Petak, 17. listopada. U školskom prostoru koji je tog poslijepodneva disao nekom posebnom toplinom, s početkom u 12:30 sati, održala se Živa knjižnica – događaj koji, umjesto tiskanih knjiga, nudi žive ljude i njihove priče. Knjige koje govore, osjećaju, sjećaju se i otkrivaju svjetove iza riječi.

Toga dana u našoj su učionici oživjela dva svijeta – arapski i ukrajinski. Dva svijeta udaljena tisućama kilometara, ali bliska po toplini, vjeri u obitelj i nadi da razumijevanje može pobijediti razlike.

Prvu priču ispričala je Iman Gouda, prevoditeljica s arapskog jezika. Rođena u Zagrebu, kći majke Hrvatice i oca Palestinca iz Gaze, odrasla je između dviju kultura.

Još kao dijete voljela je učiti jezike, a nakon završene srednje škole odlučila je studirati arapski jezik. Kako u Zagrebu nema studija arabistike, razmišljala je o Ljubljani, Sarajevu ili Beogradu, no smatrala je da se jezik najbolje uči ondje gdje se svakodnevno govori. S obzirom na to da je u djetinjstvu ljeta provodila kod bake i djeda u Gazi, studiranje u Gazi bio je logičan odabir.

Ondje je započela studij, no rat ju je spriječio da ga dovrši.

Nakon povratka u Hrvatsku zaposlila se kao prevoditeljica u zdravstvenom sustavu, pomažući liječnicima, medicinskim sestrama i pacijentima da se međusobno razumiju. Taj posao obavlja od 2020. godine s velikom strašću i odgovornošću.

Na susret je došla i njezina svekrva gđa Rania, koja je 2023. godine doputovala u Hrvatsku kako bi upoznala svoje novorođeno unuče. No, zbog početka rata u Gazi nije se mogla vratiti kući te je ostala živjeti ovdje. Tijekom susreta nosila je slušalice za simultano prevođenje, a Iman joj je i dodatno prevodila pitanja i komentare sudionika.

Kada smo je pitali kako su je prihvatili u Hrvatskoj, njezine su se oči nasmiješile:

„Ljudi su me lijepo primili. Svi su dobri prema meni.“

Najviše ju je, rekla je, oduševila priroda – zelenilo Zagreba, parkovi, šume i putovanja po raznim krajevima. Posjetila je Plitvička jezera, nacionalne parkove i parkove prirode i sve ju je to kako kaže posebno dojmilo. Nakon mjesta gdje prevladava pijesak i suha zemlja, ovo joj je bilo kao da je zakoračila u neki drugi svijet.

Iman je s ponosom spomenula i svog djeda, profesora arapskog jezika koji je pisao priče za djecu i priručnike za strance inojezičare. „Arapski je drugi najteži jezik na svijetu, odmah nakon japanskog“, dodala je uz osmijeh, svjesna koliko predanosti traži.

Drugu priču donijela je obitelj Ilkin iz Ukrajine – supružnici Andrej i njegova supruga te njihovo troje djece: dva sina i kći. Jedan sin, Dmytro, pohađa prvi razred naše škole.

U Hrvatsku su stigli na samom početku rata u Ukrajini, misleći da će ostati samo nekoliko mjeseci. No, rat se nije zaustavio, pa su ovdje ostali već tri godine. Sada žive u Korenici, blizu Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Andriy radi kao koordinator i pomaže drugim Ukrajincima koji su pronašli utočište u Hrvatskoj. Većina njih smještena je u hotelu i turističkom naselju Macola, gdje zajedno žive, rade i pomažu jedni drugima.

„Snagu u teškim trenucima daje mi to što sam sa svojom obitelji. to mi je najvažnije.“ rekao je Andrej. Na te riječi njegova se supruga samo nježno nasmiješila i dodala da i njoj obitelj znači sve – da joj upravo oni daju snagu kad postane teško i kad joj misli odlutaju u domovinu.

Njegova supruga ima sestru koja je ostala u Ukrajini – poput mnogih koji nisu htjeli ili nisu mogli napustiti svoje domove. Andrej se prisjetio trenutka kada je raketa pala pokraj njihove zgrade. Tada su odlučili otići, zbog djece.

Najveća uspomena iz domovine, rekao je, jest njegovo rodno selo. „Ponekad sanjam da sam tamo, da opet vidim svoju kuću,“ dodao je tiho.

Njihova se kći posebno brzo prilagodila novom životu. Ide u vrtić, gdje je jedina djevojčica iz Ukrajine – no to je ne sprječava da se svakoga dana smije, igra i razgovara s prijateljima na hrvatskom jeziku. Kod kuće roditelji i dalje govore ukrajinski, ali ona uporno odgovara na hrvatskom, strpljivo ih ispravlja i s osmijehom potiče da i oni pokušaju.

Postala je njihova mala učiteljica te most između dvaju svjetova.

Obitelj Ilkin često ističe zahvalnost prema svima koji su im pomogli. „Dobili smo ljubav, toplinu i razumijevanje,“ rekli su. „Vaša zemlja ima more, sunce i sigurnost”

Novinari su nedavno snimili dokumentarni film o Ukrajincima u Korenici i njihovom načinu slavljenja Uskrsa, koji će uskoro biti prikazan na HRT 1.

