U protekloj školskoj godini u AŠZ provodili smo školski projekt Medijska pismenosti. Tijekom godine posjetili smo većinu razreda i s učenicima razgovarali o umjetnoj inteligencij, o tome što je UI, na koji način utječe na našu svakodnevicu, koliko smo je pustili u naše živote i jesmo li joj se prepustili. Najvažnije pitanje je jesmo li svjesni zamki koje UI krije.
Posebnu smo pažnju posvetili modelima za generiranje teksta, slike i zvuka.
Povodom 8. Dana medijske pismenosti, a kao dio aktivnosti projekta “Podrška integraciji učenika migranata, azilanata i stranaca u školama u Hrvatskoj” te našeg školskog projekta “Medijska pismenost”, proveli smo tijekom travnja s našim učenicima dvije radionice u nekoliko razreda.
Radionica o UI s naglaskom na interkulturalizam
Školska knjižničarka, Katarina Knežević, održala je radionice o umjetnoj inteligenciji na kojima smo s učenicima razgovarali o prednostima i manama modela za generiranje teksta, slike i zvuka, o halucinacijama UI, o izvorima koje koristi UI, o autorskim pravima dobivenih rezultata i o algoritmima na kojima UI počiva. Cilj je razvijanje kritičkog mišljenja učenika kroz razumijevanje prednosti i izazova digitalnih alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji.
S obzirom na temu interkulturalizma posebnu smo pozornost posvetili problemu pristranosti rezultata dobivenih umjetnom inteligencijom.
U prvom zadatku učenici pomoću modela za generiranje slika, Stable Difussion, izrađuju slike neke uobičajene ljudske aktivnosti, primjerice, obitelj na odmoru, obiteljski ručak i slično…
Kao naredbu unosimo što neutralnije pojmove kao na primjer ljepota, znanstvenik, znanstvenica. Postane još zanimljivije kada te pojmove unesemo na engleskom jeziku u kojem su nazivi zanimanja i rodno neobilježeni. Riječ driver se, primjerice, može odnositi i na nju i na njega i onda je zanimljivo vidjeti što nam UI prvo isporučuje (muškarca ili ženu, koje rase itd…)
Cilj zadatka je vidjeti nameće li umjetna inteligencija u svojim rezultatima elemente zapadne kulture s obzirom na to da je većinom učena na podacima zapadnog svijeta.
U drugom zadatku namjerno ističemo različitost kako bismo vidjeli hoće li nam UI odgovoriti na ispravan način. Primjerice japanska plesačica.
“My Digital Footprint” radionica o digitalnom otisku
Nastavnica engleskog jezika, Gabrijela Čorković, održala je radionice o ponašanju na društvenim mrežama i digitalnom otisku. Učenicima smo ukazali na moguće rizike i dugoročne posljedice online aktivnosti, a dotaknuli smo se i prihvaćanja kolačića te upadanja u zamku intelektualne izoliranosti, odnosno „filter bubble“ efekta. Učenici su osvijestili postojanje i važnost digitalnog otiska te ih se potaknulo na odgovorno i sigurno ponašanje u virtualnom okruženju. Aktivnost smo zaključili istraživanjem vlastitog digitalnog otiska i na nekoliko primjera mogli smo vidjeti kako naši učenici imaju pozitivan digitalni otisak te kako pozitivan dojam o osobi on ostavlja. Kao primjeri učenika s pozitivnim digitalnim otiskom među ostalima istaknula se učenica koja je prije pet godina doselila iz Nigerije, a tijekom osnovne škole glumila je u jednoj predstavi u zagrebačkom HNK i učenik iz Sirije, danas maturant, o kojem je pisalo nekoliko portala o tome kako uči hrvatski jezik i kako istovremeno svoju učiteljicu poučava arapski.
Katarina Knežević