Vječni život i antikrist 1
Prva Ivanova poslanica
Vječni život
Vječni život i Antikrist
Proučavamo Prvu Ivanovu poslanicu za koju smo rekli da je zamišljena kao test vjere. Test ima za cilj da ohrabri i da sigurnost onima koji su istinski vjernici. Sigurnost i ohrabrenje su potrebni jer je mnogo laži i prevare u svijetu, mnogo je zavodnika i prevaranata. Tekst koji je pred nama govori o lažnim učiteljima koje Ivan naziva antikristima. Tekst je dio teološkog testa vjere. Pravi vjernik mora imati ispravnu teologiju odnosno ispravno vjerovanje. Karakteristika lažnog vjernika i lažnog učitelja je da ima pogrešno vjerovanje o temeljnim evanđeoskim doktrinama. Pogledajmo šta nas Ivan uči:
(18) Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. (19) Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas. (20) A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. (21) Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine. (22) Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj (23) tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. (24) A vi - što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. (25) A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni. (26) Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. (27) A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu. (28) I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku. (29) Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji čini pravdu od njega rođen. (1Iv 2:18-29)
1. Posljednji čas
Apostol Ivan svoje čitatelje tj. vjernike oslovljava sa „djeco“ odnosno „dječice“ i kaže im da je posljednji čas. Izraz „posljednji čas“ koristi samo apostol Ivan. Obično ga možemo poistovjetiti s izrazom „posljednji dani“ ili „posljednje vrijeme“. Ovi izrazi se koriste na nekoliko mjesta u Novom Zavjetu. U nekim tekstovima posljednji dani su vrijeme od prvog do drugog Kristovog dolaska.
Bog, koji je negda mnogo puta i različnim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u posljednje ove dane po Sinu, (Heb 1:1, Šarić)
Znajući, da nijeste otkupljeni raspadljivim srebrom ili zlatom iz grješnoga svojega življenja, koje vam je predano od otaca, Nego skupocjenom krvlju Krista kao nedužna i neokaljana janjeta, Koji je predodređen prije postanja svijeta, a javio se u posljednja vremena zbog vas, (1Pt 1:18-20, Šarić)
Dakle, posljednja vremena ili posljednji dani su dani u kojima mi živimo, vrijeme između prvog i drugog Kristovog dolazka. Izraz se može odnositi i na posljednji dio ovog perioda. Ivan misli i na to da se ovo vrijeme polako primiče kraju.
Apostol kaže da je posljednje vrijeme i da antikrist dolazi. Rekli smo da je posljednje vrijeme počelo prvim Kristovim dolaskom i da će završiti drugim Kristovim dolaskom. Međutim, prije nego što Krist ponovo dođe pojavit će se antikrist. Ali prije nego što se pojavi antikrist pojavit će se mnogi antikristi. Ivan kaže da su i oni znak posljednjih vremena
2. Antikrist
Ko je antikrist i ko su antikristi? Riječ antikrist znači protiv Krista ili umjesto Krista. Iz teksta je jasno da postoji jedan antikrist i mnogi antikristi. Saznajemo da će se pojaviti jedan antikrist negdje neposredno prije drugog Kristovog dolaska, ali da su već došli mnogi antikristi.
Jedan Antikrist
Apostol Pavao govori o jednoj osobi koja se treba pojaviti u svoje vrijeme. Naziva je Čovjek bezakonja.
A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga – njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. (2 Sol 2:1-12)
Iz ovog teksta jasno vidimo da će se prije drugog Kristovog dolaska pojaviti Čovjek bezakonja. Pavao ga još naziva i otpad, Sin propasti, Protivnik i Bezakonik. Bit će silan i uz pomoć sotone će zavaravati ljude koji ne ljube istinu. Koliko god će antikrist biti moćan neće se moći porediti s Gospodinom Isusom. Sam Njegov dah će ubiti Bezakonika odnosno Bezbožnika (Iz 11:4).
Mnogi antikristi
Osim što Ivan govori o jednom antikristu, spominje i mnoge antikriste. „Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas.“ Antikrist je neko ko će doći u budućnosti, a antikristi su neki koji su se već pojavili. Nas zanima da razumijemo ko su ti antikristi. Razmotrit ćemo četiri stvari: porijeklo antikrista, vjerovanje ili učenje antikrista, ponašanje antikrista i opasnost antikrista.
