Visina: 437 m
Žig: Metalni, ugrađeni, uz stablo na proplanku na malom betonskom stupu. Obilaznice: HPO, Kružni put po Moslavačkoj gori. Vis je kontrolna točka HPO-a (Hrvatske planinarske obilaznice).
To je vrh s malim proplankom s kojeg su lijepi vidici na istočni dio Moslavačke gore sve do Psunja.
Do Visa se može doći markiranim planinarskim putovima iz Podgarića, Kutinice, G.Jelenske preko Kolčenice i jezera Mikleuška.
Na planinarskom putu prema Beloj Crkvi napravljen je novi vidikovac u sklopu projekta poučne staze Crkveni jarak. Udaljen je od Visa oko 500m. Na njemu je postavljena maketa Moslavačke gore te stolovi i klupe za odmor.
Visina: 488 m
Humka je najviši vrh Moslavačke gore. Označen je geodetskom piramidom od opeke - obnovljena je 2025 godine. (Trigonometrijska točka I. reda: 207 Gornja Humka). To je ujedno i Kontrolna točka Geodetske planinarske obilaznice: KT 4). Na vrhu trenutno nema žiga. Zbog nepristupačnosti trigonometru zbog ograde priznaje se fotografija obilaznika uz ogradu pokraj spomenika s vizurom na geodetsku piramidu.
Uz sami vrh je ograđeni objekt i antenski toranj.
S vrha nema vidika.
Južno od vrha nalazi se šumarska kuća i ispred nje nekoliko klupa i stolova, gdje se može ugodno blagovati. Tu je ujedno i jedan od ulaza na poučnu stazu ''Crkveni jarak''.
Neposredno ispod kuće je i izvor (3 minute spuštanja u usjek) ali na žalost više nije u funkciji.
Do Humke se može doći mnogim planinarskim putovima (Podgarić, prijevoj, Kutinica, ...) ili asfaltnom cestom od Podgarića uz Garić grad ili makadamskom cestom od kamenoloma u Mikleuškoj.
Visina: 270 m
Garić grad ili stari grad Garić jedan je od najstarijih hrvatskih burgova, a spominje se već 1256 kao Garig. Gradio se približno istodobno kad i Medvedgrad na Medvednici. Grad se sastojao od dva dijela: vanjskog i unutarnjeg, koji su bili opasani zidovima. Imao je i dvije kule za obranu. Zanimljivo je spomenuti da su zidovi veće kule, koja je visoka 18m debeli 2,5 metara! Ta je kula prilično uščuvana i danas. Tokom povijesti izmjenjivali su se mnogi vlasnici: ugarsko-hrvatski kraljevi, zagrebački biskupi, slavonski banovi, a od 1412.-15. pripadao je Barbari Celjskoj (poznatija kao Crna kraljica). Godine 1545. Osmanlije u prolazu osvajaju i pale Garić te ga prepuštaju zaboravu i propadanju. Garić ostaje izvan novih trgovačkih putova te postaje sklonište hajducima ( u 19.stoljeću najpoznatiji Moslavački hajduk Joco Udmanić krio se u utvrdi i njezinim tunelima), a kasnije i omiljeno izletište.
Tijekom zaštitnih radova i arheoloških iskapanja na Gariću (1964.-1972.) pronađena je bogata i raznovrsna arheološka građa ( pećnjaci, ulomci keramike, metala i kamena) koji se čuvaju u Muzeju Moslavine u Kutini.Zanimljiv je ulaz u grad preko drvenog mosta i kroz gradska vrata. Omiljeno je mjesto odmora za planinare koji pohode Moslavačku goru. Odmah nakon što se uđe u grad, s lijeve strane se nalazi ugrađeni metalni žig. Do Garić grada je moguće doći automobilom iz Podgarića. Obilježene planinarske staze vode sa prijevoja, Podgarića i Humke.
To je ujedno i kontrolna točka kružnog puta po moslavačkoj gori i tu možete pronaći žig nakon što se pređe most s lijeve strane iza ulaza.
Visina: 176 m
Podgarić je pogodno polazište za obilazak Moslavačke gore jer od njega vode mnogi obilježeni planinarski putovi.
Postoji i vidik kod spomenika revoluciji naroda Moslavine sa kojeg se pruža pogled na jezero i Moslavačku goru. Upravo na tom mjestu je DJ Alan Walker snimio scene za spot pjesme 'Darkside' 2018. godine. Video možete pogledati na youtube-u. 2025. godine tu su se i snimale scene za film Alpha Gang.
