujka te od svibnja do srpnja) ona u kojima bi vlasnici objekata te izvođači radova trebali obratiti posebnu pozornost na prisustvo šišmiša. U ostalim razdobljima se preporučuju ili manji radovi ili pripremni radovi koji bi osigurali objekt od ulaska šišmiša. Preporuča se postavljanje zaštite preko velikih otvora poput vrata i prozora, te pregled krovišta za pukotine kroz koje bi šišmiši mogli ući.
Ponekad mladi šišmiš slučajno ispadne iz skloništa pa se nađe nezaštićeno i samo na tlu. Ukoliko zamijetite šišmiša na podu u prostoriji ili na tlu u prirodi, nemojte ga ostaviti, možete mu pomoći kroz ovih par koraka koji će biti sigurni i za vas i za šišmiša:
Prije svega ga sklonite sa sunca ili vruće podloge jer su pregrijavanje i dehidracija najveće prijetnje s kojima se takvi mladi susreću.
Držite ga podalje od mačaka i pasa te ga smjestite negdje u hlad (npr. možete ga staviti u neku kutiju s rupama za zrak) do zalaska sunca te ga u prvih sat vremena nakon zalaska vratite na mjesto gdje ste ga i zatekli.
Kutiju smjestite na mjesto gdje će šišmiš biti u miru i nitko ga neće dirati i ometati. U kutiju možete staviti jako plitku posudu neravnog ruba i s malo vode kako bi šišmiš mogao piti bez opasnosti da se utopi (vidjet ćete kako za zapravo maleni). Također, može mu se ponuditi vrlo malo mačje mekane hrane, no bolje je izbjegavati rukovanje šišmišem ukoliko niste stručnjak.
Ukoliko šišmiš niti nakon odmora ne odleti u vrijeme sumraka, postoji mogućnost da je ozlijeđen. U tom slučaju, najbolji način da mu pomognete je da kontaktirate brojeve navedene u našem SOS-BAT imeniku* (imenik se stalno nadopunjuje prema županijama, pa molimo za strpljenje ukoliko kontakta za Vašu županiju nema na popisu) i slijedite upute naših partnera.
Projekt je proveden u suradnji s Općinom Promina i kroz sufinanciranje Šibensko-kninske županije. Kroz projekt su provedena predavanja za javnost te radionice za djecu i mlade kroz koje su stanovnici mjesta Oklaj i okolice upoznali šišmiše i njihov život u široj okolici Nacionalnog parka Krka. Kroz igu i radionice izrade bookmarka te radionicu slušanja šišmiša bat-detectorom, najmađi su naučili o životnom ciklusu šišmiša i njihovoj važnosti u ekosustavu i jednoglasno zaključili - šišmiši su super susjedi!
Nešto stariji Prominci su kroz predavanja saznali sve o životu jednog šišmiša, raznolikosti vrsta na području oko NP Krka te važnosti njihovog očuvanja i zaštite.
Nažalost, zbog situacije uzrokovane pandemijom Covid-19 virusa daljnja predviđena predavanja nisu održana, no članovi Udruge su izradili edukativni plakat (koji možete skinuti OVDJE) i naljepnice s QR kodom koji su podjeljeni ključnim dionicima na području Šibensko-kninske županije s ciljem edukacije o važnosti zaštite šišmiša, s naglaskom na kolonije koje nalazimo u napuštenim objektima.
Projekt će se nastaviti s ciljem okupljanja što većeg broja dionika koji će stvoriti mrežu volontera koji će kroz edukaciju bit spremni i educirani kako pomoći ozlijeđenim šišmišime te reagirati na pojavu kolonije u napuštenim objektima.
Projekt je sufinanciran sredstvima Šibensko-kninske županije.
Zahvaljujemo našim prijateljima iz Oklaja i Puljana, posebno Korani i Daliboru koji su nam pomagali provesti ovaj projekt.
Hvala DVD Oklaj i Općini Promina, posebice Jeleni Lojić Pokrovac na velikoj podršci!