Porijeklo antikrista. Govorimo o mnogim antikristima koji su već došli, a ne o jednom Antikristu koji tek treba da dođe. Ivan nam otkriva jedan zanimljiv podatak o antikristima. On kaže ovako:
Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.
Ivan veli da od nas iziđoše. To može značiti da su bili u crkvi i jedno vrijeme su ih smatrali članovima crkve. Tvrdili su da vjeruju ono što se naučava u crkvi, pjevali su duhovne pjesme i glasno se molili Bogu. Neki od njih su možda i svjedočili drugima, propovijedali ili poučavali u crkvi. Međutim, u jednom trenutku su napustili crkvu i počeli propovijedati i naučavati drugačije. Međutim, riječi koje apostol upotrebljava nipošto ne moraju značiti da su antikristi napustili crkvu. Oni su samo napustili vjerovanje crkve. Zastranili su u doktrini, a to se očitovalo i u njihovom ponašanju. Riječ „Iziđoše“ može jednostavno značiti „pojaviše se na sceni“1 ili „iziđoše (iz privatnosti) u svijet, u javnost, kao oni koji novim idejama i mišljenjima privlače pažnju“.2 Antikristi su, dakle, lažni učitelji, bilo da su napustili crkvu i osnovali svoju ili su ostali unutar crkve naučavajući lažnu nauku.
Ivan nam objašnjava kako je moguće da ovi dođu „iz crkve“. Jasno kaže da u lažni učitelji (bili) članovi crkve jer kaže „Od nas iziđoše“. Ali dodaje da u stvarnosti nikada nisu ni bili pravi vjernici jer dodaje „ali ne bijahu od nas“. Zatim iznosi argument kojim na neki način dokazuje tvrdnju da oni nikada nisu bili pravi vjernici. On veli: „Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama“ odnosno nastavili bi vjerovati onako kako mi vjerujemo. Ovim riječima apostol naučava doktrinu o sigurnosti spasenja. Ova doktrina kaže da je će svaki koji je istinski spašen ostati u vjeri do kraja. On ostaje u zajedništvu s vjernicima i u apostolskoj nauci. Ukoliko napušta zajedništvo i odbacuje apostolski nauk pokazuje da nikada nije ni bio istinski vjernik.
Ovdje je važno da zastanemo. Naglasit ću dvije stvari. Prvo, doktrina o sigurnosti spasenja kaže da spašen čovjek ne može izgubiti spasenje. Ali isto tako kaže da se to spasenje u čovjeku mora vidjeti. Mora se vidjeti u tri područja: (1) spašeni vjernik mora imati ispravno vjerovanje o temeljnim biblijskim učenjima, (2) mora živjeti čistim životom uklanjajući se od grijeha i bojeći se Boga, i (3) mora imati ljubav prema braći i sestrama u Kristu. Ukoliko fali nešto od ovih stvari, onda je upitno da li je čovjek uopće spašen. Ukoliko neko otpada od vjere i apostolskog nauka, onda jasno pokazuje i dokazuje da nikada nije ni imao spasonosnu vjeru.
Drugo što želim da naglasimo jest sljedeće. Otpad od vjere nas ne smije nimalo zbuniti. To što se neko godinama pretvarao kao vjernik i na kraju otpao od vjere nije razlog da se plašimo, nego da se ohrabrimo. Oni si otpali jer nisu nikada ni pripadali. I neka su otpali, da se očituje da svi ne pripadaju nama. Mnogi svojim neurednim životom nanose sramotu crkvi i Bogu. Njihov otpad je čišćenje crkve. Ukoliko sami ne odu, crkva ih treba izbaciti.
Vjerovanje i naučavanje antikrista
Pogledajmo sada vjerovanje i naučavanje antikrista.