Trenutno je u izgradnji novi Hotel Vila Garić.
Visina: 300 m
U povijesnim se izvorima spominje kao Szarvasko (prema madž. szarvas = jelen). Prema postojećim podacima izgrađen je u drugoj polovici 13. stoljeća, u vrijeme kad je čitav moslavački posjed bio u vlasništvu porodice Makarijevića. Kasnije su vlasnici bili Čupori Moslavački, zatim Bakaczi de Erdody. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju, a zadnjih par godina se konzerviraju zidovi i radila su se arheološka iskapanja. Dužina mu je oko 65 m, a širina od 13 do 15 m. Ulaz je bio s jugoistočne strane, vjerojatno preko pokretnog mosta. Vanjski zidovi su debeli do 2 m, a visine na mjestima do 8 m. Pregradnih zidova nema. Postoje ostaci kapelice, ulaza u podzemlje, stepenica za gornji kat, prozora i puškarnica.
Ostaci starog grada Jelengrada nalaze se na uzvisini (oko 300 m n.v.) s desne strane potoka Jelenska u blizini sela Gornja Jelenska. Do Jelengrada se može doći planinarskim stazama od Moslavačke Slatine, Pleterca ili Podgarića. Najkraći prilaz je od makadamske ceste koja dolazi iz Gornje Jelenske (2 km od asfaltne ceste), preko koje prolaze planinarski putovi od Kaluđerovog groba i Mjeseca prema Jelengradu.
Visina: 270 m
Iako se prvi puta spominje 1334.g. (Cosucsak) oblik zemljanih utvrda, format opeke te način izvedbe lica zida na romanički način, a i činjenica da je već početkom 14. st. pod burgom postojalo razvijeno podgrađe sa župnom crkvom, govore o njegovom vjerojatnom nastanku još u 13. st. U to vrijeme je čitav moslavački posjed bio u vlasništvu obitelji Makarijevića. Kasnije su vlasnici bili Čupori Moslavački, zatim Bakaczi de Erdody. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan.
Sačuvan je samo jedan veći komad zida, no prema tragovima na terenu može se približno rekonstruirati njegov tlocrt ovalnog oblika (promjera oko 23 m), okružen dubokom grabom i nasipom. Na jednom je kraju postojalo podgrađe, također okruženo grabama, preko kojeg se pokretnim mostom prilazilo burgu. Sačuvani zidni fragment zidan je kamenom no po lokalitetu je rasuto i dosta opeka. U blizini se nalaze ostaci Franjevačkog samostana u Podgradskom jarku.
Ostaci starog grada Košuta grada nalaze se na uzvisini (oko 270 m n.v.) nedaleko od izvora potoka Podgradska. Do Košuta grada se može doći planinarskim stazama od Moslavačke Slatine ili Pleterca.
Pavlinski samostan Bela Crkva je osnovan u drugoj polovici 13. stoljeća, prvi put se spominje u pisanoj ispravi 1295. g.
Prema nekim izvorima tada je izgrađena samostanska kuća i crkva. Tokom slijedeća dva stoljeća Pavlini stječu brojne posjede, te grade novu crkvu i samostanske objekte zaštićene zidom i kulama.
Središnje mjesto je zauzimala crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Arhiv Hrvatske ima u svom posjedu građu pavlinskih samostana iz Hrvatske koja se sastoji od 1397 srednjovjekovna dokumenta, a od toga najviše, 544 je iz ovog samostana. Ti dokumenti otkrivaju dragocjene podatke o povijesti Moslavine. Pavlini su imali širok dijapazon djelatnosti, obogaćujući krajeve u kojima su boravili gospodarskim inovacijama.
Na vrhuncu svoje moći samostan doživljava svoj kraj. Zbog stalnih upada Turaka u ove krajeve Pavlini su napustili samostan i otišli u Lepoglavu . Sa sobom su odnijeli svoju arhivu i dragocjenosti. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan. Nalazi se na povišenom platou sa sve četiri strane okružen potokom i opkopom. Nizvodno uz potok na planinarskom putu prema jezeru Mikleuška nalaze se ostaci ribnjaka. Ostaci pavlinskog samostana blažene Djevice Marije – Bela Crkva nalaze se uz potok Crkveni jarak. Tijekom vremena porušeni su svi samostanski objekti. Do Bele Crkve se može doći planinarskim stazama od Humke, Visa i od jezera Mikleuška.
To je ujedno i kontrolna točka kružnog puta po moslavačkoj gori i tu možete pronaći žig preko mostića potoka u blizini odmorišta.