Agapornis Fischerii

Kobalt Fišerova papigica je u kombinaciji plavog tijela i bijele boje sa bijelim kljunom. U plavoj kombinaciji susrećemo još Violet ( ljubičasto tijelo, bijela glava ), Pastel Violet, Pastel Kobalt,...

Maova mutacija Fišerovih papiga izgleda sivo ali je to najtamniji faktor plave boje.

U zelenim mutacijama u uzgoju susrećemo Pastel zelene, tamno zelene i maslinasto zelene.

Broj mutacija i različitih kombinacija u uzgoju stalno raste tako da se svakodnevno pojavljuju nove mutacije.

Mlade ptice jako su slične odraslima osim što boje njihovog perja nisu u potpunosti jasne i što na kljunu imaju tamnije oznake. Pripadaju manjim vrstama iz roda Agapornis, dužine oko 14cm i težine između 40 i 60 grama.

Prirodno stanište Fišerovih papigica je malo istočno područje centralne Afrike, jug i južno od Jezera Victoria u Sjevernoj Tanzaniji. U sušno doba godine, neke ptice odlaze na zapad u Ruandu i Burundi u potrazi za vlažnim područjima. Jato se uglavnom kreće u krugu 1-2km i žive na travnatim područjima sa mnoštvo drveća. Fišerova papigica je brz i snažan letač a u vrijeme leta ispuštaju glasan zvuk doziva. Zbog toga pripadaju u skupinu glasnijih papagaja.

Ova vrsta papigica jede različitu hranu, od sjemenja do voća. Ponekad uništavaju usjeve u potrazi za kukuruzom i barom.

Vrijeme parenja ove vrste ptica u prirodi je između siječnja i travnja te između lipnja i srpnja. Gnijezde se u visokim stablima visine između 2 i 15 metara. Jaja su im bijele boje i obično je u jednom gniježđenju od 4 do 5 jaja ali taj broj može varirati između 3 i 8 jaja po leglu. Ženka inkubira jaja oko 23 dana, a mladunci su spremni za odvajanje od roditelja između 38 i 42 dana. Ova vrsta ptica u oba spola izgleda jednako.

Najbolji način da se otkrije spol ptice je DNK analiza. DNK analiza može se napraviti iz kapljice krvi ili analizom perja. Neki stručnjaci određuju spol ptice načinom na koji ona sjedi na prečki. Generalno, ženka sjedi na prečki sa većim razmakom među nogama nego je to kod mužjaka.