(22) Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj (23) tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. (24) A vi – što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. (25)
(2) Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. (3) A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. (1Iv 4:2-3)
Šta su vjerovali i naučavali antikristi u Ivanovo vrijeme?. Prvo, oni su nijekali da je Isus Krist odnosno Mesija. I danas mnogi negiraju da je Isus Mesija. Za apostola Ivana oni su lašci i antikristi. Ivan dalje kaže kako su nijekali da je Isus došao u tijelu (1Iv 4:2). Ovi nisu nijekali da je Isus Krist, ali su nijekali da je došao u tijelu. Imali su krivo učenje o Kristu (Kristologija). I budući da su imali krivo učenje u Kristu imali su i krivo učenje o spasenju (Soteriologija). Jer ako Krist nije došao u tijelu, onda nije mogao niti umrijeti umjesto nas. Drugo, nijekali su Oca i Sina. Na prvi pogled izgleda kao da su nijekali Kristovo božanstvo i Sveto Trojstvo, prvenstveno Oca i Sina. Koliko je danas onih koji negiraju Kristovo božanstvo i Sveto Trojstvo? Mnogo je takvih. Prema Ivanovim riječima oni nisu ništa drugo negoli antikristi. Međutim, kao što smo vidjeli, nijekati Oca i Sina može i onaj koji priznaje Kristovo božanstvo i Sveto Trojstvo. Ovdje trebamo dobro paziti. Nisu svi antikristi isti. Neki otvoreno niječu da je Isus Krist, a neki priznaju da je Krist, ali ne vjeruju o Njemu i o Njegovom djelu ono što trebaju vjerovati. Ove prve je lako prepoznati a ove druge puno teže.
Danas mnogi misle da nije važno šta vjerujemo. Tvrde da doktrina nije važna. Kažu kako je važno da smo dobri i da se volimo i poštujemo. Da li takve ideje dolaze iz Biblije? Ne! Biblija jasno uči da je itekako važno šta vjerujemo. Neki dan mi je na vrata došao jedan Jehovin svjedok. Htio me je poučiti ko je Isus Krist. Po njegovom učenju On nije Bog, nego stvorenje, neki arhanđeo. Bio je veoma ljubazan i učtiv. Ali bez obzira na njegovu ljubaznost on nije niko drugi doli antikrist, jer niječe Kristovo božanstvo, Sveto Trojstvo i pogrešno uči o spasenju. Pravi vjernik je samo onaj koji vjeruje da je Isus Bog i koji zaziva Njegovo Ime. Ko ne pozna Sina Božijeg, ne pozna ni Oca koji ga je poslao.
Ponašanje antikrista
Antikriste ne samo da možemo prepoznati po vjerovanju i naučavanju nego i po ponašanju i djelovanju. O tome Ivan govori dalje u tekstu. Pogledajmo samo nekoliko stihova:
(7) Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. (8) Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. (9) Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (10) Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga. (1Iv 3:7-10)
Ko čini grijeh od đavla je, taj je antikrist. Apostol je već objasnio da pravi vjernik može učiniti grijeh, ali ga ne može činiti. Učiniti i činiti su dvije veoma različite stvari. Kršćanin može učiniti grijeh ali se kasnije kaje i obraća od njega. Antikrist živi u grijehu. Ako se i kaje njegovo pokajanje je površno i privremeno. Apostol daje još jedan znak antikrista: ne ljubi brata, ne ljubi one koji su Kristovi.
Vidjeli smo da antikristi niječu Krista odnosno niječu Oca i Sina. Šta znači nijekati Krista? Prvo, to znači ne priznavati Ga za Spasitelja i Gospodina. Drugo, vjerovati i naučavati Krivo u Njemu i Njegovom djelu spasenja. Treće, živjeti suprotno onom što nam je zapovjedio: ne vršiti Njegove zapovijedi i ne ljubiti one koji su Njegovi. Ovo je test koji nam pomaže da prepoznamo antikriste i Antikrista. (Usporedi: Juda 1:4; 2Pt 2:1; Tit 1:16)
Opasnost antikrista
Razmislimo sada o opasnosti antikrista. Kakav utjecaj na crkvu mogu imati ovi otpadnici? Ivan u tekstu kaže ovako:
Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. (1Iv 2:26)
Iz ovoga je jasno da antikristi svoje lažno vjerovanje na drže samo za sebe, nego žele mnoge druge zavesti da vjeruju isto što i oni. Apostol Pavao je Efeškim starješinama govorio o opasnostima lažnih učitelja:
"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom." "Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. (Dj 20:28-30)
Vidimo da je jedan od njihovih ciljeva da za sobom odvuku učenike. Žele ih iskoristiti materijalno, seksualno ili na bilo koji drugi način.
