Dan sigurnijeg interneta 2026.
U sklopu aktivnosti obilježavanja Dana sigurnijeg interneta 2026. među učenicima trećih razreda provedena je anonimna anketa o korištenju mobitela. Cilj ankete bio je dobiti uvid u navike učenika povezane s korištenjem mobitela, roditeljskim pravilima i nadzorom, korištenjem aplikacija i društvenih mreža, iskustvima neprimjerenog ponašanja u digitalnom okruženju te stavovima učenika prema mobitelu i drugim oblicima provođenja slobodnog vremena.
Pitanja za anketu osmislila je Iva Palčić Strčić. Rezultati ankete predstavljeni su roditeljima na roditeljskom sastanku nakon uvodnog predavanja pedagoginje Tjaše Juraković Antolić, čime su rezultati poslužili kao polazište za razgovor o sigurnom, odgovornom i razvojno primjerenom korištenju digitalnih uređaja.
U anketi je sudjelovalo ukupno 57 učenika: 20 učenika 3.a, 19 učenika 3.b i 18 učenika 3.c razreda.
Analiza ankete o korištenju mobitela
3.a razred
U anketi je sudjelovalo 20 učenika 3.a razreda.
Dostupnost i učestalost korištenja mobitela
Svoj mobitel ima 8 učenika (40 %), dok ga 12 učenika nema. Od učenika koji nemaju vlastiti mobitel, njih 11 navodi da ponekad koriste mobitel roditelja. To pokazuje da je pristup mobitelu znatno širi od samog vlasništva uređaja.
Mobitel svakodnevno koristi samo 3 učenika (15 %). Polovica učenika koristi ga rijetko, a 35 % nekoliko puta tjedno. Kod trajanja korištenja rezultati su također relativno povoljni: 18 od 20 učenika najčešće provodi na mobitelu do jednog sata dnevno, dok samo dvoje navodi više od jednog sata.
Mobitel učenici najčešće koriste za igranje igara i razgovor s roditeljima, a nešto rjeđe za gledanje videozapisa. Učenje se kao glavna svrha korištenja pojavljuje rijetko.
Pravila i roditeljski nadzor
Većina učenika, 65 %, navodi da mobitel ne smije koristiti prije spavanja, dok ostali odgovaraju da to smiju ponekad. Nitko nije naveo da ga redovito smije koristiti prije spavanja.
Postojanje jasnih kućnih pravila potvrđuje 11 učenika (55 %). Šest učenika nije sigurno postoje li pravila, a troje navodi da pravila nema. U opisima pravila najčešće se pojavljuju ograničenje vremena korištenja, zabrana korištenja prije spavanja, dopuštenje roditelja prije instaliranja aplikacija te korištenje mobitela tek nakon izvršenih obveza.
Roditeljski uvid u aktivnosti učenika vrlo je izražen. Čak 18 učenika (90 %) smatra da roditelji znaju što najčešće rade na mobitelu, a kod 85 % učenika roditelji korištenje mobitela provjeravaju redovito ili povremeno.
Samo četiri učenika smiju samostalno preuzimati igre ili aplikacije, dok ih 80 % to ne smije činiti bez roditeljske kontrole.
O pravilima lijepog ponašanja na internetu roditelji razgovaraju sa 14 učenika, odnosno 70 % razreda.
Aplikacije, društvene mreže i sigurnost na internetu
Najzastupljeniji je YouTube, koji koristi 15 učenika (75 %), dok WhatsApp koristi sedmero učenika. Ostale društvene mreže pojavljuju se tek sporadično.
Samo 5 učenika (25 %) smatra da zna koja je dopuštena dob za korištenje društvenih mreža. Više od polovice učenika nije sigurno u odgovor, što pokazuje prostor za dodatnu edukaciju.
Šest učenika, odnosno 30 % razreda, navodi da je već vidjelo ili doživjelo ružno ponašanje ili nasilje preko mobitela. U opisima se pojavljuju ruganje, vrijeđanje, ružne poruke, neprikladna komunikacija u grupama i različiti nasilni ili uznemirujući sadržaji. Posebno je važno da svih 20 učenika zna kome se može obratiti ako im se na mobitelu dogodi nešto neugodno ili ružno.
Glavni oslonac učenicima su roditelji, osobito oba roditelja zajedno. Dio učenika navodi i učitelja/učiteljicu kao osobu kojoj se mogu obratiti.
