Po iskustvu mnogih uzgajatelja, bebe papiga za ručno hranjenje izdvajaju se u starosti od oko 10 do 14 dana. Obično cijelo leglo kad najmlađi ptić ima oko 9-10 dana starosti. To obično znači da je najstarija beba oko 16-17 dana starosti. Ponekad uzgajivači u praksi rade tako što svakog ptića puste da ga roditelji othrane do 2 tjedna starosti a potom ga odvajaju i nastavljaju sa ručnim hranjenjem. Mladi ptići se odvajaju najčešće u plastični boks (60×40×40) nalik na akvarij kojem na dno stavimo piljevinu, topao ručnik ili papir. Takvu posudu ne treba nužno grijati jer će ptići grijati jedno drugo ali se svakodnevno takva posuda treba čistiti jer ručno hranjenje jako prlja i ptiće i posudu. Također, ptići će u radoznalosti jesti svoj izmet i zbog toga posudu treba adekvatno održavati kako bi se izbjegle dodatne komplikacije. Zato se mnogi uzgajivači odlučuju za papirnate ručnike kao podlogu jer je sasvim jednostavno održavanje.
Prije nego krenete sa ručnim hranjenjem svakako je bolje posjetiti nekog uzgajivača koji ima iskustva s tim. Ptića svakodnevno treba vagati i treba paziti da ptić ima dovoljno hrane i njege te da se uspješno razvija. Svaki korak u ovoj fazi života je jako bitan. Svakako treba voditi računa i da se ptici daje pravilno hrana tako da je se ne zaguši a opet ne ni premalo. Mnogim uzgajivačima se na početku ručnog hranjenja i u fazi učenja znalo dogoditi da im ptica ugine zbog gušenja. Zato vam preporučamo da ručno hranjenje učite na papigama koje će svojim trzanjem glave pokazivati gutanje i tako ćete znati u kakvoj je fazi hranjenja vaša papigica.
Svaki ptić zahtjeva hranjenje 4 do 5 puta dnevno. Hrana uvijek treba biti svježe pripravljena i treba proći fazu od pripreme do konzumiranja. Dakako, hrana ne smije biti ni prehladna ni prevruća. Najbolje ćete osjetiti toplinu ako malo hrane stavite na zapešće. Ako vas peče to nikako ne smijete dati papigi. Isto tako, ako je hladno ni takva temperatura nije dobra. Ako je hrana hladna ptica ju neće htjeti jesti. Ako je vruća možete spržiti ptici ždrijelo i ona će uginuti.
U početku hrana treba biti dosta rijetka kako bi ju ptica mogla gutati. Na svakom proizvodu za ručno hranjenje ptica pišu točne upute kojih se svakako MORATE pridržavati.
Za hranjenje mladih ptica najčešće se koriste medicinske šprice. Pri izboru šprice obavezno birajte one koje ne rade trzaje prilikom izbacivanja sadržaja. Šprica ne smije kliziti bez vaše kontrole ali isto tako ne smije se dogoditi da vam zapinje pa da pri naglom pritisku iziđe puno hrane i zaguši pticu.
Ako ptić prestane gutati obavezno stanite sa istiskivanjem hrane. Morate poštivati ritam hranjenja svakog mladunca pojedinačno. Nakon svakog hranjenja šprice treba temeljito očistiti. Najbolji način ispiranja šprica je da ih isperete u mlakoj vodi u koju možete dodati jednu jušnu žlicu jabučnog octa na 1L vode. Nikakve kemikalije ne smijete koristiti za ispiranje šprica.
Ručno hranjenje papiga ostavlja trag na njima. Vama je možda zabavno to što će ručno hranjena ptica biti pitoma i što ćete lakše uspostaviti komunikaciju s njom a možda čak i zaraditi nešto više novca. Međutim, ručno hranjena ptica svoju vrstu ne doživljava kao svoju. Ona se fokusira na čovjeka i čovjeka smatra svojom vrstom. Takva ptica, ako će i htjeti biti roditelj, neće moći othraniti svoje mladunce.
Ručnom hranjenju ptica uzgajivači pribjegavaju i iz drugih razloga osim puke zarade. Naime, neke vrste papiga u zatočeništvu ne odgajaju dobro svoje mladunce pa im uzgajivači oduzimaju jaja, ptići se izlegu u inkubatoru i uzgajivač tada mora ručno hraniti ptice. Najčešće se to radi kod ptica gdje je po prirodi velika smrtnost zbog zanemarivanja jednog ili više mladunaca u leglu od strane roditelja i kod ptica koje su rijetke poput Gofin kakadua, Žakoa i sl.
Nisam pobornik ručnog hranjenja ptića ali držim da svaki uzgajivač treba poznavati tehniku kako bi spriječio eventualne probleme u uzgoju kao npr. situacija kada roditelji pobjegnu, uginu, zanemare ptiće zbog kojekakvih razloga i sl. Dakle, ručno hranjenje ptića samo u svrhu spašavanja života.