Prva Ivanova poslanica
Vječni život
Vječni život i antikrist 2
Nastavljamo s tumačenjem Prve Ivanove poslanice (1 Iv 2:18-29). U prethodnoj propovijedi smo vidjeli neke važne podatke vezane za Antikrista i antikriste. Antikristi su lažni učitelji koji su prije bili (a neki i ostali) članovi crkve, ali su je ostavili zdravu nauku i počeli propovijedati novotarije. Oni su Krista nijekali svojim vjerovanjem, naučavanjem i djelovanjem. Naučavali su laži u vezi osobe i djela našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Živjeli su u grijehu i nisu imali ljubav za one koji su uistinu Kristovi.
Danas želim da naučimo više o antikristima onda i sada, i bolje razumijemo tekst koji smo počeli proučavati prošli put. Antikristi su velika opasnost i prijetnja i zato je vrlo važno da o njima naučimo više i budemo spremniji oduprijeti im se. Pouke koje nam Ivan daje u ovom odlomku su veoma važne i potrebno je da se na njima zadržimo duže.
1. Još o učenju antikrista
Prošli put smo gledali šta apostol direktno navodi kao učenje i vjerovanje antikrista. To je, kako smo rekli, kriva teologija, kristologija i soteriologija. Ivan njihovo vjerovanje objašnjava i na drugi način. Kaže da oni idu dalje i ne ostaju u nauku Kristovom. Pogledajmo dvadeset četvrti stih:
A vi – što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. (1Iv 2:24)
Važna karakteristika pravog vjernika i pravog učitelja je da on drži onu nauku koju su propovijedali Krist i apostoli od početka i koju poznaje od samog obraćenja. Ne samo da drži i vjeruje tu nauku, nego je smatra najvažnijom. On smatra najvažnijim učenje o Kristovom božanstvu, o Njegovoj zastupničkoj smrti na križu, o neophodnosti obraćenja i vjere u Boga, o neophodnosti nanovo rođenja od Duha Svetoga po vjeri u Krista, o spasenju samo i jedino po milosti Božijoj, o potrebi poslušnosti Riječi Božijoj (poslušnost je uvijek posljedica, a nikada uzrok spasenja). O potrebi ljubavi prema Bogu i bližnjem, posebno prema onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji. Ovo su temeljne stvari koje svaki pravi vjernik zna od samog početka svog kršćanskog života. Svaki pravi učitelj ih vjeruje svim srcem i uvijek ih smatra najvažnijim.
Tri greške
S druge strane antikristi, lažni učitelji, idu dalje i čine ove greške koje ću sada spomenuti. Prvo, počinju da negiraju nauk koji su propovijedali Krist i apostoli. Dakle, negiraju staro učenje i donose novo. Drugo, mnogi antikristi ne negiraju staro učenje, odnosno kažu da ne negiraju, ali svejedno donose novo. Ovo je posebno opasno. Treće, lažni učitelji često stavljaju naglasak na stvari koje u Bibliji postoje, ali nisu naglašene onoliko koliko ih oni naglašavaju.
Pogledajmo prvo kako s lažni učitelji u vrijeme apostola Ivana negirali staro učenje i donosili novo, a zatim ćemo vidjeti kako lažni učitelji danas negiraju staro učenje i donose novo.
Drevni antikristi i njihovo učenje
Lažni učitelji protiv kojih piše apostol Ivan poznati su pod nazivom gnostici. Naziv dolazi od grčke riječi gnosis što znači znanje. Prema riječima Johna Stotta glavna načela gnosticizma su onečišćenost materije i nadmoć spoznaje.3 Gnostici su vjerovali (i dan danas vjeruju) da je materija zla, a duh dobar. Tvrde da Bog koji je stvorio materiju nije dobro uradio. Zato je za njih spasenje bilo oslobođenje od materijalnog. Učili su da je tijelo tamnica razumne i duhovne biti čovjeka i da nam zato treba spasenje koje dolazi kroz posebnu mističnu spoznaju (gnozis). Oni koji su imali tu spoznaju nazivali su se duhovni, a koji nisu, tjelesni. Duhovni su duboko prezirali tjelesne. Neki su se smatrali toliko duhovnima da su zaključili kako više nije važno šta rade s tijelom koje je i onako zlo. Tako su se prepuštali raznim vrstama grijeha, dok su drugi otišli u asketizam. Budući su smatrali da je materija zla, nisu mogli prihvatiti da se Bog utjelovio. Zato su imali pogrešno učenje o Isusu Kristu. Negirali su da je Isus Krist, neki su negirali da je Isus imao stvarno fizičko tijelo.