Mobitel i slobodno vrijeme
Tri četvrtine učenika ne koristi mobitel tijekom obroka. Samo jedan učenik navodi da to čini redovito.
Najpopularnija aktivnost u slobodno vrijeme je igra vani s prijateljima, koju bira 15 učenika (75 %). Mobitel kao omiljenu aktivnost bira samo jedan učenik.
Čak 18 učenika (90 %) smatra da bi bez mobitela moglo biti nekoliko dana. Većina učenika, njih 14, mobitel doživljava kao nešto što može biti i dobro i loše, što pokazuje prilično uravnotežen odnos prema uređaju.
Zaključak za 3.a
Rezultati 3.a pokazuju uglavnom umjerenu uporabu mobitela, snažan roditeljski nadzor i vrlo visoku razinu svijesti učenika o tome kome se mogu obratiti u neugodnoj situaciji. Najizraženiji prostor za daljnji rad predstavlja poznavanje dobnih ograničenja za društvene mreže te činjenica da je gotovo trećina učenika već bila izložena nekom obliku neprimjerenog digitalnog sadržaja ili komunikacije.
3.b razred
U anketi je sudjelovalo 19 učenika 3.b razreda.
Dostupnost i učestalost korištenja mobitela
Svoj mobitel ima 13 učenika (68,4 %), što je znatno više nego u druga dva razredna odjela. Svih šest učenika koji nemaju vlastiti mobitel navodi da ponekad koriste mobitel roditelja.
Pet učenika (26,3 %) mobitel koristi svaki dan, osmero nekoliko puta tjedno, a šestero rijetko. Iako je svakodnevno korištenje zastupljenije nego u druga dva razreda, vrijeme provedeno na mobitelu nije izrazito dugo: 17 od 19 učenika najčešće ga koristi do jednog sata dnevno, dok dvoje navodi više od jednog sata.
Najčešća svrha ponovno je igranje igara, zatim razgovor s roditeljima i gledanje videozapisa.
Pravila i roditeljski nadzor
Mobitel prije spavanja ne smije koristiti 14 učenika (73,7 %), četvero ga smije koristiti ponekad, a jedan učenik navodi da ga smije koristiti.
Kućna pravila potvrđuje 11 učenika (57,9 %). U pravilima se najčešće spominju vremenska ograničenja, ograničavanje korištenja na određene dane, zabrana korištenja navečer, zabrana samostalnog instaliranja sadržaja te korištenje mobitela nakon ispunjavanja školskih obveza.
U usporedbi s drugim razredima, učenici 3.b nešto rjeđe procjenjuju da roditelji imaju potpuni uvid u njihovo korištenje mobitela. 13 učenika (68,4 %) navodi da roditelji znaju što najčešće rade na mobitelu. Redovitu ili povremenu provjeru roditelja navodi 11 učenika (57,9 %).
Samostalno preuzimanje aplikacija nije dopušteno kod 15 učenika (78,9 %).
O lijepom ponašanju na internetu s roditeljima razgovara 12 učenika (63,2 %), dok sedmero odgovara negativno ili se razgovora ne sjeća.
Aplikacije, društvene mreže i sigurnost
YouTube koristi 14 učenika, a WhatsApp čak 11 učenika (57,9 %). U ovom se razredu pojavljuje i nešto širi raspon društvenih mreža: TikTok, Snapchat i Instagram.
Poznavanje dopuštene dobi za korištenje društvenih mreža razmjerno je slabo. Samo 4 učenika (21,1 %) smatraju da znaju odgovor, deset izravno odgovara da ne zna, a petero nije sigurno.
Četvero učenika (21,1 %) navodi da je doživjelo ili vidjelo ružno ponašanje ili uznemirujući sadržaj preko mobitela. U odgovorima se, osim ruganja, pojavljuje i izloženost sadržajima koji nisu primjereni dobi djece.
Gotovo svi učenici, njih 18 od 19, znaju kome se mogu obratiti u slučaju neugodnog iskustva. Kod pomoći i razgovora ponovno dominiraju roditelji, ali jedan učenik navodi da mu u korištenju mobitela ne pomaže niti s njim o tome razgovara nitko.
Mobitel i slobodno vrijeme
Mobitel tijekom obroka ne koristi 13 učenika, dok ga šestero koristi ponekad.
