FINSKA
YMMERSTAN KOULU, ESPOO, FINSKA
U razdoblju od 28. kolovoza do 1. rujna 2023. ravnateljica Nives Ruščić, socijalna pedagoginja Marijana Petričević, nastavnica hrvatskog jezika i književnosti Zorana Litović Živaljić, učiteljica u posebnom razredu Josipa Lizatović te socijalna pedagoginja u produženom stručnom postupku Ivona Mijoč boravile su na job shadowing aktivnosti u školi Ymmersta koja se nalazi u gradu Espoo pokraj Helsinkija.
Učiteljica Henni i zamjenica ravnateljice Marika, ujedno i voditeljice školskog Internacionalnog kluba, početkom svibnja su s učenicima - članovima tog kluba, posjetili našu školu. Suradnja je zapravo trajala tijekom cijele školske godine kroz eTwining projekt „Together we are stronger“, a nastavila se i tijekom ljeta kada smo razmjenjivali detalje o programu posjeta, ali i savjete vezane za smještaj i osobitosti grada.
Škola Ymmersta je izgrađena prije 20-ak godina planski, u skladu s proširenjem tog dijela grada. Oduševilo nas je što su prilikom gradnje škole savjetodavnu ulogu imali tadašnji ravnatelj te nastavnica engleskog jezika Minttu, ujedno i Erasmus koordinatorica, te su mogli iskazati potrebe škole koje su uzete u obzir prilikom gradnje. Ovakav model bismo voljeli vidjeti i u hrvatskom sustavu.
Škola je izrazito iskusna u području Erasmus+ projekata. Tijekom 10 godina učitelji su sudjelovali u više od 70 mobilnosti, ali su često i ugostili učitelje iz drugih država.
Prije dolaska na mobilnost saznali smo kako svi učenici i djelatnici pri ulazu u školu trebaju izuti svoju vanjsku obuću te obuti zamjensku, što smo i mi učinili. Primijetili smo kako učenici najčešće ostaju u čarapama.
Prvo jutro, pred školom, zamjećujemo veliki broj bicikala. Kasnije nam je objašnjeno kako učenici većinom sami dolaze u školu, bez obzira na vremenske prilike. U školi nas je dočekao prigodno uređen pano te mnoštvo hrvatskih i španjolskih zastavica (tri učiteljice iz Španjolske su također ovaj tjedan bile na job shadowingu u školi). Prvo smo se sastale s ravnateljicom Saijom i pomoćnicom ravnateljice Marikom. Odvele su nas do zbornice, vrlo dinamičnog i opuštenog prostora opremljenog malom kuhinjom, stolovima i kaučima te radnim stolom i računalom. Na zidu svaki učitelj ima svoj mali „džep“ u koji može staviti radne materijale i osobni pribor. Na zidovima su zabilježene informacije o organizaciji škole, važnim kontaktima te raznim podsjetnicima. U kuhinjici smo pronašle i kutak posvećen Splitu.
Ravnateljica nas je ukratko upoznala sa školom i finskim sustavom obrazovanja. U Ymmersti radi 36 učitelja, šest asistenata, a školu pohađa oko 350 učenika koji se školuju od 1. do 6. razreda po principu razredne nastave. Iduća tri razreda osnovne škole pohađaju u drugoj školi. Pet je posebnih razreda za djecu s teškoćama, a dio učenika s teškoćama se školuje u redovnim razredima. Pet asistenata pruža podršku učenicima u posebnim razrednim odjelima, dok šesti pruža podršku svim ostalim učenicima s teškoćama u školi. Osim razrednih učitelja, u školi rade nastavnica engleskog, švedskog i francuskog jezika, te učitelji grubih i mekih materijala (dva predmeta slična Tehničkoj kulturi). Podršku učenicima pruža školska psihologinja, a od ove školske godine i savjetnica koja zbog opisa poslova najviše odgovara socijalnom pedagogu. U školi radi i medicinska sestra. Školska godina započinje u prvoj polovici kolovoza, a završava u prvoj polovici lipnja. Školovanje je finskim učenicima u potpunosti besplatno – grad osigurava sredstva svakomu učeniku iz kojih se financiraju knjige i radne bilježnice, školski i likovni pribor, topli obrok (ručak), izleti i sl. Roditelji, dakle, nisu dužni financirati udžbenike niti školske aktivnosti, ali ako žele mogu donirati sredstva za kupovinu određene opreme ili pak organizirate prodajne akcije na kojima se prikupljaju sredstva za školu. Škola ima mogućnost izbora hoće li školovati veći ili manji broj učenika te u skladu s time dobiva i financijska sredstva. Posebnost u odnosu na hrvatski sustav je da se učitelji mogu međusobno dogovarati koje predmete će predavati. Učitelj može u svom razredu predavati npr. finski jezik, matematiku, prirodoslovlje, ali tjelesni i likovni predaju drugi učitelji. Tjedna satnica je 20 sati.