Svi gnostici nisu naučavali isto. Postoje mnoge varijante njihovih učenja. U vrijeme pisanja Prve Ivanove poslanice poznati lažni učitelj je bio Kerint. On je naučavao da Isus nije isto što i Krist (Isus nije Krist). Prema njemu Isus nije bio rođen od djevice Marije, nego je bio pravi sin Josipa i Marije. Tek na krštenju na Njega je sišao Krist, ali ga je prije muke i smrti napustio. Drugi su pak učili da je Isus bio lažni mesija koji je iskrivio učenje koje je primio od Ivana Kristitelja.4 U svakom slučaju nijekali su da je Isus Krist, da je pravi Bog i pravi čovjek, a istovremeno jedna osoba. Time su negirali i biblijsko učenje o Svetom Trojstvu.
Pogledajmo sada koje su jasne razlike između gnosticizma i pravog Evanđelja. Rekli smo da je prema gnosticizmu čovjekov problem taj što je materija zla, a njegov duh ili neka iskra božanskog zarobljena u materijalnom tijelu. Biblija, s druge strane, uči da je čovjek u potpunosti zao i pokvaren, i duh i tijelo su pokvareni (ne samo tijelo). Čovjek je rođen kao pokvaren zbog grijeha koji je naslijedio od Adama, ali je grešan i po osobnom izboru i opredjeljenju.
Prema gnosticima spasenje je pomoću tajnog znanja do kojeg se dolazi na neke mistične načine, a prema Bibliji spasenja je po Spasitelju Isusu Krstu. Njega trebamo samo i jedino vjerom primiti za svoga Spasitelja i Gospodina. Nije nam potrebno nikakvo tajno ili mistično znanje. Primijetimo i plodove jednog i drugog učenja. Posljedica gnostičkog učenja je bila da su se neki, navodno duhovni, oholili i druge prezirali, a posljedica kršćanskog učenja je ljubav i poniznost među braćom i sestrama u Kristu. Posljedica gnosticizma je bila raskalašenost i nemoral, jer su smatrali da je tijelo i onako zlo i nije važno šta s njim radimo, a posljedica kršćanske nauke je svetost i pravednost.
Vidimo, dakle, kako su gnostici ostavljali apostolsku odnosno biblijsku nauku i uvodili nešto novo. Suština njihovog krivovjerja je ustvari negiranje prave naravi Evanđelja, iskrivljavanje pravog puta spasenja koje je samo milošću, samo po vjeri, samo u Krista.
Moderni antikristi i njihovo učenje
Moderni lažni učitelji ne rade ništa drugo nego što su radili oni stari u vrijeme Ivana. Oni žele izvrnuti biblijsko učenje o spasenju. Krivo uče o Kristu koji je jedini istinski Spasitelj, bilo da negiraju biblijski nauk, bilo da mu nadodaju. Mnogi će reći da vjeruju onome što u Bibliji piše, ali oni tome nadodaju. Međutim, samim nadodavanjem oni uništavaju biblijsko Evanđelje. Proći ćemo kroz nekoliko primjera i vidjeti kako se u naše vrijeme negira ili iskrivljuje biblijski put spasenja, odnosno kako se negira sam Gospodin Isus Krist.
Započet ću sa sektom koju sam spomenuo u prethodnom poglavlju, a to su Jehovini svjedoci. Oni negiraju Kristovo božanstvo, božanstvo Duha Svetog i Sveto Trojstvo. Samim tim negiraju Evanđelje. Zato kod njih spasenje nije milošću po vjeri u Krista, nego i dobrim djelima. To je negiranje Evanđelja. Oni će reći da vjeruju Bibliji i da naučavaju samo ono što Biblija uči, ali to nije istina.