I u ovom razredu najpopularnija je igra vani s prijateljima, koju navodi 14 učenika (73,7 %). Relativno su zastupljeni i čitanje i crtanje. Četvero učenika među omiljenim aktivnostima slobodnog vremena navodi i korištenje mobitela.
Bez mobitela bi nekoliko dana moglo biti 16 učenika (84,2 %), dok su tri učenika nesigurna.
Nitko mobitel ne procjenjuje isključivo dobrim: 14 učenika smatra ga i dobrim i lošim, a petero lošim.
Zaključak za 3.b
U 3.b je pristup vlastitom mobitelu najrašireniji, kao i svakodnevno korištenje te uporaba komunikacijskih aplikacija i pojedinih društvenih mreža. Istodobno je prema odgovorima učenika roditeljski uvid i nadzor nešto manje izražen nego u 3.a i 3.c. Posebno važnim područjem preventivnog rada pokazuje se poznavanje dobnih ograničenja društvenih mreža te razgovor o primjerenim i neprimjerenim internetskim sadržajima.
3.c razred
U anketi je sudjelovalo 18 učenika 3.c razreda. Jedan učenik naveo je da mobitel uopće ne koristi te nije odgovarao na veći dio pitanja koja se odnose na iskustva korištenja mobitela. Kod tih je pitanja analiza provedena na 17 odgovora.
Dostupnost i učestalost korištenja mobitela
Vlastiti mobitel ima 6 učenika (33,3 %), najmanje među tri promatrana razreda. Od 12 učenika koji ga nemaju, njih 11 ponekad koristi mobitel roditelja.
Samo dva učenika mobitel koriste svakodnevno, šestero nekoliko puta tjedno, devetero rijetko, a jedan učenik nikada.
Kod polovice svih ispitanih učenika korištenje traje manje od 30 minuta dnevno. Šestero navodi između 30 i 60 minuta, dvoje više od jednog sata, a jedan učenik mobitel ne koristi.
Za razliku od drugih razreda, u 3.c se među najčešćim svrhama korištenja uz igre i razgovor s roditeljima vrlo često pojavljuje i učenje.
Pravila i roditeljski nadzor
Od 17 učenika koji koriste mobitel, njih devetero ne smije ga koristiti prije spavanja, šestero smije ponekad, a dvoje smije.
Postojanje pravila potvrđuje deset učenika (58,8 % korisnika). Pravila se najčešće odnose na vremenska ograničenja, dopuštenje roditelja, korištenje nakon učenja ili izvršenih obveza te zabranu određenih sadržaja.
Roditeljska uključenost vrlo je visoka. 16 od 17 učenika (94,1 %) smatra da roditelji znaju što rade na mobitelu, a 14 učenika navodi da roditelji njihovo korištenje provjeravaju redovito ili povremeno.
Samo četvero učenika smije samostalno preuzimati aplikacije.
Razgovor s roditeljima o lijepom ponašanju na internetu potvrđuje devetero učenika. Pet učenika takvog se razgovora ne sjeća, a troje navodi da o tome ne razgovaraju.
Aplikacije, društvene mreže i sigurnost
YouTube je ponovno najzastupljeniji i koristi ga 12 učenika, dok WhatsApp koristi šestero. Četvero učenika navodi da ne koristi nijednu ponuđenu aplikaciju ili društvenu mrežu.
U ovom razredu 9 od 17 učenika (52,9 %) smatra da zna koja je dopuštena dob za korištenje društvenih mreža, što je osjetno bolji rezultat nego u 3.a i 3.b.
Četvero učenika navodi da je vidjelo ili doživjelo ružno ponašanje putem mobitela. U odgovorima se pojavljuju ruganje zbog tjelesnih obilježja ili invaliditeta te korištenje prostih i uvredljivih riječi.
Šesnaest od 17 učenika zna kome se može obratiti ako se dogodi nešto neugodno. Roditelji su ponovno glavni izvor pomoći, iako dvoje učenika navodi da o korištenju mobitela s njima ne razgovara nitko.
Mobitel i slobodno vrijeme
Od 17 korisnika mobitela čak 14 ga ne koristi tijekom jela, dvoje ga koristi ponekad, a jedan redovito.
Igru vani s prijateljima bira 15 od 17 učenika (88,2 %), što je najviši udio među sva tri razredna odjela. Često se biraju i crtanje, čitanje te gledanje televizije.
Svih 17 učenika koji koriste mobitel smatra da bi moglo biti nekoliko dana bez njega.
