Mobilne mreže

Značajniji razvoj bežičnih mreža vezuje se za sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća. Tada se počinje koristiti koncept ćelijskog planiranja i projektiranja te ponavljanja korištenja frekvencija.

Ukratko radi se o sljedećem:

komunikacija između dva terminala (uređaja u pokretu) ostvaruje se pomoću bazne postaje (engl. base station), a bazna postaja služi i za povezivanje mobilnih terminala na javnu fiksnu mrežu. 

Područje koje bazna postaja pokriva adekvatnom razinom signala naziva se ćelija. Ćelije su se u počecima razvoja mobilnih mreža razlikovale po frekvencijskim kanalima na kojima su radile. 

Ideja je bila pokriti područje na kojem se nalaze korisnici s ćelijama koje se međusobno ne smetaju, a pružaju dovoljno kapaciteta za pružanje usluga.  

Odaberite o kojoj mreži želite nešto naučiti: