Što je CITES?

CITES (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore) je međunarodni ugovor između Vlada svijeta. Njezin je cilj osigurati da međunarodna trgovina sa uzorcima divljih životinja i biljaka ne ugrozi njihov opstanak.

Ideja za CITES potječe još od davne 1960 godine kada su održavane skupštine na kojima se raspravljalo o svrsi zaštite divljih životinja. Potreba CITES-a i tada je bila jasna. Smatra se da godišnja međunarodna trgovina prelazi nekoliko milijardi dolara i uključuje stotine milijuna biljnih i životinjskih jedinki. Spektar trgovine je jako velik. Trguje se živim životinjama i biljkama jednako kao i prerađevinama uključujući prehrambene proizvode, egzotične kože, materijal za izradu glazbenih instrumenata, drvo i lijekove.

Nivo iskorištavanja nekih životinjskih i biljnih vrsta vrlo je visok i zajedno sa drugim čimbenicima poput uništavanja prirodnog staništa vrsta, pojedine vrste dovedene su pred prag izumiranja. Mnoge životinjske vrste koje su zaštićene CITESom nisu ugrožene ali su zaštićene sa ciljem njihovog očuvanja u budućnosti.

CITES je koncipiran u duhu suradnje vlada država diljem svijeta kako bi se regulirao prijevoz životinja preko granica država. Danas se pod zaštitom CITESa nalazi preko 30 000 vrsta životinja i biljaka.

CITES je međunarodni ugovor na koji države (zemlje) dobrovoljno pristaju. Države koje su se dogovorili da bude vezane Konvencijom (CITES) nazivaju se - stranke. Jednom kad država pristane na Konvenciju ona je pravno ne obvezuje - drugim riječima, oni koji su za provedbu Konvencije ne moraju korigirati svoje Zakone u skladu sa Konvencijom. Umjesto toga Konvencija daje okvir po kojem svaka stranka treba voditi računa da se Konvencija provodi na nacionalnoj razini.

Vrsta pokrivene CITES navedene su u tri Priloga, prema stupnju zaštite koja im je potrebna:

Prilog I uključuje vrste kojima prijeti izumiranje. Trgovina primjercima tih vrsta je dozvoljena samo u iznimnim okolnostima.

Prilog II sadrži vrste kojima ne prijeti izumiranje, ali u kojoj trgovini moraju biti pod kontrolom kako bi se izbjeglo korištenje koje bi ugrozilo njihov opstanak.

Prilog III sadrži vrste koje su zaštićene u barem jednoj zemlji, koja je tražila druge stranke CITES za pomoć u nadzoru trgovine.

Za svaku vrstu koja se nalazi u ova tri Priloga potrebno je zatražiti dozvolu od nadležnih državnih organa kako bi pripadnika vrsti sa popisa mogli uvesti i izvesti iz zemlje, prenijeti preko teritorija neke zemlje ili pak uzgajati.

Međutim, Konvencija se ne odnosi na floru i faunu koja je zatečena na nekom teritoriju prije nego je stranka potpisala Konvenciju što znači da postoje izuzeci.

Što CITES znači za nas uzgajivače?

Dobro provjerite koju vrstu papiga želite uzgajati. Ako se ta vrsta nalazi pod zaštitom CITESa dužni ste tražiti dozvolu od strane Ministartva Kulture, odjela za Prirodnu raznolikost.

Također, svaki mladunac zaštićene ili strogo zaštićene vrste papiga treba biti prstenovan prstenom uzgajivača što znači da morate biti član nekog od Ornitoloških društava.

Kao uzgajivač dužni ste prijaviti svaku uzgojenu pticu Ministarstvu Kulture RH te izdati dokumentaciju za prijavu posjedovanja svakom kupcu koji će prijaviti vlasništvo nadležnom Ministarstvu.

Iz našeg uzgoja zaštićene ću Agapornis Fischerii, Agapornis Personatus Personatus, Agapornis Personatus Nigrigenis, Cyanoramphus Novazelandiae, Forpus Coelestis.