Većina učenika mobitel ponovno vidi kao istodobno koristan i potencijalno štetan: 12 učenika smatra ga i dobrim i lošim, četvero lošim, a samo jedan učenik dobrim.
Zaključak za 3.c
Učenici 3.c najmanje posjeduju vlastite mobitele i najmanje ih koriste svakodnevno. Roditeljski nadzor prema njihovim odgovorima vrlo je izražen, a ovaj razred pokazuje i najbolju samoprocijenjenu informiranost o dobnoj granici za korištenje društvenih mreža. Posebno se ističe vrlo snažna usmjerenost učenika prema igri na otvorenom te činjenica da svi učenici koji koriste mobitel smatraju da bi mogli nekoliko dana biti bez njega.
Komparativna analiza 3.a, 3.b i 3.c razreda
Ukupno je u anketi sudjelovalo 57 učenika. Vlastiti mobitel ima njih 27, odnosno 47,4 %, ali gotovo svi učenici koji nemaju svoj mobitel imaju barem povremeni pristup mobitelu roditelja. Stoga se može zaključiti da je korištenje mobitela u ovoj dobi vrlo rašireno neovisno o vlasništvu uređaja.
Najvažniji zajednički pokazatelji
Na razini sva tri razreda rezultati pokazuju nekoliko ohrabrujućih obrazaca. Samo 10 od 57 učenika koristi mobitel svakodnevno, a tek šestero navodi korištenje dulje od jednog sata dnevno. Kod 50 učenika korištenje je kraće od jednog sata.
Roditeljska uključenost općenito je visoka. Među 56 učenika koji koriste mobitel, 47 (83,9 %) smatra da roditelji znaju što na njemu rade, a tri četvrtine navodi da roditelji njihovo korištenje redovito ili povremeno provjeravaju. Samostalno instaliranje aplikacija dopušteno je tek petini učenika.
Istodobno se vidi da postojanje pravila nije jednako jasno svoj djeci. Samo 32 od 56 učenika izričito navode da kod kuće imaju pravila, dok ih 15 odgovara da nije sigurno. To ne mora značiti da pravila ne postoje, ali može upućivati na potrebu da ona budu djeci jasna, konkretna, dosljedna i unaprijed dogovorena.
Najraširenija aplikacija uvjerljivo je YouTube, koji koristi 41 od 56 učenika koji su odgovorili na pitanje. WhatsApp koristi 24 učenika, dok su TikTok, Snapchat i Instagram znatno manje zastupljeni, ali njihova prisutnost među učenicima trećeg razreda ipak je važna s aspekta preventivnog rada.
Jedan od najuočljivijih rezultata ankete jest slabo poznavanje dobnih ograničenja za korištenje društvenih mreža. Samo 18 od 56 učenika (32,1 %) smatra da zna dopuštenu dob. Upravo se taj podatak nameće kao jedno od važnih područja buduće edukacije učenika i roditelja.
Četvrtina učenika koji koriste mobitel, odnosno 14 od 56, već je vidjela ili doživjela neki oblik ružnog ponašanja, vrijeđanja, ruganja ili drugog neprimjerenog sadržaja. Odgovori pokazuju da djeca ove dobi nisu samo pasivni korisnici uređaja, nego već dolaze u dodir s komunikacijskim i sadržajnim rizicima digitalnog okruženja. Posebno je ohrabrujuće što 54 od 56 učenika zna kome se može obratiti ako im se dogodi nešto neugodno ili ružno.
Rezultati također ne potvrđuju sliku mobitela kao središta dječjeg slobodnog vremena. 44 od 56 učenika kao omiljenu aktivnost bira igru vani s prijateljima, dok mobitel među omiljenim aktivnostima navodi samo osmero. Čak 51 od 56 učenika (91,1 %) smatra da bi nekoliko dana moglo biti bez mobitela.
Većina djece pokazuje i prilično zreo, neisključiv stav prema tehnologiji. 40 od 56 učenika (71,4 %) smatra da je mobitel istodobno „i dobar i loš“. Takav rezultat može biti dobra osnova za daljnji odgojno-obrazovni rad: cilj nije prikazivati tehnologiju kao nešto isključivo negativno, nego djecu učiti da njezina vrijednost i rizici ovise o načinu, vremenu i svrsi korištenja.