Osobitost škole je da je pohađaju djeca iz vrlo bogatih, ali i vrlo siromašnih obitelji, kao i značajan broj učenika iz migrantskih obitelji sa slabim znanjem finskog jezika. Ti učenici imaju pravo na dodatne sate finskog, ali i svog materinskoga jezika.
U školi smo upoznali i Miho, nastavnicu prirodoslovlja iz Tokija, koja je na svojevrsnoj razmjeni u trajanju od godinu dana i koja također prati rad učitelja ove škole. Miho nam je ispričala kako je na radionicama poučavala origami tehniku te smo odmah iskoristili priliku i dogovorili suradnju u ovom području.
Nakon sastanka s ravnateljicom, dočekalo nas je predivno iznenađenje - troje učenika Internacionalnog kluba koji su posjetili našu školu te koji su taj dan bili naši vodiči koji su nas vodili kroz školu i upoznali s namjenom pojedinih učionica i kabineta. U toj grupi učenika bila je i jedna učenica s teškoćama te smo tako odmah mogli promatrati inkluzivno volontiranje. Prilikom obilaska škole zamijetili smo brojne kutke za čitanje. Osim prvog kata koji je u znatnoj mjeri namijenjen policama s knjigama te služi kao knjižnica, police s knjigama prostiru kroz cijelu školu. Svaki prostor je iskorišten. Hodnici nisu samo hodnici već čitaonice, igraonice, mjesta druženja. Učenici sami posuđuju knjige te ih nakon proteka zadanog vremena i vraćaju. Obilazeći školu zamjećujemo kako različite prostorije nose imena iz književnih djela (npr. zbornica je Rivendel iz Gospodara prstenova). Zidovi učionica su stakleni radi osiguranja transparentnosti. Nakon prisustva satu finskog jezika, na kojem je nastavnica Zorana mogla promatrati način rada i uporabu tehnologije, išli smo na ručak u školsku blagovaonicu. Ručak je nešto ranije, od 10.30 do 12 h, ovisno o grupi. Učenici sami uzimaju pribor, stoje u red i uzimaju hranu. Mogu birati i posebnu ishranu (alergije, bezglutenska, vegetarijanska). Poslije jela, sami uredno vraćaju pladanj s priborom te čak i pospremaju blagovaonicu. U popodnevnim satima prostor služi kao dnevni boravak u kojem učenici mogu pisati zadaću dok roditelji ne dođu po njih.
Na satu glazbene kulture zamijetili smo kako učenici na raspolaganju imaju širok izbor glazbala te ih koriste u skladu sa svojim mogućnostima.
Moto škole je “Everybody's story is important” - “Svačija priča je važna“ što se i vidi kroz inkluzivne prakse, kako djece s teškoćama, tako i djece migranata..
Nakon obilaska razreda, nastavnica engleskog jezika i Erasmus koordinatorica Minttu nam je još jednom približila finski obrazovni sustav te nam ukazala na važan koncept koji prevladava u finskim školama, a to je koncept povjerenja. Učitelji vjeruju kako roditelji rade sve u interesu svoga djeteta, a roditelji vjeruju kako su učitelji stručnjaci u svome području. Iznenadila nas je informacija kako u finskom obrazovnom sustavu ne postoji prosvjetna inspekcija. Učitelji uživaju dobar status u društvu.