Druga sekta koju ću spomenuti možda i nije toliko poznata kod nas, ali se njeni propovjednici i sljedbenici pojavljuju na internetu i Facebooku. To su sljedbenici nazovi proroka i iscjelitelja Wilijama Branhama. On je naučavao da vječni pakao ne postoji. Negirao je i biblijsko učenje o Svetom Trojstvu. Nekad je tvrdio da oni koji vjeruju u Trojstvo nisu nanovo rođeni, a nekad je učio da neki ipak jesu. Učio je da svo zlo potječe od žene, čak i životinje imaju uzvišeniji status od nje. Njegovi sljedbenici vjeruju da je on prorok Ilija, glasnik poruke posljednjeg vremena.
Ono što bih ja rekao za njegovo učenje je da, osim što negira i iskrivljuje temeljne biblijske istine, stavlja naglasak na pogrešne stvari. Dakle, za njega nije najvažnije ono što smo čuli od početka, Krist i Njegovo Evanđelje, nego nove spoznaje, nove poruke i vizije. To je jasan znak lažnog učitelja i proroka.
Odmah iza njega spominjem crkvu Adventista (Subotari). Oni su sljedbenici Williama Millera i proročice Ellen White. Koliko mi je poznato nemaju svi adventisti jednako loše učenje. Čini se da neke grupe imaju ispravnije vjerovanje od drugih. Njihov glavni problem je sličan Branhamovom. Nije im najvažnije ono što smo imali od početka. Važnija im je poruka posljednjeg vremena i proročanstva njihove nazovi proročice. Govore o trostrukoj anđeoskoj vijesti i subotu stavljaju u prvi plan.
Kada sam jednom njihovom evangelizatoru govorio o Kristovoj zastupničkoj smrti i nanovo rođenju, on je odgovorio da je to abeceda i da to svi znaju. Za njega sada ima važnija poruka posljednjeg vremena, koju je, naravno, Bog objavio preko Ellen White. Oni to često neće direktno reći, ali je to ono što mnogi vjeruju.
Sljedeće što ću spomenuti su tradicionalne crkve. Ovdje mislim na pavoslavnu i rimokatoličku. Ove crkve će tvrditi da ne negiraju ono što je bilo od početka, biblijsko učenje koje mi vjerujemo, ali će tome dodati mnogo toga i samim tim obezvrijediti i omalovažiti jasno biblijsko učenje. Kada sam u jednoj pravoslavnoj teološkoj knjizi čitao poglavlje o Isusu Kristu, nisam pronašao ništa neispravno. Međutim, u sljedećem poglavlju je malo šta bilo ispravno. Poglavlje je bilo o Mariji.
Pogledajte sada: u Bibliji imamo Krista koji je jedini Spasitelj i posrednik između Boga i ljudi i Trojedinog Boga kome se molimo, a u našim tradicionalnim crkvama imamo i suspasiteljicu Mariju i hrpu svetaca kojima se molimo i koji navodno čuju naše molitve i zastupaju nas pred Bogom. U Bibliji imamo Isusa Krista koga primamo samo vjerom i tako se spasavamo, a u tradicionalnim crkvama nam za spasenje treba i vjera i djela i sakramenti i ko zna šta još. Nije li ovo pogrešno? Nije li ovo negiranje biblijskog Evanđelja? Nije li ovo umanjivanje Krista i Njegove žrtve? Nije li ovo napuštanje onoga što smo imali od početka i uvođenja nečeg novog? Jasno je da jeste. Svima je poznato da naše tradicionalne crkve ne drže samo ono što smo imali od početka, tj. čisto biblijsko učenje, nego tome dodaju svoju Predaju i time potpuno zamagle i iskrive jasno biblisko učenje. Oni idu dalje i ne ostaju u nauku Kristovom.
Na kraju ću spomenuti i ekumenski pokret. To je pokret koji teži ujedinjavanju onih koji se nazivaju kršćanima, nije bitno da li su stvarno kršćani. Mnogi gnostici su se nazivali kršćanima, ali ih apostol Ivan nije priznavao kršćanima jer se njihov život i učenje razlikovali od onoga što Krist traži od nas. Za ekumenski pokret nije toliko važno šta vjerujemo i kako živimo, važno je da se ujedinimo. Za apostola Ivana je važno šta vjerujemo, kako živimo i kako se odnosimo prema ljudima. Vidimo, dakle, kako ekumenski pokret zanemaruje važnost onoga što smo imali od početka i naglasak stavlja na nešto drugo. Jedinstvo je važno i jedinstvo je biblijska stvar. Ali iako Biblija govori o jedinstvu govori i o istini.
