Vizija

Druga generacija iseljenika ima sve predispozicije da bude spona između zemalja porekla i života. Pored maternjeg jezika za koji postoji više alternativnih vidova učenja, izuzetno je važno pokušati da se interesovanje za zemlju porekla proširi i na kulturu, tradiciju, istorjiju, muziku, sport, hranu. Teško je naći pravu meru uticaja prve generacije na drugu. Treba biti otvoren i pripremljen i za uticaj u suprotnom smeru. Škole koje smo mi završavali u zavičaju su prilično drugarčije od ovdašnjih. Teme koje su bile važne u našim školama možda uopšte nisu predviđene ovdašnjim programom i obrnuto. Treba čitati, razgovarati sa detetom i nastavnicima u školi i RAZUMETI.

Važno je sačuvati od zaborava istoriju koja povezuje naše narode. Odvojiti vreme da se pogleda neki film, pročita knjiga o tome kako je jedan Norvežanin doneo skije u Srbiju i Crnu Goru pre 125 godina. Čuti predavanje o tome kako su norveški lekari i medicinske sestre dolazile da nam pomažu u balkanskim i prvom svetskom ratu. Upoznati svoje norveške prijatelje sa tim i sličnim temama.

Norveška je "pala" na drugo mesto u rangiranju najsrećnijih zemalja u tesnoj trci izmedju skandinavskih zemalja. Treba biti iskren i otvoren i priznati da sigurno ima mnogo toga što možemo da naučimo od njih, skandinavaca generalno. Na žalost, broj ljudi koji i dalje odlazi iz naših krajeva ne daje nadu da će druga generacija iseljenika poželeti da živi tamo. Naša uloga je da nadjemo tu pravu meru multikulralnosti dok su mali, kako bi izbegli krizu identiteta kad odrastu i shvatili prednosti i mogućnosti izbora koji imaju.