Idući dan smo proveli u školi Pohjois-Tapiolan koulu u kojoj se obrazuju učenici od 1. do 9. razreda. Riječ je o velikoj školi koja ima čak devet razreda za učenike s teškoćama iz spektra autizma te tri razreda za učenike s teškoćama u ponašanju (jedan u nižim razredima te dva u višim razredima). Nakon jutarnjeg sastanka i upoznavanja s kolegicama iz Španjolske, krenuli smo u obilazak škole. Radi se o vrlo modernoj školi nastaloj spajanjem više škola, a koja je s radom počela prije godinu dana. Pored učionica, u školi se nalazi velik broj specijaliziranih prostora: za pripremu, individualni rad s učenicima, posebnu sigurnu prostoriju u kojoj učenik može boraviti ako ima ponašajni ispad i sl. Svidjelo nam se što je i u ovoj školi zbornica neformalan, opuštajući prostor u kojem se učitelji mogu družiti i pripremati za nastavu. Učionice su vrlo moderno opremljene, a svaki učenik ima svoju klupu. Na hodnicima su ormarići u kojima učenici mogu ostaviti svoje stvari. Učionice za učenike s teškoćama su opremljene sanitarnim čvorom i brojnim didaktičkim sadržajima. Uređeni su mirni kutci za individualni rad učenika s pregradama te prostorom za odlaganje pribora i knjiga. Svaka učionica ima mali kutak s knjigama i slikovnicama. Kao obavezan dio opreme u učionicama uz pametne ploče, koristi se dokument kamera koja olakšava demonstriranje rada, a osobito je korisna u pojašnjavanju geometrijskih zadataka.
Razredi za učenike s autizmom podijeljeni su po razini funkcionalnosti o čemu ovisi i opseg poučavanog gradiva. U ovim razredima, osim učitelja, radi i nekoliko pomoćnika, ovisno o potrebama učenika. Može se zaključiti kako se radi o manjim razredima koji u radu koriste puno vizualne podrške. Primjenjuje se TEACH pristup. Na zidovima učionica može se zamijetiti slikovni raspored te korištenje PECS sličica u svrhu komunikacije. Posebno su nas oduševile dvije učionice, ona za tehničku kulturu i kuhinja. Imali smo priliku promatrati kako se i učenici posebnog razreda, uz podršku pomoćnika, koriste pilom i sličnom opremom. Učenici koji su senzorno osjetljiviji na zvukove držali su slušalice na ušima (njih smo zamijetili u većini učionica u obje škole). Predmet koji bi mogli nazvati domaćinstvo obavezan je u 7. razredu dok je u 8. i 9. izborni predmet. Učenici u grupama rade za radnom jedinicom, pripremaju jelo te nakon toga sami pospremaju pribor i kuhinju. Imali smo priliku obići i školsko igralište koje je obogaćeno spravama za stolni tenis, trampolinom, ljuljačkama, nogometnim igralištem. Radi se o višenamjenskom prostoru koji je u službi lokalne zajednice. Škola ima višenamjensku školsku dvoranu te specijalizirane dvorane koje se koriste za dramske aktivnosti, po kojima je ova škola poznata.
Razgovarali smo i s djelatnicom koja pruža potporu učenicima s problemima u ponašanju te učiteljima koji s njima rade. Radi se o novom radnom mjestu koje po opisu poslova odgovara profilu socijalnog pedagoga. Tada smo imali priliku razgovarati o načinu na koji se učenici s teškoćama upućuju u posebne razrede. Nalaze i mišljenja uglavnom pišu vanjski stručnjaci, nakon što je škola podnijela zahtjev za promjenom oblika školovanja, a odluku donosi tijelo koje je u nadležnosti grada.
Popodne smo proveli u šetnji Nacionalnim parkom Nuuksio te smo zahvaljujući Mariki imali priliku iskusiti tradicionalnu finsku aktivnost - roštilj. 😊
U srijedu smo se u školi Ymmersta upoznali s volonterskim projektima te aktivnostima u svrhu sprječavanja vršnjačkog nasilja. Vidjeli smo kako učenici rade kao medijatori u rješavanju sukoba prilikom odmora, kako su angažirani na podjeli opreme za igralište (vrlo popularno zaduženje među učenicima).