Zaključak
Usporedba triju razreda pokazuje da postoje razlike u dostupnosti i načinu korištenja mobitela, ali i vrlo slični obrasci u većini drugih područja. 3.b razred ima najveći udio učenika s vlastitim mobitelom i najčešće svakodnevno korištenje, dok je roditeljski nadzor prema odgovorima učenika nešto manje izražen. 3.a pokazuje vrlo visoku roditeljsku uključenost i najveći udio učenika koji su već prepoznali ili doživjeli neki oblik neprimjerenog ponašanja na internetu. 3.c ima najmanji udio vlasnika mobitela, najvišu razinu roditeljskog uvida te najbolju samoprocijenjenu informiranost o dobnoj granici za društvene mreže.
Zajednički rezultati pokazuju da kod većine učenika korištenje mobitela još uvijek nije vremenski dominantna svakodnevna aktivnost, da roditelji uglavnom imaju važnu ulogu u reguliranju njegove uporabe te da djeca zadržavaju snažan interes za igru, druženje, čitanje, crtanje i druge aktivnosti izvan digitalnog okruženja.
Istodobno, činjenica da je četvrtina učenika već bila izložena neprimjerenom ponašanju ili sadržajima te da manje od trećine učenika pouzdano navodi da poznaje dobna ograničenja društvenih mreža potvrđuje važnost sustavnog rada na digitalnoj sigurnosti, kritičkom odnosu prema internetskim sadržajima, pravilima internetske komunikacije i otvorenom razgovoru djece s odraslima.
Anketa je tako, osim uvida u konkretne navike učenika, omogućila da razgovor s roditeljima bude utemeljen na stvarnim iskustvima djece iz njihovih razrednih odjela i poslužila kao kvalitetno polazište za zajedničko promišljanje o odgovornom korištenju mobitela.
Zahvala
Zahvaljujem kolegicama Lani Tepeš i Tini Bobanac Žižić na suradnji i pomoći pri provođenju ankete u njihovim razrednim odjelima. Njihovim uključivanjem omogućeno je da se rezultati sagledaju na razini sva tri razredna odjela te da se, osim analize pojedinih razreda, napravi i vrijedna usporedba navika i iskustava učenika.
U sklopu obilježavanja Dana sigurnijeg interneta 2026. učenici 3.a razreda razgovarali su s ChatGPT-om o odgovornom korištenju umjetne inteligencije i sigurnom ponašanju u digitalnom okruženju. Razgovarali su o tome zašto je digitalne alate potrebno koristiti uz odgovornost i nadzor odraslih te zašto informacije koje daje umjetna inteligencija ne treba automatski prihvatiti kao točne.
Učenici su zatim u parovima zapisivali pojmove povezane s računalima, internetom i sigurnošću na internetu. Među njihovim su se riječima našli i umjetna inteligencija, AI i ChatGPT, kao i pojmovi povezani sa zaštitom i odgovornim ponašanjem na internetu. Prikupljene riječi objedinjavali su u zajednički popis, a ChatGPT im je pomagao u njihovom prebrojavanju, razvrstavanju i oblikovanju sadržaja. Na temelju prikupljenih pojmova nastao je i tekst koji je povezivao teme poput lozinki, privatnosti, internetskog nasilja, prijavljivanja neprimjerenog sadržaja, Red Buttona, razgovora s odraslima, aplikacija i korištenja interneta.
Posebno vrijedan dio aktivnosti dogodio se kada su učenici zajedno s učiteljicom odlučili provjeriti koliko je ChatGPT dobro izvršio dobivene zadatke. Provjeravali su jesu li odgovori točni, jesu li upute pravilno shvaćene te jesu li riječi doista dobro prebrojene. Pokazalo se da ChatGPT u pojedinim koracima nije bio potpuno točan – među ostalim, pogriješio je i pri prebrojavanju riječi.
Tako su učenici na konkretnom primjeru vlastitoga rada zaključili jednu od najvažnijih poruka Dana sigurnijeg interneta: umjetna inteligencija može biti koristan pomoćnik, ali njezine odgovore treba provjeravati, uspoređivati s pouzdanim izvorima i o njima kritički razmišljati. Razgovor je ujedno poslužio za podsjećanje na važnost zaštite osobnih podataka i privatnosti, prepoznavanja netočnih i neprimjerenih sadržaja te obraćanja odrasloj osobi kada se na internetu dogodi nešto neugodno ili zabrinjavajuće.