Ovdje sam nabrojao nekoliko pravaca u kojima je jasno odstupanje od prvobitnog biblijskog učenja i zanošenje za novim objavama koje se smatraju važnijima od jednostavnog biblijskog Evanđelja. Međutim, ovakvih pravaca je na stotine. Svijet je pun raznoraznih crkva, sekti i kultova koji se ne drže onoga što smo imali od početka i zanose za nekim novim objavama, nekim novim metodama i porukama za naše vrijeme. Kako ih prepoznati? Kako im se oduprijeti?
3. Borba protiv antikrista
Kako se možemo oduprijeti ovakvim zavodnicima? Apostol nam i piše poslanicu s ciljem da nas upozori na njih i pomogne nam da ne budemo zavedeni. Rekli smo da je poslanica test vjere koji nam pomaže da se ispitamo i vidimo jesmo li uistinu pravi vjernici, ali i da prepoznamo njih, lažne učitelje, i odupremo se njihovom laskavom zavođenju. Ispitivamo da li imaju ispravno vjerovanje, ispravan život i ispravne odnose, odnosno ljubav prema onima koji vjeruju u Krista.
Neki bi apostolu Ivanu mogli reći ovako: „Brate Ivane, kako mi možemo ispitivati vjerovanje i naučavanje lažnih učitelja? Pa nismo mi učeni teolozi. Nismo dovoljno mudri da znamo s njima raspraviti. Jednostavno, nema u nama dovoljno znanja i mudrosti“. Na ovakav prigovor apostol odgovara riječima:
A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine. (1Iv 2:20-21)
Još kaže:
A vi – što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. (1Iv 2:24)
Pomazanje i znanje. Postoje dvije osnovne zablude u vezi znanja. Jedna je da mislimo kako znamo puno, iako u stvarnosti znamo vrlo malo. Druga je da mislimo kako ne znamo ništa, iako u stvarnosti znamo sasvim dovoljno da se odupremo Sotoni.
Ukoliko smo istinski spašeni onda znamo da ne znamo puno, ali znamo sasvim dovoljno da bi smo se oduprli Sotoni. Šta mora znati svaki čovjek da bi bio spašen ili šta to zna čovjek od samog obraćenja? (1) Mora znati da je Isus Sin Božiji koji je na križu umro za naše grijehe i uskrsnuo treći dan po Pismina. (2) Mora znati da se treba pokajati i obratiti od grijeha, te okrenuti Bogu samo po vjeri u Isusa Krista. (3) Mora znati da treba učiti da vrši sve ono što je Gospodin zapovjedio, da se treba uklanjati od grijeha i živjeti u skladu s Božijom Riječi. Mora znati da treba ljubiti Boga i bližnjeg (ali da su djela poslušnosti i ljubavi posljedica, a ne uzrok spasenja). (4) Mora znati da nam u svemu ovome pomaže Duh Sveti kojeg smo primili kada smo povjerovali.