Prisustvovanjem satovima, zamijetili smo kako su udžbenici vrlo slikoviti, s dosta boja, bez pretjerane uporabe teksta te su zapravo slični našim prilagođenim udžbenicima. U Finskoj učenici ne uče pisana slova. Raspravljajući s pojedinim učiteljima saznali smo da se i oni pitaju je li takav pristup dugoročno koristan za učenike. Zanimljivost nam je da učenici ne ispunjavaju svoje radne bilježnice već zadatke prepisuju u bilježnicu kako bi ih mogle koristiti i iduće generacije. Učeničke stolice su vrlo zanimljive jer omogućuju dodatnu stimulaciju, a na nekima smo vidjeli gumice u koje mogu udarati učenici s motoričkim nemirom. U učionicama je mnoštvo slikovnih podsjetnika, kao i pravila ponašanja.
U posebnim razredima često se koriste tehnikom žetoniranja u nagrađivanju dobrog ponašanja. Učenici zajedno skupljaju bodove kako bi dobili neku privilegiju. Često se koriste i štopericom kao mjerilom trajanja aktivnosti. Vrlo zanimljiv nam je bio koncept kruga povjerenja - stav je da svi učenici u početku imaju povjerenje učitelja. Ako naprave neke prijestupe, postupno ga gube te imaju pravo na manje privilegija, a više vođenja učitelja.
Zanimljivo nam je bilo vidjeti kako učenici nemaju informatiku kao poseban predmet već su sadržaji uklopljeni u druge predmete, a izrazita važnost se pridaje učenju praktičnih životnih vještina (zanati, domaćinstvo).
U pauzi u zbornici kolegice iz Španjolske predstavile su svoju školu. Posebno nam je bio interesantan program učenja emocionalnih vještina.
Daljnjim obilaskom škole mogli smo zamijetiti plakate na kojima je izloženo koji učitelji su zaduženi za organiziranje učeničke medijacije te koji učenici su medijatori tijekom toga tjedna.
Ulazak u prostoriju u kojoj se čuvaju didaktički materijali za nas je izgledao kao da smo poput Alise došli u zemlju čudesa! Bogat izbor materijala koje možete posuditi te razdužiti kada vam više nije potreban.
Popodne smo proveli u neformalnom druženju s djelatnicima škole u Luukki rekreacijskom centru koji je dio nacionalnog parka Nuuksio. To je prostor grada koji se može koristiti za izlete s učenicima, druženja i sl.
U četvrtak je okupljanje bilo na glavnom željezničkom kolodvoru s učenicima 6. d razreda i njihovom učiteljicom Henni. Unatoč na momente obilnoj kiši, pokazali su nam najveće znamenitosti Helsinkija: luteransku katedralu, predsjedničku palaču, tržnicu, središnju gradsku ulicu, trgove i sl. U grupi učenika koja nam je pokazivala gradske znamenitosti sudjelovali su i učenici s teškoćama. Popodne smo s Marikom i Minttu posjetili knjižnicu Oodi, višenamjenski centar koji je više od same knjižnice. Građani mogu koristiti dvorane za sastanke, tonski studio, učiti šivati, izrađivati plakate, koristiti 3D printer i dr. Tako smo i mi imali priliku napraviti metalnu pločicu s nazivom škole pomoću laserskog pisača.
U petak smo imali radionicu s Hannom Tukiainen iz organizacije Positive Education Finland, učiteljicom koja je prethodno radila u školi Ymmersta, a danas se bavi edukacijom finskog jezika za imigrante, obrazovanjem asistenata za djecu s teškoćama i drži tečajeve o pozitivnoj pedagogiji. Tijekom radionice imali smo priliku provjeriti još nekoliko nedoumica o finskom sustavu obrazovanja učenika s teškoćama. U zbornici smo, tijekom pauze, ukratko predstavili našu školu i projektne aktivnosti. Na kraju radnog dana, u završnoj usmenoj evaluaciji s Minttu i Marikom, raspravljali smo o tome što smo naučili i što ćemo prvo primijeniti u našoj školi te o mogućnostima daljnje suradnje. Planira se nastavak prošlogodišnjeg eTwinning projekta „Together we are stronger“ o čemu ćemo naknadno detaljnije raspraviti. Minttu nam je prenijela svoje bogato iskustvo sudjelovanja u Erasmus projektima,
Potaknute divnim primjerima iz finskih škola, osmislile smo razne sadržaje koje jedva čekamo provesti u radu s našim učenicima.