Nakon što su priče ispričane, svi su se počastili kolačima i sokovima. Razgovori su se nastavili spontano, uz smijeh i tople poglede. Nitko nije žurio otići.

Živa knjižnica nije bila samo događaj – bila je susret ljudi i priča, dokaz da svijet postaje ljepši kad ga pokušamo razumjeti.

           Lorena Boronić 4.b

Povodom 8. Dana medijske pismenosti, a kao dio aktivnosti projekta “Podrška integraciji učenika migranata, azilanata i stranaca u školama u Hrvatskoj” te našeg školskog projekta “Medijska pismenost”, proveli smo tijekom travnja s našim učenicima dvije radionice u nekoliko razreda.

Radionica o UI s naglaskom na interkulturalizam

Školska knjižničarka, Katarina Knežević, održala je radionice o umjetnoj inteligenciji na kojima smo s učenicima razgovarali o prednostima i manama modela za generiranje teksta, slike i zvuka, o halucinacijama UI, o izvorima koje koristi UI, o autorskim pravima dobivenih rezultata i o algoritmima na kojima UI počiva. Cilj je razvijanje kritičkog mišljenja učenika kroz razumijevanje prednosti i izazova digitalnih alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji. 

 S obzirom na temu interkulturalizma posebnu smo pozornost posvetili problemu pristranosti rezultata dobivenih umjetnom inteligencijom.

U prvom zadatku učenici pomoću modela za generiranje slika, Stable Difussion, izrađuju slike neke uobičajene ljudske aktivnosti, primjerice, obitelj na odmoru, obiteljski ručak i slično…

Kao naredbu unosimo što neutralnije pojmove kao na primjer ljepota, znanstvenik, znanstvenica. Postane još zanimljivije kada te pojmove unesemo na engleskom jeziku u kojem su nazivi zanimanja i rodno neobilježeni. Riječ driver se, primjerice, može odnositi i na nju i na njega i onda je zanimljivo vidjeti što nam UI prvo isporučuje (muškarca ili ženu, koje rase itd…)

Cilj zadatka je vidjeti nameće li umjetna inteligencija u svojim rezultatima elemente zapadne kulture s obzirom na to da je većinom učena na podacima zapadnog svijeta.

U drugom zadatku namjerno ističemo različitost kako bismo vidjeli hoće li nam UI odgovoriti na ispravan način. Primjerice japanska plesačica.

“My Digital Footprint” radionica o digitalnom otisku

Nastavnica engleskog jezika, Gabrijela Čorković, održala je radionice o ponašanju na društvenim mrežama i digitalnom otisku. Učenicima smo ukazali na moguće rizike i dugoročne posljedice online aktivnosti, a dotaknuli smo se i prihvaćanja kolačića te upadanja u zamku intelektualne izoliranosti, odnosno „filter bubble“ efekta. Učenici su osvijestili postojanje i važnost digitalnog otiska te ih se potaknulo na odgovorno i sigurno ponašanje u virtualnom okruženju. Aktivnost smo zaključili istraživanjem vlastitog digitalnog otiska i na nekoliko primjera mogli smo vidjeti kako naši učenici imaju pozitivan digitalni otisak te kako pozitivan dojam o osobi on ostavlja. Kao primjeri učenika s pozitivnim digitalnim otiskom među ostalima istaknula se učenica koja je prije pet godina doselila iz Nigerije, a tijekom osnovne škole glumila je u jednoj predstavi u zagrebačkom HNK i učenik iz Sirije, danas maturant, o kojem je pisalo nekoliko portala o tome kako uči hrvatski jezik i kako istovremeno svoju učiteljicu poučava arapski.

Katarina Knežević i Gabrijela Čorković

Mjesec hrvatske knjige manifestacija je koju još od 1995. godine organiziraju Knjižnice grada Zagreba (KGZ) pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Cilj je približiti knjigu korisnicim. Pozvali smo učenike Agronomske škole Zagreb da se i ove godine pridruže u obilježavanju MHK.

Ovogodišnji je zadatak bio odabrati književno djelo, a zatim nešto u njemu promijeniti. Učenici su trebali odabrati omiljeni lik iz knjige ili stripa i u njegovo/njezino ime ispričati priču, snimiti na videozapis u trajanju od najviše 90 sekundi. 

Mogli ste promijeniti tijek radnje postojećeg djela i pokušati vidjeti što bi se u tom slučaju dogodilo, ili ispričati drugačiji kraj priče, možda opisati glavni lik nešto drugačijim nego što je opisan u originalnom djelu i vidjeti kako bi to utjecalo na razvoj radnje… Uglavnom, mogli ste dati mašti na volju, a neki su to i učinili.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali, a posebno Loreni Boronić iz 3. b i Petri Lovrek koje su nam poslale i videozapise. Lorena je čitala Koraljna vrata, Pavla Pavičića i ispričala priču iz pozicije Krste Brodnjaka te je pritom i promijenila radnju, a Petra je čitala i prepričala dio Malog princa, Antoinea de Saint-Exuperija.