Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana. Europska unija više je od konfederacije država, ali nije ni federacija, zapravo predstavlja novu strukturu koja ne pripada niti u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju. Razlozi osnivanja su stvaranje uvjeta za trajni mir na europskom prostoru, nakon Drugog svjetskog rata, te novog poretka utemeljenog na zajedničkim interesima i na ugovorima koji jamče vladavinu prava i jednakost među svim državama.
Koja je razlika između konfederacije i federacije?
Koji su simboli Europske unije?
Danas Europska unija ima 27 država članica: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Danska, Irska, Grčka, Portugal, Španjolska, Austrija, Finska, Švedska, Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska.
Koji su kriteriji pristupanja i kada se dogodilo najveće proširenje Europske unije?
Status država kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji imaju: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska i Ukrajina, dok status potencijalne države kandidata ima Kosovo.
Neke države nisu članice Europske unije no sudjeluju u Europskom ekonomskom prostoru (The European Economic Area): Norveška, Švicarska, Island i Lihtenštajn (članice EFTA-e). Europski ekonomski prostor stvoren je 1994. radi stvaranja jedinstvenog tržišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi roba, usluga i kapitala, a državama EFTA-e je omogućeno sudjelovanje na jedinstvenom tržištu bez punopravnog članstva u Europskoj uniji.
Nekoliko institucija uključeno je u funkcioniranje Europske unije, a s obzirom na njihovu ulogu možemo ih svrstati u tri grupe.
Glavne institucije imaju iznimno važnu ulogu u procesu donošenja odluka na razini Europske unije kao i praćenja provođenja pravno obvezujućih i ostalih odluka. Pod glavne institucije Europske unije spadaju: Vijeće Europske unije, Europski parlament, Europska komisija, Europsko vijeće i Sud pravde EU (Europski sud pravde), Europska središnja banka i Europski revizijski sud.
Saznajte gdje se nalaze sjedišta navedenih institucija.
Pomoćne institucije imaju važnu savjetodavnu ulogu u pripremi, donošenju ili provođenju pravno obvezujućih ili drugih uloga na razini Europske unije. Pod pomoćne institucije spadaju Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka i sl.
Postoji i niz specijaliziranih agencija koje su zadužene za provođenje određenih tehničkih, znanstvenih ili upravljačkih zadaća kao što su Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (Köln, Njemačka), Europska zaklada za obuku (Torino, Italija), Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Dublin, Irska) i dr.
Europski parlament jedno je od tri zakonodavna ogranka Europske unije i jedna od njezinih sedam institucija. Zajedno s Vijećem Europske unije usvaja europsko zakonodavstvo, obično na prijedlog Europske komisije.
Saznajte koliko zastupnika Hrvatska ima u Europskom parlamentu.
Europska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije, nadležna je promicati opće interese Europske unije, predlaže zakonodavne akte, provedi odluke Europskog parlamenta i Vijeća EU-a, nadzire poštivanje ugovora Europske unije i izvršavanje proračuna EU. Naziva se često i Vladom EU.
Saznajte kako se zove predsjednica Europske komisije.
Gospodarska i politička integracija među državama članicama Europske unije znači da te zemlje moraju donositi i provoditi zajedničke odluke o mnogim pitanjima: tako su se razvile zajedničke politike. U ranim danima, pažnja je bila usmjerena na zajedničku trgovačku politiku za ugljen i čelik te na zajedničku poljoprivrednu politiku, a druge politike dodavane su postupno, kako se pojavljivala potreba.
Neke od zajedničkih politika Europske unije jesu: jedinstveno tržište, regionalna politika Europske unije, kohezijska politika Europske unije, zajednička poljoprivredna politika Europske unije, socijalna politika Europske unije, politika zaštite okoliša Europske unije, ekonomska i monetarna unija Europske unije, prometna politika Europske unije, politika tržišnog natjecanja Europske unije, potrošačka politika Europske unije.
Glavna svrha politike solidarnosti jest podržati ostvarenje jedinstvenog tržišta te ispravljanje neuravnoteženosti unutar Europske unije putem strukturnih mjera kojima se pomaže regijama koje zaostaju kao i industrijskim sektorima koji su zapali u teškoće. EU mora odigrati ulogu u restrukturiranju gospodarskih sektora teško pogođenih brzo rastućom međunarodnom konkurencijom.
Regionalna politika EU-a temelji se na prijenosu sredstava iz bogatih u siromašnije zemlje kroz tzv. strukturne fondove i Kohezijski fond. Sredstva se koriste za poticanje razvoja u zaostalim područjima, za oživljavanje industrijskih područja u propadanju, pomoć mladim ljudima i duže nezaposlenima da nađu posao te za modernizaciju poljoprivrede i pomoć nerazvijenim ruralnim područjima.
Zbog čega je Hrvatskoj važna regionalna politika?
Jedinstveno europsko tržište prije svega znači ostvarivanje četiriju sloboda: sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala (da se kreću slobodno kao unutar jedne zemlje). Slobodno kretanje ljudi zajamčeno je Sporazumom iz Schengena (njime se uklanjaju provjere na većini unutarnjih granica Europske unije, a jačaju se kontrole na vanjskim granicama EU-a.)
Cilj kohezijske politike, koja iznosi preko trećine proračuna Europske unije, je ostvariti ujednačen razvoj unutar Europske unije (gospodarsku i društvenu koheziju) financiranjem projekata koji doprinose smanjivanju razlika između razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU, kao i promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva.