1. Proljetna bajkaonica

Riječ, dvije...

Dugo pripremana i iščekivana Bajkaonica konačno se i dogodila toga sunčanog i toplog utorka, skoro pa u podne. Kako znakovito!

Smjestili smo se u debeloj hladovini ispod naše školske trešnje koju smo ukrasili raznobojnim zastavicama i trakicama. Ambijent je bio čaroban, kao da smo ušli u neki tajni i čarobni svijet. Ptičice su cvrkutale uz zvukove gitare, lagani vjetrić je pirkao, širio se miris svježe pokošene trave (dakako jer ju je naš domar netom prije pokosio), trakice i zastavice su svojim bojama i lepršavošću dočaravale jedan poseban svijet, svijet bajki. Zapravo, kad malo bolje promislim, tako je i trebalo biti. Pitate se zašto?

Odgovor je zapravo jako jednostavan – pa kakva bi to bila Bajkaonica bez pravoga čarobnog ugođaja?!

Sudionici su polako pristizali, učiteljice u svojim super „fensi“ oblekama (ipak to ovakvo događanje i zahtijeva) i učenici naoružani svojim rekvizitima i posebnim frizurama, ali svi s velikom nestrpljivošću i malom tremom pred svoj prvi nastup.

Da ste se mogli zagledati u oči naših natjecatelja, vidjeli biste pravu dječju radost i znatiželju.

Svi sudionici pokazali su izvanredni trud i talent. Bez obzira na neke manje greške i nesigurnosti, svi smo se jako lijepo zabavili. Svaki natjecatelj bio je na svoj način jedinstven i poseban, od onih najmlađih (koje smo naravno prve „bacili u vatru“) do onih najstarijih i nešto iskusnijih. S nekima smo se baš nasmijali, a neke smo pratili s posebnom pozornošću kao da pratimo pravog profesionalca koji nam predstavlja svoju vrhunsku monodramu. Upoznali smo cijeli niz likova, od Crvenkapice, bake, vuka, tri praščića i sedam kozlića, Palčicu pa sve do golog cara. Neke smo vidjeli u starijim, a neke u novim izdanjima. Uglavnom svi su bili posebni.

Na kraju smo trebali izabrati pobjednika, ali kako?! Kako kad su svi bili odlični! Lako je na početku reći – izabrat ćemo pobjednika, ali kad natjecanje krene i svi natjecatelji dođu pripremljeni, ostaneš razoružan i u problemu. Naš problem riješili smo tako što smo sve natjecatelje proglasili pobjednicima i svima smo podijelili pohvalnice. Bilo je to baš kao i u pravoj bajci – svako dobro djelo bude nagrađeno.

Rastali smo se s osmijehom na usnama i svi smo bili zadovoljni, i učenici i učitelji. Gitara je utihnula, zastavice, trakice i stolice smo pospremili, u daljini su se nazirale učiteljice koje ponosno grle svoje učenike, a trešnja je ostala sama kao i svih ovih dana prije.

Iako, mogu vam reći, kad god pogledam prema našoj trešnji, ona još uvijek u mojim očima izgleda kao iz bajke – okićena, šarena i vesela. Jednom riječju – čarobna.

Sandra Škarpa, predsjednica povjerenstva