Znanstveni doprinos akademika Margetića je iznimno širok, gotovo nemjerljiv. Temelji se na proučavanju vrela, što je za njega bila bit ozbiljnog znanstvenog rada. Njegovi radovi pokrivaju ogromno vremensko razdoblje i prostor. Divljenja su vrijedni doprinosi proučavanju starogrčke, rimske, kasnoantičke i ranosrednjovjekovne, kao i hrvatske, slavenske, mletačke, bizantske, langobardske, ugarske povijesti i pravne povijesti. U okvirima hrvatske pravne povijesti teško se može nadmašiti opus koji minuciozno istražuje hrvatsko srednjovjekovno statutarno pravo. Pritom se ističu proučavanje i prijevodi Vinodolskog zakona iz 1288., Senjskog i Krčkog (Vrbničkog) statuta iz 1388., Zakona Trsatskog, grobničkih urbara te opsežne monografije o pojedinim granama srednjovjekovnog prava (stvarno, obvezno, obiteljsko i nasljedno pravo) (izvor: prof. dr. sc. Željko Bartulović)
Svoje znanstvene uspjehe Margetić je uvijek znao posvetiti osobi koja je kroz cijeli njegov burni znanstveni život tvorila čvrstu osnovicu svakoga članka – svojoj ženi, Amelissi Margetić, rođ. Braut. Za svu pomoć koju mu je pružala u sakupljanju, prepisivanju, redigiranju itd., akademik Margetić nikada nije propustio javno zahvaliti supruzi, bilo u knjizi ili na početku javnoga izlaganja (izvor: Nikola Seiwerth, Akademik Lujo Margetić (1920.-2010.))