To je upravo ono što apostol Ivan i govori u svojoj poslanici i stavlja pred nas kao test vjere. Ovo je najosnovnije i najtemeljnije evanđeosko učenje. Ali je i najdublje i najuzvišenije učenje na svijetu. Svaki pravi učitelj ostaje u tom učenju i ne ide nigdje dalje. Za njega ne postoji ništa važnije i dragocjenije nego ono što je naučio od početka. Naravno, on napreduje u spoznaji i mudrosti, ali ne mijenja ništa od onoga što je bilo od početka, niti šta smatra važnijim. On se ne zanosi novim vizijama i proroštvima, novim učiteljima i prorocima. Ne traži mudrost i spoznaju negdje drugo, nego samo i jedino u Kristu u kome stanuje sva punina Božanstva tjelesno. Pavao je pisao:
Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega - Krista, u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na "počela svijeta", a ne na Krista. Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti
Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo. Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u "poniznosti i štovanju anđela", zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim. (Kol 2:1-23)
Dvije su stvari pomoću koji se mi moramo boriti protiv antikrista. Jedna je znanje, a druga Duh Sveti. U prethodnoj propovijedi smo gledali nešto o znanju, a sada želim reći još neke stvari. Apostol je o znanju rekao ovo:
A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. (1Iv 2:20)
A vi – što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. (1Iv 2:24)
Ovdje trebamo dodati jednu važno istinu a to je da nismo i ne smijemo biti mudri sami po sebi. Duh Sveti je onaj koji nam otvara razum da razumijemo duhovne stvari Pogledajmo šta nam šta Ivan još piše:
A vi – Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu. (1Iv 2:27)
Ivan tvrdi da imamo pomazanje. U Starom zavjetu je postojalo ulje pomazanja i njime su se pomazivali kraljevi, svećenici i proroci. Ono je simboliziralo Duha Svetoga. Pomazanje koje mi imamo nije simbol, nego sam Duh Sveti. Nakon što smo vjerom primili spasenja koje je samo i jedino u Isus Kristu, Bog je u naša srca stavio Duha Svetoga i time nas opečatio za dan otkupljenja. Ivan kaže da je Njegova uloga da nas uči o svemu i da nas je već naučio najvažnije stvari. Govorili smo o tome šta smo već naučili i šta znamo, a to ne bismo znali da nas Duh Sveti nije prosvjetlio i poučio. On nam i dalje daje prosvjetljenje i razumijevanje.
Ovdje je potrebno jedno pojašnjenje. Ivan piše kako nije potrebno da nas iko poučava. Ali pogledajte, sam apostol Ivan nas poučava pišući poslanicu. Biblija jasno kaže da je sam Duh Sveti postavio neke ljude za pastire i učitelje u crkvi. Šta onda znači to da nije potrebno da na iko poučava? Ovo moramo shvatiti u kontekstu čitave poslanice. I kada rečenicu razumijemo u kontekstu onda ona znači kako nije potrebno da nam neko prodaje neke nove nauke i tajne i spoznaje (kao što su to gnostici htjeli i kao što to rade mnogi od prvog stoljeća pa do danas). Već smo primili i naučili nauk koji je vrjedniji od svakog drugog nauka. U njemu trebamo rasti i napredovati, a ne tražiti neku novu mudrost koju je navodno Bog dao nekom novom proroku.
Zaključak
Lažni učitelji ili antikristi napuštaju učenje koje smo imali od početka. Oni tvrde da su dobili nova otkrivenja i spoznaje. Naglašavaju stvari koje u Bibliji nisu naglašene ili uopće ne postoje. Ono što Biblija naglašava i što stavlja u centar pažnje je Isus Krist i Njegovo djelo na križu. Naglasak je na tome ko je Isus Krist, šta je učinio za nas, zašto je to učinio i kakve su posljedice toga. Naglasak nije na suboti, trostrukoj anđeoskoj vijesti, zdravstvenoj reformi, poruci posljednjeg vremena. Naglasak nije na molitvi kipovima, svecima, Mariji ili bilo kojem drugom stvorenju. (Štaviše, to se u Bibliji strogo zabranjuje.) Naglasak nije na obredima i ceremonijama. Naglasak nije na novim vizijama, snovima, objavama ili bilo čemu novom. Naglasak je na starom Evanđelju, Kristu za koga smo čuli od početka, Kristu kakvog su propovijedali Njegovi apostoli, Kristu kakvog su objavili na stranicama Biblije.
Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - (1Iv 1:1-2)
A vi – što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. (1Iv 2:24)
Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. (2Iv 1:8-9)
Antikrist dolazi i mnogi antikristi su već u svijetu. Neka ono što smo čuli od početka ostane u nama i mi ćemo ostati u Ocu i Sinu. Onaj ko se još nije pokajao za svoje grijehe i prihvatio neka to učini upravo sada. Sutra već može biti kasno.
1 Usp. TDNTA, s.v. érchomai, exérchomai
2 Thayer's Greek Definitions, s.v. exerchomai, Usp. Vincent's Word Studies, s.v. 1 John 2:19., Djela 20:30.
3 John R.W. Stott, Ivanove Poslanice, str.43
4 http://en.wikipedia.org/wiki/Gnosticism, 24.12.2010.