Agapornis kao ljubimac

Agapornis papigica je vrlo aktivna ptica i zahtijeva prostran kavez. Također, u kavez im treba staviti jako puno igračkica ili bilo što što mogu grickati i igrati se s tim. Bez prostranog kaveza (četvrtasti oblik minimalnih dimenzija 50×50×75cm za jednu pticu i 65×65×75 za par ). Bez puno igračaka (4-6) i drugih predmeta za igru, Agapornisu može biti dosadno, može biti depresivan i može započeti čupkanje perja koje je gotovo nemoguće zaustaviti. Ova vrsta papigica jako voli vodu, stoga joj svakodnevno možete ponuditi posudicu sa vodom za kupanje. Nakon kupanja jako se vole sunčati. Kavez sa pticom nikako ne bi trebali držati blizu prozora jer bi zbog naglih promjena temperature ptica mogla oboljeti. Agapornisi su jako druželjubive ptice. Preporuča ih se držati u paru inače vlasnik ptice mora nekoliko sati posvetiti na druženje sa pticom kako bi osigurao njeno emocionalno zdravlje. Agapornis papigica treba imati različitu ishranu u obliku peleta, voća, sjemena i povrća. U pet-shopovima bi trebali kupovati specijaliziranu hranu za ovu vrstu ptica jer je ona nutritivno prilagođena potrebama ove vrste ptica. Također, trebalo bi izbjegavati bojanu hranu i pelete koji sadrže prezervative koji mogu biti toksični. U ishrani bi trebalo izbjegavati hranu baziranu samo na prosu jer ona nije nutritivno izbalansirana. Također, svakodnevno ptici treba ponuditi izvore minerala i vitamina koji se mogu nabaviti u specijaliziranim trgovinama. Pravila ishrana uvelike će vašu pticu učiniti sretnom i produžiti joj životni vijek.

Svaka Agapornis papigica ima svoju osobnost, ali se ipak neke pojedinosti mogu generalizirati. Na prvom mjestu treba istaknuti da su ove ptice jako bojažljive i jako se prepadnu čak i na mali pokret, snažne zvukove ili bilo kakve nove predmete uključujući i one malene. S njima treba biti jako pažljiv i ne izlagati ih strahovima što može utjecati na njihovo pripitomljavanje. Generalno, ne vole da ih se dodiruje. Agapornis papigice jako su inteligentne i vrlo brzo mogu naučiti kako se otvara kavez te izići vani. Mnogi vlasnici vjeruju da ženke, koje su malo krupnije od mužjaka, jesu inteligentniji spol kod ovih ptica. One su, također, agresivnije i mogu biti jako teritorijalne. Jednom kad su se pripitomile i udomaćile, ove ptice postaju jako znatiželjne.

Ako ih pustimo izvan kaveza, trebamo paziti na njih i nikako im ne dozvoljavati pristup kuhinji, otvorenim kablovima, zagrijanim i vrućim zdjelama i sl. Kuhinja može biti jako opasno mjesto za njih jer jako vole grickati i istraživati što se to nalazi oko njih. Također, trebamo paziti na namještaj jer Agapornisi vole grickati osobito drvene predmete i dijelove namještaja. Kad je drvo u pitanju, Agapornis je spreman u rekordnom roku uništiti drvo do neprepoznatljivosti. Također, jako vole biti čiste stoga često čiste perje kljunom ili se kupaju u posudici s vodom.

Ako su izvan kaveza, Agapornis će pronaći mjesto gdje će vršiti nuždu pa bi ispod tog mjesta trebalo postaviti novinski papir zbog lakšeg čišćenja. Kada se Agapornis pripitomi postaje privržen ljubimac. Oni su živahni, znatiželjni i razigrani a kada su izvan kaveza stalno istražuju svoju okolinu. Kada nisu raspoloženi za maženje, mogu biti jako nervozni u blizini ljudi pa se neće dvoumiti hoće li ugristi. Međutim, kada su raspoloženi za maženje sletjeti će na svog vlasnika, češkati se sjedeći na njegovom ramenu, dozvoliti da ga se češka, igrati se sa gumbima i nakitom. Kada su nervozni neće oklijevati da vas ugrizu. Njihov ugriz zna biti jako bolan a najčešće grizu za prste. Zbog ovako bogate osobnosti, Agapornis se češće drže u velikim volijerama nego kao kućni ljubimci. Svakako, ako se odlučite ovu pticu držati kao kućnog ljubimca, osigurajte joj dosta prostora uz svakodnevno puštanje na izletavanje barem 2-3 sata.

Kupovina ručno hranjenje Agapornis papigice može biti poprilično velika investicija, ali ako želite pticu koja će vam biti odana, preporuča se da to bude ručno hranjena. Ručno hranjene ptice već su pitome, imaju veliku strpljivost a i veliki napor i trud je potreban da bi se ptičica koju su roditelji odgajali pripitomila. Ženke je puno lakše pripitomiti nego mužjake jer mužjaci znaju biti plahi i plašljivi. Da bi Vam ova vrsta ptice sletjela na rame ili prst ponekad treba čekati godinama. Agapornis papigice, općenito, ne mogu govoriti ali pojavljivale su se ptice koje su znale izgovoriti kratke, jednostavne riječi. Bile su to redom ženke.