Prva generacija mobilnih mreža- 1G

Prvu generaciju karakterizira činjenica da nije postojala jedinstvena norma (standard) koja je definirala mrežu. U raznim krajevima svijeta definirane su različite norme i izgrađene su različite mreže koje međusobno nisu bile kompatibilne.

 To je uzrokovalo i proizvodnju manjih serija uređaja koji su zbog toga bili i višestruko skuplji. Prvu generaciju činili su analogni sustavi koji su pružali prvenstveno mogućnost glasovne komunikacije.  

Neki sustavi prve generacije bili su: 

• AMPS (u SAD-u, Kanadi, Centralna i Južna Amerika, Australija, …)

• TACS2 i ETACS (u Velikoj Britaniji, UAR-u, Kuvajtu, …)

• NMT 450 (u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, Španjolskoj, …)

• NMT 900 (u Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Cipru, …) 

• RTMS (u Italiji)

• RADIOCOM 2000 (u Francuskoj)

• NTT, NTACS i JTACS (u Japanu)

• U Republici Hrvatskoj (RH) najviše smo se susretali s jednom izvedenicom NMT 450 sustava (Nordic Mobile Telephony koja radi u frekvencijskom području od 450 MHz )

Tijekom 1G mreže komunikacija je bila analogna, a mogli su se ostvariti samo telefonski pozivi.

Mobilni uređaji su se obično ugrađivali u automobile, bili su glomazni, a oprema je sadržavala i dodatni izvor napajanja veličine manjeg putnog kovčega. 

Postojala je i jedna prednost ovakvog sustava – ostvarivao se veći domet komunikacije zbog nižeg frekvencijskog područja rada i veće snage odašiljanja. 

Ipak, zbog manjeg broja baznih postaja kvaliteta usluge bila je, za današnja mjerila, slaba.